Najteže je gledati one koji su u nesrećama izgubili živote, a najljepše je učestvovati u njihovom spašavanju i uspjeti u tome, ovako za „EuroBlic“ počinje priču Draženko Radić, policijski službenik iz Policijske stanice Prijedor 1.
Povodom obilježavanja 4. aprila – Dana policije Republike Srpske, Dražić za naš list priča da je u 22 godine policijskog staža, bilo mnogo teških trenutaka, ali i dobrih koji se pamte čitav život.
Izdvaja određene od mnogobrojnih događaja u kojim je učestvovao tokom svog radnog staža. Kaže da se ne želi proglašavati herojem, jer je to njegova dužnost – spasavanje života.
Naime, on je prošlog mjeseca sa kolegom Markom Čubrilom tokom požara iz vatrene stihije izvukao šezdesetpetogodišnjaka. Uspjeli su da ga na vrijeme spasu, odnosno da napusti stan koji je gorio i bio u dimu. Prije četiri godine spasao je bebu iz kuće koju je zahvatio plamen. Sve ove situacije u kojima je rizikovao i sopstveni život, doživljava dijelom svoga posla.
– To je jednostavno moj posao. Ne želim da od mene prave heroja zbog toga – kaže Radić i dodaje da je tokom posla stekao i mnoge prijatelje.
– Bila je saobraćajna nezgoda kod semafora u blizini gradskog mosta. Kada sam stigao, čovjek je ležao na sireni koja je stalno svirala. Podigao sam mu glavu, pazio da mu ne povrijedim kičmu i otvorio disajne puteve. Sve vrijeme sam dovikivao prisutnima da skidaju klemu sa auta, kako ne bi izbio požar. Doktor mi je rekao, da sam svojim pružanjem medicinske pomoći spasao život tom čovjeku – kaže Radić.
Nakon tog događaja ponovo je slučajno sreo tog čovjeka u bolnici i da su uspostavili kontakt, koji i danas održavaju.
– Nakon 22 godine ovog posla, poznajem 90 odsto ljudi. Kada dođemo na teren, često poznajemo ljude koji su akteri događaja i bude nam lakše da rješavamo probleme. Desi se da neko nazove 122 i prijavi svađu, tipa kao „ovaj rekao ovo, onaj rekao ono“, a onda kada dođete na teren vidite da to i nije tako strašno. Ljudi sjednu izmire se i popiju kafu – kaže Radić.
Navodi da je svaki vremenski period nosio svoje breme za policijske službenike.
– Poslijeratne godine bile su teške jer su ljudi iz brojnih opština izbjegli i bili raseljeni. Nakon rata su ostale ogromne količine naoružanja, djeca su bila bez roditeljskog nadzora tih pet ratnih godina, a ostala su i djeca palih boraca. I to su bili ogromni problemi koje smo mi rješavali, i bukvalno zavodili smo red ispočetka i uspostavljali poštovanje zakona. Smatram da smo u tome uspjeli. Prijedor je bezbjedan grad za život naših građana. Pojedinačni negativni slučajevi, ne pokazuju realno kakav je život u našem gradu – ističe on.
Dodaje da je od 2000. godine bio 15 godina pripadnik Jedinice za podršku te da je obišao čitavu Republiku Srpsku i obezbjeđivao sve događaje, te brojne javne ličnosti i funkcionere.
– Bio sam u grupi koja je tražila avion koji se srušio kod Mostara kada je poginuo makedonski predsjednik Trajkovski. U Srebrenici samo jedne godine obezbjeđivali tri skupa, a na jednom od njih je prisustvovao i bivši američki predsjednik Bil Klinton. To su svi događaji koji obilježe karijeru i koji zahtijevaju izuzetnu fizičku i psihičku spremnost – kaže on.
Porodična tradicija
Draženko Radić kaže da se ljubav prema policijskom poslu javila od malih nogu, budući da je i njegov otac bio policajac.
– Ja naglašavam da nije velika razlika između policajaca iz bivše Jugoslavije i sada, jer ovlašćenja su ovlašćenja, ali u ono vrijeme nije bilo interneta i vijesti toliko. Sada je mnogo informacija među kojima je i dezinformacija koje uzrokuju probleme. Međutim, ipak smo poštovani. Uvijek mogu uzdignute glave da prođem kroz grad – zaključuje Radić.
Obezbjeđenje utakmica
Navodi da je jedan od najvećih izazova bio očuvati red i bezbjednost na fudbalskim utakmicama, u vrijeme kada su Rudar iz Prijedora i Borac iz Banjaluke bili u Premijer ligi BiH.
– To je bio veliki izazov za policiju, svaka utakmica se osiguravala sa maksimalnim oprezom, ljudstvom i opremom – zaključuje Radić i dodaje da poziv policajca ne bi mijenjao nijednim drugim.
EuroBlic-srpskainfo.com