“Činjenice i trenutne okolnosti u vrijeme kada završavamo poslovnu godinu, nisu nimalo ohrabrujuće i zato bih želio iskoristiti ovu priliku da pokušam dati objektivnu informaciju, te eventualne naznake mogućih daljih dešavanja. Često imam utisak da se vodimo razmišljanjem da sve ovo što se dešava u svijetu, nema nikakav uticaj na nas i kada se dogode situacije poput onih u Željezari Zenica, to se čini kao neočekivano i iznenađujuće. Sve ima svoju logiku i posljedice koje mi danas imamo, i koje su prisutne u mnogim kolektivima Republike Srpske i BiH. Negativni trendovi u mnogim granama industrije traju duže vrijeme i realni sektor se danas suočava sa izazovima koji sa visokim intenzitetom ugrožavaju dalji rad i perspektivu”, rekao je za “Kozarski vjesnik” Mladen Jelača, generalni direktor Kompanije “ArcelorMittal Prijedor”.
“Situacija sa Željezarom Zenica već duže od pola godine je pod snažnim pritiscima male tražnje i niskih cijena gotovih proizvoda koji su rezultirali milionskim gubicima na mjesečnom nivou. Ovo je kulminiralo u prethodnom mjesecu i uzrokovalo odluku Kompanije o zaustavljanju visoke peći i kompletne proizvodnje do momenta stvaranja uslova za normalno poslovanje. Naša reakcija da zaustavimo proizvodnju rude od 20. novembra je bila iznuđena kao posljedica situacije i da pošaljemo radnike na privremeno odsustvo”, pojasnio je Jelača.
Koliko će trajati ova situacija i šta poručiti radnicima u ovom momentu?
– Veoma je teško reći do kada će ovo trajati, ali postoje dva momenta koja su ključna za rasplet problema. Prvo i najvažnije je tržište i tražnja za proizvodima u kojima Željezara Zenica može pozitivno da posluje i nije realno da u iduća dva mjeseca dođe do značajnijih promjena. Period zime nije tržišno atraktivan, a samim tim, nije realno očekivati značajnije naznake pozitivnih kretanja. Neke preliminarne informacije govore o poboljšanju stanja iduće godine, jer je ovakvo stanje dugoročno neodrživo ne samo za industriju čelika, već i mnoge druge grane koje se suočavaju sa sličnim problemima. Drugo je trenutna situacija u Željezari Zenica, s obzirom da je Sindikat u štrajku od 20. novembra i rasplet ove situacije je neophodan da se pokrene proizvodnja. Naravno da je veoma teško dati precizniju informaciju, ali mislim da u decembru i prvoj polovini januara nećemo raditi na proizvodnji. Naravno da ove informacije dijelimo sa radnicima i Sindikatom, ali ne želimo govoriti sa velikom sigurnošću o procjenama i mogućim rješenjima, već pratimo situaciju iz dana u dan, pošto ne želimo donositi ishitrene odluke i stvarati još veću konfuziju u kolektivu.
Razgovarali ste i sa predstavnicima Sindikalne organizacije “ArcelorMittala Prijedor”. Kakav dogovor ste postigli?
– Imamo korektnu komunikaciju sa Sindikatom i u ovim okolnostima pokušavamo uraditi sve što je moguće da očuvamo radna mjesta i budućnost Kompanije. Shvatajući dubinu problema da u uslovima obustave proizvodnje nije logično otvarati diskusiju o platama i kolektivnom ugovoru za iduću godinu, mi smo potpisali sporazum o odlaganju pregovora do kraja prvog kvartala. Nastojaćemo da maksimalno zaštitimo standard radnika, jer smo svjesni okolnosti u kojima svi živimo i sve odluke po ovoj temi detaljno analiziramo i tražimo najbolja rješenja.
Kakva je trenutna situacija na tržištu čelika i kakvi su planovi za iduću godinu i plasman rude prema Željezari Zenica?
– Kao što sam spomenuo, osnovni problem je tržište čelika i trenutno se pokušavaju napraviti najbolje procjene. Moramo pratiti situaciju, ali integralna proizvodnja čelika u Zenici je trenutno nekonkurentna sa istim robama proizvedenim topljenjem starog željeza u elektrolučnim pećima. Konkurencija na balkanskom tržištu, gdje Željezara plasira najveći dio svojih roba, veoma je snažna od strane proizvoda iz Turske, Italije i Srbije. U ovom momentu, mi intenzivno razmatramo sa Željezarom opcije rada u 2024. godini i pokretanju proizvodnje, ali kao što sam spomenuo, dva ključna momenta vezano za tržište i štrajk će određivati razvoj situacije iz koje bi imali više indicija o radu i startu proizvodnje.
Koliko još ima rude u Omarskoj i kakva je budućnost RŽR “Ljubija”, koje aktivnosti se za sada odvijaju na ovom lokalitetu?
– U dugoročnoj strategiji razvoja rudnika, imali smo nekoliko pravaca aktivnosti. Najznačajnija je svakako u Rudniku Omarska, gdje radimo od 2004. godine i nedavno smo završili novi rudarski projekat kojim smo povećali eksploatabilne rezerve za nekoliko miliona tona i to sada iznosi oko 10 miliona tona željezne rude. To je rezultat višegodišnjih napora naših rudara na istraživanju i povećanju rezervi. Sljedeći pravac je obuhvatio područje Ljubije sa nekoliko lokaliteta na kojima smo tražili šanse da značajnije povećamo sirovinsku bazu i odredimo dugoročnu strategiju razvoja rudnika i nakon okončanja proizvodnje u Omarskoj. Tu trenutno radimo u tri različita pravca. Prvo je područje Stare rijeke gdje smo istraživali upotrebu željezne rude sa povećanim sadržajem karbonata na ležištima Ciganuša i Škorac. S obzirom na značajno niži procenat željeza u odnosu na Omarsku i iznosi oko 28 -30 % Fe, mnogo vremena smo potrošili u istraživanju i testiranju u našim razvojnim institutima i Zenici, kako ovu rudu učiniti prihvatljivom i atraktivnom za Željezaru. Na kraju smo uspjeli pronaći pozitivan pristup i rezultat toga je potpisan koncesioni ugovor sa Vladom RS na tri miliona tona i projekat pokretanja u iznosu od oko 14 miliona KM, koji je u potpunosti realizovan tokom prethodne i ove godine. Sredinom godine počela je probna proizvodnja, ali nažalost, najnovija dešavanja su obustavila aktivnosti starta redovne proizvodnje. Drugo je područje ležište Vidrenjak koje je u našem fokusu više od godinu dana sa različitim aktivnostima na istraživanju upotrebe rude u Željezari. Nakon vađenja probnog uzorka, ove smo godine napravili testiranje u Željezari, a još se rade laboratorijska ispitivanja u kompanijskom institutu u Francuskoj. Prema preliminarnim informacijama, susrećemo se sa izazovima prisustva većeg sadržaja barita u rudi i kao posljedica toga i visokim sadržajem sumpora u procesu prerade u Željezari, što predstavlja veliki ekološki problem. Ovo nije jednostavan problem i moguća rješenja se moraju komparirati sa ekonomskom isplativošću ulaganja i mogućih količina rude. Treće područje našeg interesovanja u Ljubiji su sva ležišta koja su otvorena ili su projektima istraživanja definisana kao takva, da bi mogli nastaviti dalji rad. Ova područja našeg interesovanja otvorili smo nedavno i tu slijedi kontinuiran rad i posvećenost na analizi dostupne dokumentacije o stanju svih ovih rudnika i nastavak naših aktivnosti da ih dovedemo na stadij na kome bi mogli razmatrati ekonomsku opravdanost pokretanja ovih rudnika. To su područja ili ležišta limonitne rude Vukulja – Drenovac, Redak, Paljevine… Takođe naše je strateško opredjeljenje i nastavak geoloških istraživanja na području i Omarske i Ljubije, a sve u cilju razvoja dugoročne strategije i proizvodnje željezne rude za narednih 10 do 15 godina.
Koliko je zaposlenih i da li imate dovoljno kvalifikovane radne snage?
– Imamo zaposlenih 790 kvalifikovanih i obučenih radnika, koji su u potpunosti spremni da odgovore izazovima našeg posla. Broj zaposlenih direktno je povezan, naravno, sa planom poslovanja i proizvodnim planovima za koje se nadamo da će i u narednom periodu biti dobri i povoljni za nas. Rudarstvo je opasna djelatnost i zato je veoma bitna kvalifikovanost svakog radnika za obavljanje redovnih radnih zadataka, kao i kontinuirana obuka i usavršavanje kao oblik razvijanja i svakodnevnog napretka na svom poslu. Izazovna su vremena i sva naša snaga je usmjerena na obezbjeđenje dobrih uslova za rad i obezbjeđenje posla za sve naše radnike. Kvalifikovana radna snaga je sigurno tema kojoj se mora posvetiti ozbiljna pažnja, posebno u uslovima kada mnogi mladi ljudi odlučuju da posao potraže van granica naše zemlje. Moram reći da ima primjera gdje su se radnici nakon odlaska vratili u našu kompaniju i upravo to nam daje snagu i volju da se borimo sa svim izazovima i dajemo sve od sebe da obezbijedimo dobru i stabilnu budućnost za sve naše radnike, ali i za grad Prijedor i za sve nas koji tu živimo.
Da li je u posmatranom periodu bilo povreda na radu?
– Naša posvećenost podizanju kulture bezbjednosti i zaštite zaposlenih od svih rizika na poslu je prioritet i trajna aktivnost. Vrlo su raznoliki modaliteti kako bezbjednost dijelimo sa svim zaposlenim i koliko posvećujemo vremena i novca da unapređujemo sigurne načine rada, kako uočavamo i reagujemo na rizike, procjenjujemo stepen rizika svakog posla i uključujemo ljude kao aktivne sudionike. Bezbjednost je proces i dugoročno ulaganje i profilisanje daje rezultate koje mi danas vidimo, ali mislim da i radnici značajno mijenjaju svoj pristup iz činjenice da je individualni stav ključ uspjeha cijelog kolektiva. Ponosni smo na postignuti napredak svake godine, ali on mora imati kontinuitet i mi to za sada uspijevamo. To je vjerovatno i razlog što nemamo povreda na radu, iako radimo u veoma opasnoj i svakodnevno rizičnoj situaciji.
Kako je tekla realizacija aktivnosti na polju PULZ programa u ovoj godini?
– Kada je riječ o PULZ aktivnostima, nastavili smo tradiciju podrške kroz segmente našeg djelovanja u lokalnoj zajednici. Konkretno u ovoj godini smo kroz 34 aktivnosti uložili oko 350.000 KM, ali tu treba dodati i značajan broj naših donacija u materijalima, radu strojeva i slično. Na taj način smo pružili podršku sportskim klubovima i kolektivima, obrazovnim institucijama, kulturno-umjetničkim društvima, bili pokrovitelji mnogim kulturnim događajima i trudili se dati doprinos u svim segmentima društva gdje je podrška bila potrebna, u skladu sa našim mogućnostima. Vjerujem da vrijeme i okolnosti neće poremetiti naše dalje planove i naš pristup u kome gajimo i podržavamo potrebe zajednice gdje radimo.
Vaša poruka zaposlenima povodom Dana rudara?
– Osvrnuću se na neke momente i razmišljanja koja želim podijeliti sa rudarima i sredinom u kojoj radimo. Pored svih problema, mislim da smo imali uspješnu godinu, jer smo proizveli 1,22 miliona tona rude, što je u ovakvim okolnostima uspjeh. Istovremeno smo nastavili započeti proces otvaranja Ljubije, koji je uspješno okončan stvaranjem uslova za normalnu proizvodnju, što je uključivalo ostvarenje potrebne raskrivke, izradu infrastrukturnih objekata, nabavku i instalisanje opreme i proizvodnju probne količine od oko 40.000 tona rude. Imamo velike izazove rada i opstanka, sigurno najveće u posljednjih 20 godina i imajući u vidu značaj rudnika za Prijedor i RS, moramo učiniti sve da nastavimo rad, da pravimo perspektivu i budućnost. Za ovo nam treba jedinstvo i timski rad, što pokušavamo da maksimalno osnažimo. Treba nam i saradnja sa lokalnim i Vladinim institucijama i to ne smije da ima bilo kakvu zadršku, jer razmišljamo o ljudima, njihovim porodicama i novim generacijama. Vjerujem da smo snažan kolektiv sa znanjem, voljom i dostignutim nivoom organizacije, da imamo sjajne radnike i to je stabilna osnova za suočavanje sa izazovima ovog vremena i naše budućnosti. Izazovi globalnih kretanja i krizne situacije koje se pojavljuju, definitivno su prijetnja mnogim malim i velikim ekonomijama, malim i velikim kompanijama i u tome moramo tražiti svoj put da ono što smo dostigli održimo i pravimo korake koje najbolje znamo i možemo. Mislimo o našim ljudima i njihovoj budućnosti i zato moramo sve učiniti da ispoljimo i svoju privrženost i hrabrost u traženju i ostvarivanju ciljeva. Poruka uoči Dana rudara je uvijek bila vezana za našu bogatu istoriju i borbu za bolji život rudara i njihovih porodica. Vjerujem u bolje sutra i našu opredijeljenost ka tome i želim da podijelim sa svim zaposlenima ono što je naše i zajedničko, a to je tradicija i običaji uz obilježavanje Dana rudara. Svim zaposlenima u “ArcelorMittalu Prijedor” želim da čestitam 17. decembar, Svetu Varvaru i srećnu Novu 2024. godinu, dobro zdravlje i sreću vama i vašim porodicama!
kozarski.com