U spomen području Zajednice u Trnopolju danas je obilježeno sjećanje na preko četiri stotine žrtava ustaškog terora, civilnog stanovništva stradalog u ljeto 1941. godine na jednom od prvih stratišta potkozarskog naroda u Drugom svjetskom ratu.

U crkvi Svete mučenice Marine služena je liturgija, a potom i parastos ispred spomenika ustaškim žrtvama među kojima je, osim dva Ukrajinca, srpsko stanovništvo potkozarskih sela.

Među živim svjedocima tih tragičnih događaja na ovom području je Rade Radivojac /93/ koji živi u Banja Luci i koji svake godine u pratnji unuke dolazi na ovaj dan u Zajednice.

“Teško ovo podnosim, ali moram doći. Ovdje sam ja trebao biti s njima, imao sam 11 godina i ovdje su mi otac, stric i brat, svi su ovdje sem mene. Svačim su ubijali sem oružjem, sekirama, vilama. Mene je spasila slučajnost, slučajno sam ostao živ, kasnije sam bio u ofanzivi na Kozari 45 dana i onda u Jasenovcu gdje sam isto slučajno ostao živ”, ispričao je Rade svoja, kako reče, još uvijek živa sjećanja na te teške dane za njega i njegovu porodicu.

Vijenac žrtvama u Zajednicama položila je delegacija Grada Prijedora čiji je predstavnik Dragoslav Kabić novinarima izjavio da je ovo možda jedno od najvećih stratišta srpskog naroda koje je dugo godina skrivano od strane komunističkih vlasti.

“Međutim, ovdje još uvijek imamo i živih svjedoka, koji su pretrpjeli strašni pokolj ovdje i strašni zločin koji i danas nakon 82 godine svjedoče o ovom stradanju nedužnih civila i da su ljudi ovdje ubijani vilama, noževima i kosama bez upotrebe oružja”, rekao je Kabić.

On je naglasio da je ovo mjesto koje treba posjećivati ne samo jednom nego nekoliko puta godišnje.

“Odavde treba poslati poruku mira bez obzira šta se sve desilo na ovom mjestu, ali ne treba zaboraviti i treba generacije iza nas stalno podsjećati na strašni zločin koji se desio ovdje prema srpskom narodu”, poručio je Kabić.

Vršilac dužnosti načelnika gradskog Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu Ranko Kolar istakao je da je ovo mjesto strašnog zločina gdje je civilno stanovništo stradalo i to na jedan monstruozan način.

“Ovo mjesto je opomena da nikad ne zaboravimo ovakva mjesta i da se ovo nikad ne desi. Nikome, ni jednom narodu pa i našem. Ovo mjesto treba da svake godine posjećujemo, da se okupljamo, da priložimo vijence i svijeće i da čuvamo tradicije našeg naroda, naše borbe za oslobođenje i iz NOB-a i Odbrambeno- otadžbinskog rata”, rekao je Kolar.

prijedorgrad.org