PrijedorDanas: Donedavno su od devet odjeljenja tri vodile žene, 30 odsto. Nakon smjene Jasminke Murselović sad je 22 odsto. Grad je početkom prošle godine donio odluku o 40 odsto odnosno da se u slučaju više jednako ili približno jednako kvalifikovanih kandidata koji zadovoljavaju uslove, imenuje osoba koja pripada manje zastupljenom polu. Ta se, doduše, odluka o rodnoj ravnopravnosti odnosi na imenovanja spoljnih članova komisija, timova i radnih grupa sa liste stručnjaka, ali ne bi trebalo da bude prepreke da se primjenjuje na sve organe. Kako je ženama u politici?

Maja Kunić: Ne znam šta bih rekla. Koliko se mi žene borimo da budemo, i jesmo, ja mislim da jesmo, i sposobnije i brže i korektnije i organizovanije, jesmo malo i emotivnije, ali opet mislim nekako da je politika kod nas muški svijet. Svijet kojim muškarci dominaraju još uvijek, a žene na to pristaju još uvijek. Ja sa /Rankom/ Smiljanićem i /Daliborom/ Grabežom ne mogu reći da imam takva iskustva niti da sam osjetila ugroženost, a skupa smo 20 godina u PDP-u i sada pet, evo, u PNP-u, ali generalno slika jeste da se muškarci i boje uspješnih žena, da su u politici zauzeli, ne dozvoljavaju, podrazumijeva se da je njihovo, a žene kad su tu, oni su im kao dali.

PrijedorDanas: U politici ste od osnivanja PDP-a 2000. godine?

Maja Kunić: Tada sam bila student, /Mladen/ Ivanić mi je bio profesor, prvi ispit sam kod njega položila, političku ekonomiju. I bila sam šokirana kad sam izbačena iz partije. Pretpostavljam da je /Milanko/ Mihajlica to inicirao. Oktobar 2021. godine, dakle deseti mjesec smo mi iz PDP-a u lokalnoj vlasti u Prijedoru i odjednom smeta što sam bila na skupu podrške dotadašnjem gradonačelniku Daliboru Pavloviću. I samo preko noći sam izbačena. Saznala za to iz medija. Žalila se stranci, oni su ostali pri svom. Bila sam angažovala advokata i on mi je rekao da to što sam bila jedan od osnivača PNP-a može biti otežavajuća okolnost i onda sam odustala. Ali mi je bilo krivo. I žao. I neljudski. Što me niko ništa nije pitao? Taj isti /Branislav/ Borenović da me je nazvao? Ma, ništa. Niko me nije zaštitio, jeste ranjivost veća zato što sam žena, bila sam žrtva, lakše je muškarcima kad je meta žena. Tako ja tumačim to, takav mi je osjećaj i to je moje iskustvo.

PrijedorDanas: Idućeg mjeseca biće punih pet godina kako vodite Odjeljenje za finansije u Gradskoj upravi Prijedor. Došli ste na budžet od 40 miliona maraka, sada ulazimo u godinu u kojoj će biti 102 miliona. Šta znači biti šefica svih para jednog grada?

Maja Kunić: Ajoooj… /smijeh/ Velika obaveza, Kaća, samo velika obaveza. S jedne strane prihodi, ne možemo mnogo uticati na njih. Taj rast od PDV-a nije, nažalost, znak da nas ima više nego je zbog poskupljenja i inflacije. To, s druge strane, iziskuje i veće troškove, teško je balansirati, potrebe su velike. Mi nismo uspjeli iz prihoda neku veću investiciju raditi. Sve su bile iz kredita. Isto je to ovdje kao i sa porodičnim budžetom. Većina građana ne može kupiti stan bez kredita. Ali, prilično povoljne kredite imamo i, što je najvažnije, možemo ih vraćati. Stvarno nismo imali problema s likvidnošću. U poređenju s drugim lokalnim zajednicama, a sve imamo obavezu da Fiskalnom savjetu predamo plan finansiranja obaveza iz prethodnog perioda, mi tu vrstu obaveza uopšte nemamo. A ima opština da i plate svojim radnicima duguju, pa i po dvije-tri.

PrijedorDanas: Jesu li plate funkcionera, stimulacije i „bijeli hljeb“ tajna? Kad bih se obratila Odjeljenju za precizne podatke, da li bih ih dobila?

Maja Kunić: Ništa od toga nije tajna. Plate funkcionera su po pravilniku, ako se dobro sjećam, gradonačelnik četiri prosječne, njegov zamjenik 70 odsto od toga, predsjednik Skupštine tri prosječne, potpredsjednik 70 odsto. Stimulacije isto nisu tajna, mi od svih korisnika dobijamo rješenje za svaku, ima ograničenje da se ne smiju isplatiti, čini mi se, ne više od dvije u godini. „Bijeli hljeb“, koliko se sjećam, koristili su Milenko Đaković, Ajdin Mešić i Žarko Kovačević.

PrijedorDanas: Dokle ja autonomija, a odakle se čeka zeleno svjetlo?

Maja Kunić: Pa, imam je poprilično, ali napravili smo takvu saradnju da ja stvarno ništa ne odlučujem da gradonačelnika bar ne upoznam. Rijetko se desi da kaže da ne može tako kako je Odjeljenje zamislilo. Stvarno. Znači, imam autonomiju, samo što i ja, zbog sebe, nekad ne želim nešto da nosim odgovornost sama, pa ipak neka gradonačelnik odluči. Moj muž kaže, niste mogli goru osobu naći za finansije. Ona se samo u ljubav kune. /smijeh/ A ja stvarno volim svoju struku i svoj posao. Neću sama za sebe reći da sam stručna, ali meni je sve izazov, ja to volim da radim. Isto muž kaže, sve joj smijete reći, samo ne da nije stručna.

PrijedorDanas: Upravo ste doživjeli da vam baš to kažu u Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske?

Maja Kunić: Bila sam direktorica Odjeljenja interne revizije od 2023. Odjeljenje ima ljude stalno zaposlene, ali je direktor, po Zakonu o javnim preduzećima i po njihovom statutu, eksterni saradnik na mandat od četiri godine, a ne stalno radno mjesto, i mjesečna naknada za rad je 400 KM, kao i za članove nadzornog odbora. Krajem septembra dobijam rješenje o razrješenju s te dužnosti. Obrazloženje je da nisam poštovala preporuke Odbora za reviziju i da sam ugrozila sistem internih kontrola u IRB-u. To je tijelo od tri člana, ja prisustvujem sjednicama tog odbora, veza sam sa odjeljenjem kojim rukovodim, samo bez prava glasa. Izvještaje podnosim upravi, pa tom odboru i sve i jedan izvještaj mi je prihvaćen. Na svaku sjednicu me pozivaju, imaju obavezu da me pozovu, i na svaki poziv se odazovem, naravno. Kad su donosili rješenje o razrješenju, niti su me pozvali niti sam imala priliku da se izjasnim. Pritom je uprava odgovorna za preporuke revizije, a ne direktor Odjeljenja za internu reviziju. I ja sam onda to morala tužiti. To obrazloženje je objavljeno u Službenom glasniku Republike Srpske. Ako ćutim, znači prihvatljivo mi je. I može me neko pozvati na krivičnu odgovornost. Ostade to trajno zabilježeno. Ja sam bila šokirana. Angažovala sam advokata i tužila IRB kao fizičko lice.

PrijedorDanas: I PDP u kojem ste bili i PNP u kojem ste sada, bar ovdje na lokalu je tako, protiv su akumulacije funkcija koje se finansiraju iz javnih izvora. Pa je tako poznato da je Smiljanić vratio mandat u Upravnom odboru Zavoda za izgradnju grada kada je dobio odbornički mandat, a Grabež vratio odborničke mandate dva puta, budući da je direktor „Komunalnih usluga“, za razliku od drugih direktora javnih preduzeća i ustanova kojima ne smeta da sjede u Skupštini, da glasaju o subjektima kojima rukovode, da diskutuju o njima, čak ni ne prepoznajući sukob interesa. Je li ta vaša funkcija u IRB-u bila oprečna stavu stranke?

Maja Kunić: Nije, mi smo u vlasti samo ovdje, nema nas u Banjaluci, još uvijek se nismo proširili. /smijeh/ Ta dužnost, za razliku od ove načelničke, nema veze s političkim angažmanom niti se stranka tu šta pitala. Prijavila sam se na javni konkurs i bila sam jedini kandidat tada. Ja i kada sam konkurisala za posao u gimnaziji, u Poreskoj upravi i u Oštroj Luci, nazvao me Grabež da pita kako on to ne zna, čuo je od nekog drugog. Nisam mislila da treba znati. To je nešto moje.

PrijedorDanas: Razrješenje vam je potpisao Goran Radivojac, i komšija s Pećana i kolega po strukama i saradnik u IRB-u. Kažete da ste imali korektnu saradnju i da niste konfliktna ličnost, pa da vas je tim više to pogodilo.

Maja Kunić: Shvatam i političke smjene, iako ovo mjesto nije takvo. On je predsjednik tog odbora koji me je i imenovao i razriješio. Odmah sam ga nazvala, kaže: od mene je to traženo. Ali ja nisam neodgovorna, mene je stvarno zaboljelo to što su oni meni napisali da je nešto nisam dobro radila. Pa zar nije mogao mi reći? Pa, dala bih ostavku, našlo bi se rješenje neko, samo da ne piše to što piše. Ja ne znam da li je on pročitao šta je potpisao. Ili je potpisao, a da ne zna šta je potpisao. Ne znam ni šta je gore od to dvoje.

PrijedorDanas: U ovih pet godina bar dvije ste u v.d. mandatu. Odnedavno na sajtu Gradske uprave kod osam od devet čelnih ljudi odjeljenja stoje puni mandati. Uz vaše ime i uz imena sedam vaših kolega /Ognjen Obradović, Rade Rosić, Žarko Tubin, Olivera Brdar Mirković, Aleksandar Milješić, Boško Stojančić i Ranko Kolar/ stoji da ste načelnici, dakle u punom mandatu, a jedino za Aleksandra Šobota stoji i načelnik i v.d. načelnik, što je takođe zbunjujuće. Da li je bio konkurs, a da nije bio javan, ili je ovo lažno predstavljanje ili o čemu se radi?

Maja Kunić: Ja sve i jedan dopis potpisujem sa v.d. Ja nisam otvarala sajt i ne znam zašto je to tako, ako jeste. Ali ne znam ni zašto se ne raspisuje konkurs. Ja kad to pitam, dobijem odgovor: polako, načelnice, vi samo radite svoj posao.

PrijedorDanas: Kažete da jeste spremni podijeliti javno temu o kojoj smo pričale prije nego što sam uključila snimanje ovog razgovora.

Maja Kunić: Nema se tu šta kriti. Zavjetovala sam sa Svetom Stefanu Dečanskom, to je Mratindan, to je sad, u ponedjeljak, jer sam na taj dan prije osam godina dobila rezultate operacije malignog tumora kože. Prvom operacijom odstranjen je mladež za koji se onda ispostavilo da je melanom. Drugom operacijom odstranjen je najbliži limfni čvor i 24. novembra stigao je nalaz kada su doktori rekli da je sve to bilo na vrijeme, da ne treba nikakva terapija, da nije zahvaćeno ništa više. A saznala sam za to slučajno. Imala sam nešto na licu i doktorica /Biljana/ Deretić, kako je bilo ljeto, a ja u miniću, vidi i taj mladež iznad lijevog koljena. Nije joj se nešto svidio i pošalje me doktoru /Nikoli/ Barošu koji isto kaže da mu se ne sviđa i da treba odstraniti taj mladež. Operisao me je u Banjaluci i patohistološki nalaz je pokazao da je to melanom. To je bio urođeni mladež. On se jeste mijenjao u posljednjih godinu-dvije, rastao i svrbio me. To znam sada, kada vratim film. A zaista sam slučajno saznala, baš slučajno.

PrijedorDanas: Šta takvo saznanje u životu promijeni?

Maja Kunić: Promijeni se nekako razmišljanje. Malo se i prepadneš, kad saznaš da si bolestan, uvijek misliš da je najgore. Najčešće kad ostaneš sam, sam sa sobom. Ali tu je meni mnogo pomogao posao i obaveze, djeca malena, Nikola je 2009, Sofija 2013. godište. Jednostavno sam rekla sebi da ne želim tako da razmišljam, da je to nešto što je bilo i prošlo, da ostavljam to iza sebe, da se neće ponoviti. Mislim, mi svi se tako nadamo da neće. Tad su mi zabranili sunčanje, što sam ja i prihvatila, je l’? /smijeh/ Ja sam dotad stvarno obožvala sunce, pržila se, mogla biti na suncu kao niko. Baš volim kupanje, ljeto, sunce. Od tada nisam više nikad izašla na sunce. Kad do tako nečeg dođe, čovjek radi sve što mu se kaže da treba da radi.

PrijedorDanas: Šta imate od formalnog, a šta od neformalnog obrazovanja?

Maja Kunić: U osnovnu školu išla sam prvo u Bugojnu, a završila je u Ključu, srednju ekonomsku u Prijedoru, Ekonomski fakultet na Univerzitetu u Banjoj Luci. U prosvjeti sam radila 15 godina, predavala stručne predmete u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi, a 2020. prešla u računovodstvo u gimnaziji. Imam privatni knjigovodstveni servis, kao što je imao i moj otac. Imam licencu ovlaštenog računovođe, licencu internog revizora i sudski sam vještak ekonomske struke. Upisala sam postdiplomske studije iz finansijskog menadžmenta i položila svih devet ispita u vrijeme kad je to bio magisterij, a prošle godine sam to ponovo aktivirala kao master studije. Polagaću i za procjenjivača vrijednosti preduzeća i za ovlaštenog revizora. Imam taj svoj profesionalni dio koji radim, a koji nema veze s politikom. A moram ja i igrati. /smijeh/

PrijedorDanas: Koliko dugo i gdje igrate?

Maja Kunić: Od petog osnovne, još kad sam u Bugojnu živjela, pa u Ključu isto. Onda sam igrala u SKUD-u „Dr Mladen Stojanović“, do operacije. Poslije sam se uključila ovdje pri crkvi gomjeničko-petrovske parohije i 2019. registrovali KUD „Brojanica“. Ja sam jedan od osnivača. Ja to baš volim. I djeca igraju, oboje.

PrijedorDanas: Kako se sjećate iskustva izbjeglištva?

Maja Kunić: Ja imala 12 godina. Iz Bugojna smo baka i ja otišle 7. aprila 1992. i bile prvo kod strica u Mrkonjiću, a mama i tata su ostali da rade. Krajem maja te godine već nisu mogli normalno izaći kao mi, nego pješke, kroz šumu, preko planine Ljuše. Deda je hranio svinje i, sjećam se, izašao u onom odijelu u kojem je hranio svinje. Iz Bugojna su nas otjerali Muslimani, iz Mrkonjića Srbi /smijeh/. Jedna katolikinja, koju smo tada upoznali, ostavila nam stan. Sjećam se, meni poklonila harmoniku, skije i muzičku liniju. Međutim, to je bio opštinski stan, jer je njen muž radio u opštini, i onda su oni iz opštine taj stan dodijelili nekoj ženi. I ona je došla i istjerala nas. I imena joj se sjećam. Onda smo došli u Ključ. Iz Ključa su protjerani Muslimani, pa smo bili smješteni u jednu muslimansku kuću i tu smo bili do 1995. Ja sam u Prijedor otišla kod bake da upišem srednju ekonomsku školu, htjela sam biti kao tata, a mama i tata su u Prijedor došli kad su u jesen popadale te opštine. Tako da smo tri puta bježali /smijeh/. Ovdje u Prijedoru baka je bila u muslimanskoj kući, jednog poznatog vodoinstalatera, u Muslimanskoj Gomjenici. Poznavali su se ti ljudi s mojim ujakom, bili su još uvijek u Prijedoru, a onda su otišli i znali su da nama ostavljaju svoju kuću. Kada su se vratili, mi smo izašli i najprije otišli stanovati pod kiriju, a onda prodali stan u Bugojnu i kupili ovdje, na Pećanima. Mama je i sada u tom stanu.

PrijedorDanas: Bila je posebna sjednica Skupštine grada 11. aprila ove godine, o poplavama. Pitam vas tada kako ste prošli, pričate kako od tih seljenja i vraćanja, ne znate više gdje vam je šta, zapinjete o stvari po kući, sudarate se, ne sklanjate, ne znate hoće li opet.

Maja Kunić: /smijeh/ Joooj, šta se tu ima pričati, moja Kaća. Evo, skoro snijeli sa sprata ugradbenu. Ne bi ni sad da nije slava. /smijeh/ Prvo ova moja zavjetna, onda Nikoljdan. Hej, ali prvi put je najgore. Kao i u izbjeglištvu. Tri puta sam bježala, tri put me plavilo. /smijeh/ Šalim se. Ma, joj, katastrofa je to iskustvo. Stvarno se čovjek… Treći put smo mi dosta stvari uspjeli da dignemo na sprat. Imali vremena, znali šta nas čeka. Ali prvi put stvarno je bilo, ovaj, katastrofa. Voda je došla za jedno možda sat vremena. S jedne strane nam je Gomjenica, s jedne Sana. I Sana je nadolazila, i nadolazila i nadolazila, i u jednom momentu stala. Sjećam se kao danas. I kažem, neće. I onda samo u roku od pola sata, Gomjenica. S druge strane skroz, znači, došla. Sjećam se, ja otišla na posao ujutru, muž zove nakon pola sata. Kaže, aj dođi po djecu, kaže, nećeš moći poslije proći. Ja dođem autom. Dok sam ja stavila djecu u kola, nisam uspjela preći, nego se vratimo i u kamion i Mlađo nas kamionom preveze. I kod mame na Pećane, Sofija imala godina dana. Tad bilo metar i dvadeset, ali tad su bile svuda, i Sava i Bosna i Sana i Una, a 2019. je bilo samo kod nas. Negdje 90 centimetara bilo u kući, samo zato što je tri-četiri dana padala kiša. Tad smo uspjeli da izvučemo, recimo, peć za grijanje. To je teško, mora četrnaestero ljudi je nositi. A ove godine, ja, sjećam se, bila u Trebinju. Mlađo zove i kaže, mi nosimo stvari. Ala, reko’, ma neće valjda. Ja se vraćam s puta, kaže, nemoj kući, ‘aj’ sad materi. /smijeh/ Sad bilo metar i trideset. Ja to po stepenicama računam. Vide se linije gdje je bila voda. I razlikuju se te stepenice što su bile pod vodom, suve, blijede, drugačije. Sad je došlo do sedme. I taj smrad, samo dva dana da ne otvaraš kuću, kad uđeš, zapljusne te. Još od one prve. A nekako se ove godine najsporije voda povlačila. I kod nas ono dvorište na izvol’te. Hvataj gume od autobusa, to je pet hiljada maraka. Ma, kaže, nema veze donijeće možda nečije druge. /smijeh/

PrijedorDanas: Jesu li i ove godine djeca išla kod bake?

Maja Kunić: Dašta su. I to sami otišli, i prije mene. /smijeh/ Sad su veliki, znaju se bojati.

Razgovarala i fotografisala Katarina Panić – www.prijedordanas.com

Članak je nastao u projektu „Žene u politici, na javnim funkcijama i u društvenom životu“ koji je portal PrijedorDanas kandidovao na javni konkurs Gradske uprave za sufinansiranje i izbor najpovoljnijih projekata udruženja i fondacija iz budžeta grada za 2025. godinu.

Lela Stevandić, roditelj s misijom

Milica Vučenović: Polet, spremnost i želja za rad mogu nadoknaditi nedostatak iskustva

Dražena Mršić: Nikad neću kolegu ostaviti na prvoj borbenoj liniji

Marija Ličanin: Uvek putem, nikad prečicama

Olivera Brdar Mirković: Otvoriću restoran. I biće u selu.

Murisa Marić: Bez kritičkog osvrta imali bismo jednoumlje