Na suđenju za zločine na području Prijedora, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su, kao bračni par, krajem maja 1992. iz Kozarca s djecom bili odvedeni u logor “Trnopolje”.

Senad Hušidić ispričao je kako su srpske snage granatirale Kozarac i kako se s porodicom skrivao, a na kraju bio u ambulanti kada su ušli vojnici. Kazao je da su oni iz ambulante, kao i njegova supruga i dvoje djece, odvezeni u “Trnopolje”.

“Sve je puno, preko 2.000 ljudi“, kazao je Hušidić, dodajući da su oni smješteni u ambulantu u “Trnopolju”.

Naveo je da su vojnici bili svuda okolo i bila je ograda, a uslovi izuzetno loši. Rekao je da je jednog kolegu, koji je bio stražar, zamolio da mu žena i djeca pređu u jednu kuću, gdje je bilo malo bolje, te su prebačeni.

Hušidić je ispričao da ga je nakon desetak dana Vojna policija odvela u “Keraterm”, gdje su ljudi, u nekim smjenama, po cijelu noć premlaćivani, a neki su i podlegli od batina. Poslije 15-ak dana, kako je naveo, prebačen je u “Omarsku”, gdje je bilo još gore.

“Nema dana da nisi dobio jednu palicu, a ona nije ništa kao onaj kabal od struje“, kazao je svjedok.

Naveo je imena ljudi koji su podlegli batinama, uključujući jednog koji je pretučen donesen na pistu na kojoj su boravili.

“Umire Ismet, traži kap vode. I ako ima neko vode, ne smije mu prići. Izdahnuo je pred nama“, prisjetio se Hušidić.

On je kazao da je dobijao batine i da je jedne prilike, od udaraca, nakratko bio izgubio vid. Kazao je da mu po izlasku iz logora ruka nije bila u funkciji i da i danas ima posljedice.

Slavko Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Puhaliću je u svojstvu zamjenika upravnika logora “Trnopolje” na teret stavljeno da nije spriječio ulazak osoba u “Trnopolje” a Škrbiću i Damjanoviću, nekadašnjim stražarima, da su učestvovali u mučenju, premlaćivanju i ubistvima nesrpskog stanovništva.

Na pitanja Odbrana, svjedok Hušidić je rekao da ne zna da li je ograda koju je vidio u “Trnopolju” bila tu od ranije. Kazao je da je bio Crveni krst, ali nije koristio njihove usluge. Braniocu Savanu Zecu je rekao da ne zna da je jedan vojnik poginuo kod punkta u Kozarcu. Za Vasu Mijatovića je čuo da je ranjen kada je bacio bombu kada su ga opkolili, kao i da mu je pružena medicinska pomoć u Kozarcu.

Svjedokinja Albina Hušidić ispričala je da je granatiranje Kozarca, u kojem je živjelo više od 90 posto Bošnjaka, počelo 24. maja, te da su se skrivali, a potom odvedeni u “Trnopolje”. Kazala je da je bila s mužem i dvoje male djece, a u “Trnopolju” nije bilo ni struje ni vode, i higijenu nije bilo moguće održavati.

“Hrane nije bilo, donosili su nam stanovnici Trnopolja pa smo dijelili“, kazala je svjedokinja, dodajući da je tu bio Crveni krst i čula je da je prodavao hljeb.

Ona je navela da su bili smješteni u ambulanti i da su pokušavali pružati medicinsku pomoć. Rekla je da je bilo premlaćivanja i da je vidjela čovjeka koji je bio “sav plav”.

Hušidić je kazala da je čula kako su žene i djevojke, koje su bile smještene u školi, izvođene i silovane. Prema njenim saznanjima, odvođena je i 12-godišnja djevojčica.

Svjedokinja je rekla da je dva puta odlazila u Prijedor i da se poslije drugog odlaska više nije vratila.

Na pitanja branioca Bojana Stojanovića, kazala je da nije vidjela kazane na kojima se kuvala hrana. Navela je da nije bilo ograde, ali su bili punktovi.

Suđenje se nastavlja 14. novembra.

detektor.ba