Prije tačno godinu dana, 9. maja 2023., dok se vraćao sa treće pokloničke vožnje do Memorijalnog centra Donja Gradina, kada su brojni bajkeri iz Republike Srpske i Srbije odali počast i položili vijence za više od 700.000 Srba, Roma, Jevreja i drugih antifašista koji su ubijeni u koncentracionom logoru Jasenovac, tragično je nastradao mladi Prijedorčanin Damjan Kekić.
Na današnjoj, četvrtoj pokloničkoj vožnji, svi bajkeri su u mjestu Jošik kod Kozarske Dubice, na mjestu tragičnog događaja, odali počast članu Moto-kluba “Sveti Georgije” Prijedor.
Tom prilikom prisutnima se obratila i majka stradalog mladića čije Otvoreno pismo vam prenosimo u nastavku.
Damjan Kekić je pripadnik grupe motorista, izuzetan mladi čovjek i vozač, koji je 09.05.2023.godine učestvovao u tradicionalnom časnom događaju – moto vožnji za Spomen područje Donja Gradina radi odavanja počasti i poklona žrtvama u koncentracionom logoru Jasenovac, kada je u povratku sa istog tragično stradao pod nerazjašnjenim okolnostima.
Danas, na prvu godišnjicu smrti mog sina želim da Vam kažem nešto što je javnosti manje poznato, a to je da postoji niz okolnosti koji ukazuju da nije u pitanju samo slijetanje. Predmet je pred Okružnim javnim tužilaštvom Prijedor.
Posjetila sam više puta PU K. Dubica i Okružno javno tužilaštvo Prijedor i otvorenom saradnjom ukazala na činjenice i saznanja do kojih sam došla. Putem pravnih zastupnika uputili smo 4 dopisa MUP-u i 12 dopisa tužilaštvu, kroz iste ih informisali o brojnim propustima u samom zapisniku policijskih službenika i nelogičnostima u postupanju.
Godinu dana, toliko je vremena je prošlo u sprovođenju istrage o uzroku saobaćajne nezgode sa smrtnim ishodom, još nemamo odgovor. Koliko još vremena je potrebno gospodi iz tužilaštva i policije da sprovedu radnje koje su potrebne, pa čak i zakonom propisane, kako bi se istraga kvalitetno sprovela i na osnovu dobijenih rezultata došlo do odgovora kako je došlo do gubitka mladog
života?
Nažalost, živimo u zemlji u kojoj i pored ogromnog tehnološkog napretka u oblasti forenzike nemamo mogućnost korištenja istih, kao što to imaju dosta razvijenije zemlje, međutim u ovom slučaju suočavamo se sa nedostatkom volje u korištenju dostupnih mogućnosti i tehnologija u objektivnom dokazivanju. Šta je razlog tome?
Živjeti i nastaviti živjeti sa takvom tragedijom uz otežavajuće okolnosti svega prethodno pomenutog nemoguće je, a da se ne sumnja da li je samo nemar u pitanju ili se nešto ili neko prikriva.
Strah me da i ovo ne postane jedan od slučajeva, poput Memića i Dragičevića, koji se ne rješava.
Jedno što mogu još da uradim za svog sina je da na ovom mjestu obećam mu da ću istrajati u svim nadljudskim naporima da saznamo istinu.
Dijana Semiz-Kekić
Tekst i foto – www.prijedordanas.com
