PrijedorDanas: Prvo mi recite, ko vas je zvao da budete direktor?

Vučenović: Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

PrijedorDanas: U kojoj ste političkoj partiji, ako ste?

Vučenović: Nisam ni u jednoj političkoj partiji niti sam ikada bila do sada. /Niste?/ Ne. Politički nisam aktivna, osim kao građanin Prijedora, izlazim na izbore. Glasanje smatram svojom dužnošću.

PrijedorDanas: Bilo je slučajeva od potpuno nestranačkih ljudi, najprije Zoran Radonjić u Muzeju Kozare, zatim Boris Eremić u Galeriji „Sreten Stojanović“, evo, sada vi, da imenovanje predloži neka politička partija, a ne predloži svoje članove. Stiče se dojam da to ljude, da se tako izrazim, zapadne, zato što se za mjesta u kulturi niko po strankama ne bori, da ne kažem ne „lakta“.

Vučenović: Da, stekla sam takav dojam i ja.

PrijedorDanas: A kad kažete da su vas nazvali iz Ministarstva, hoćete da kažete da vi prije toga niste znali ništa?

Vučenović: Jesam čula tako, ali nije bilo sigurno.

PrijedorDanas: Od koga ste čuli da ste vi potencijalni kandidat za ovo mjesto? Dajte da to demistifikujemo.

Vučenović: Od radnika biblioteke. Kažu, čuli su to, pa me pitaju da li je to istina, da ću ja biti predložena, da li sam to ja. I sutradan su me pozvali iz Ministarstva.

PrijedorDanas: I ništa osim toga? Ni na kakvim razgovorima niste bili? Niti vam je ko javio da se razmatra prijedlog da to budete vi?

Vučenović: Nisam bila ni na kakvim razgovorima, ne. Ja zapravo nisam ni znala da je mene stranka predložila. Ja sam čula Gradska uprava. Tako mi je rečeno: na prijedlog Gradske uprave na čelu sa gradonačelnikom.

PrijedorDanas: A kad ste prvi put čuli, šta ste vi o tome razmišljali?

Vučenović: Ta gospođa iz Ministarstva što me je zvala, pitala me je za adresu da mi pošalje rješenje. Ja sam tad bila na pauzi, u školi. Rekla sam: “Izvinite, možete li ponoviti? Ovo je meni prvi glas.” I ona je rekla: “Što bi se reklo, muštuluk, čestitam!” Poslije toga, nisam bila sigurna, da li ću ja to moći, naravno. Međutim, poznajući sebe, i ne želim da budem gorda, ali to koliko sam odgovorna bila i dosad u svakom zadatku za koji sam se uhvatila, nekako sam osjetila da ja ipak to mogu. Ja nisam ranije ni imala te ambicije. Ja sam zaista uživala u učionici i ne znam sad, da ne pričam mnogo o tome, više mogu reći moji učenici, moje kolege, i stručni saradnici, koliko sam ja zapravo taj posao radila s ljubavlju. Ali ovo je, zapravo, najsličnije tome. Gdje se gaji ljubav prema knjigama, prema književnosti, to je moje polje.

PrijedorDanas: Iz struktura koje su vas predložile kažu da su imali zamjerke i prigovore od članstva SNSD-a da ste premladi, da ste anonimni, da nemate iskustva.

Vučenović: Ne da sam anonimna u stranci, već zaista nisam nikad bila član nijedne partije, pa sam, samim tim, anonimna za sve pripadnike te partije. Međutim, mislim da je to više išlo zbog mog ranijeg učešća u kulturnim manifestacijama grada Prijedora. Tako sam stekla utisak. Iako nisam bila politički aktivna, bila sam aktivna u kulturnom životu grada Prijedora ranije. I kao đak i kao student učestvovala sam na Književnim susretima na Kozari, na svetostavskim akademijama, u Prijedorskom ljetu i tako dalje, i samostalno i kao član Poetskog teatra “Saputnici” koji djeluje pri Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.

PrijedorDanas: Biografiju smo ukratko naveli ranije, u vijesti o imenovanju. Kada ste rođeni?

Vučenović: 1998. Završila sam Osnovnu školu /OŠ/ “Petar Kočić” i Gimnaziju “Sveti Sava” ovdje u Prijedoru i onda sam upisala Filološki fakultet u Banjoj Luci. Imala sam jednu pauzu iz privatnih razloga. Diplomirala sam 2023. godine, s prosjekom 9,56. Pohađala sam školu crtanja i slikanja kod profesora Miroslava Drljače. Završila sam odsjek gitara u Muzičkoj školi „Savo Balaban“. Bila sam član Srpskog pjevačkog društva Vila i nastojim ove godine što više biti uključena u obilježavanje 140 godina “Vile”. Radila sam oko godinu i po dana u OŠ “Branko Radičević” Petrovo, a potom vrlo kratko u OŠ “Petar Kočić”.

PrijedorDanas: Bojite li se?

Vučenović: Čega?

PrijedorDanas: Mjesta ovoga.

Vučenović: Iskreno, veću odgovornost sam osjećala u učionici. Ja sam neko ko voli jako taj prosvjetni posao i prosvjetnu zadaću. Osjećam i ovdje, naravno, veliku odgovornost, nemojte me pogrešno razumjeti, ali zasad imam veliku podršku i saradnika bibliotekara i ostalih radnika biblioteke. Moji profesori su mi takođe pružili podršku i savjete za obavljanje ovog posla. Ja jesam mlada i, prije nego što sam došla na ovo radno mjesto, osjetila sam, možda, strah. Međutim, sad kako polako ulazim u posao i što više saznajem, taj strah i nesigurnost se otklanjaju.

PrijedorDanas: Šta ste spoznali za ovo kratko vrijeme? Jeste li se pronašli?

Vučenović: Ja sam odmalena željela da se bavim književnošću i istrajala sam u toj odluci još od osnovne škole. Željela sam da se bavim i prosvjetnim i kulturnim radom. Kao što znate, biblioteka spada pod Ministarstvo prosvjete i kulture. Oni su tako u bliskoj vezi da sam ja osjetila malu razliku između onoga što sam radila ranije i ovoga što radim sad. Naravno, tu je dosta papirologije, administrativnog rada. Mi u biblioteci nemamo pravnika i to je veliki problem, pa se malo još sa tim borim i snalazim.

PrijedorDanas: Čime ste zadovoljni, čime niste?

Vučenović: Zadovoljna sam, dan za danom, svaki nosi nešto novo. Nekada se srećem sa više izazova dnevno. Nekada su to neki već unaprijed predviđeni planovi. Ali, zasad je sve u redu. Izazovi s kojima sam se do sad susrela su isti s kojima su se susretali i direktori ove biblioteke prije mene. To su, naravno, manjak prostora za rad i za skladištenje bibliotečke građe, kao i nedostatak kadra. Mi imamo fond od 60.000 knjiga, a po pravilu bi trebalo na svakih 5.000 knjiga da imamo zaposlenog jednog bibliotekara. To bi na tih 60.000 trebalo da bude 12 bibliotekara, mi imamo četiri bibliotekara i jednog knjižničara.

PrijedorDanas: A po sistematizaciji koliko treba da imate radnika?

Vučenović: 20, mi imamo 10. Razumijete? Međutim, da se vratim sad na onaj problem prostora. Mi smo ovdje smješteni 1987. na godinu dana. Ja sam sada iz medijskih objava saznala da se gradi biblioteka iza zgrade Ugostiteljsko-ekonomske škole. Ja o tome ovdje nisam zatekla formalnu
prepisku niti imam zvaničnih informacija. Zatražiću ih dopisima od resornog ministarstva i Gradske
uprave.

PrijedorDanas: S kakvim ste se vi reakcijama susretali nakon imenovanja?

Vučenović: Moja porodica je pružila veliku podršku. Oni su više vjerovali u mene nego što sam ja sama, iskreno. Prijatelji takođe, ovdje radnici u biblioteci takođe. Opet moram spomenuti svoje profesore sa fakulteta s kojima sam imala priliku razgovarati u toku Književnih susreta na Kozari. Reakcije su uglavnom bile pozitivnije nego što sam ja očekivala. Očekivala sam da će ljudi govoriti o mojim godinama, o mojoj, što vi kažete, o anonimnosti i tako dalje. Ja jesam u političkom svijetu anonimna i razumijem to, sasvim je u redu, nisam ja sujetna. Kažem vam, pozitivnije su bile reakcije nego što sam očekivala. Opet sam čula i takvo mišljenje da su mladi ljudi spremni za rad, poletni, i da ta sama ljubav i želja za radom možda jedini i mogu nadoknaditi nedostatak iskustva.

PrijedorDanas: A to je bojazan vam i bila, da će vam spočitavati godine?

Vučenović: Pa, uglavnom sam mislila tako. Ali većina ljudi koji su me, kako da kažem, ubjeđivali u suprotno, govorili su da baš zbog tih godina možda i jesam imenovana da bih unijela nešto novo u rad biblioteke, jer su mladi ljudi pretežno oni koji su poletni i spremni za nove ideje i uvođenje nekih novih…

PrijedorDanas: Bogami, da dostignete Gordanu Vilu, koliko je ona stvari i promjena uvela za kratko vrijeme, trebaće vam…

Vučenović: Pa i ona je bila mlada. I baš je puno napravila za kratko vrijeme. Poznavala sam je. Kada sam učestvovala na 50. jubilarnim Književnim susretima na Kozari, baš smo u ovoj kancelariji sjedili sa njom i dogovarali se. Bila je jako prijatna žena, nije bila nametljiva, a opet je dosta toga uradila.

PrijedorDanas: Ovog trenutka da se raspiše konkurs za direktora biblioteke, a da se zakon ne mijenja, vi znate da ne biste ispunili uslove?

Vučenović: Da, znam, jasno mi je to potpuno. Ja sam pročitala zakon prije nego što sam uopšte stupila na ovo radno mjesto i bilo mi je to malo neobično, ali kao v.d. dozvoljeno je. Svjesna sam toga. Ja sam imenovana na dva mjeseca.

PrijedorDanas: Ovu godinu završićete po planu koji ste zatekli. Vaš praktično prvi neki potpis, prvi pečat biće plan za iduću godinu. Jeste li to počeli raditi?

Vučenović: Evo završavam ga prije nego što ste vi došli. Iz Ministarstva su rekli da je rok po zakonu 30. septembra, ali u ovom slučaju produžen je do 15. oktobra.

PrijedorDanas: Možete li nešto reći iz tog plana?

Vučenović: Voljela bih da, pored promocija novih dijela, obratimo pažnju i na tu crtu razvoja književnosti, i svjetske i srpske, od njenog postanka do danas, da bi građani koji nisu toliko uključeni u književni život uvidjeli koliko su pisci međusobno razgovarali, jedan s drugim, kroz vrijeme, kroz vijekove i kroz prostor. Željela bih da se, kroz neka predavanja, više pažnje posveti Ćirilu i Metodiju po kojima nosi naziv ova ustanova i od kojih je poteklo sve ono što se kasnije razvijalo kao srpska nacionalna književnost. Dalje mislim da bi bilo dobro na bitne datume podsjetiti se i nekih kapitalnih djela književnosti.

PrijedorDanas: Prešla sam sve što sam planirala i što sam zabilježila? Da li biste vi nešto dodali? Ovo je loše novinarsko pitanje za kraj. To se kaže kad više ne zna šta da pita.

Vučenović: Niste to morali reći, ja ne bih to prepoznala, pa onda ni zamjerila. To je kao kod profesora, kad na kraju časa pita ima li još pitanja, a samo zato što je ostalo vremena, nije dobro organizovao čas. /smijeh/ Možda plan do kraja godine da kažem, upravo ga gledam. Nedavno smo obilježili Nedjelju djeteta. Imali smo jednu radionicu sa učenicima trećeg razreda Osnovne škole “Desanka Maksimović”, a danas baš smo imali promociju knjige za djecu zavičajnog pisca Siniše Tešanovića. U novembru planiramo organizovati izložbu knjiga po kojima su snimljeni poznati filmovi. U decembru će sve biti u znaku Prijedorske zime u čijoj ćemo organizaciji, nadam se, učestvovati kroz promociju djela praznične literature i radionice za djecu.

/Za vrijeme fotografisanja:/

Vučenović: Da gledam u vas? Da sklonim ovu vodu? /Ne morate. Eto i taj Max Clean./ Svako jutro špricam? Hoćete da sklonim? /Ne morate ništa, sve je to radni ambijent./ Nisam vam još rekla, evo, sad mi je palo na pamet, da bih željela više pažnje posvetiti dramskoj književnosti. Želim da se ostvari sinkretizam između različitih grana umjetnosti kao što je pozorišna. Ja sam diplomirala na Šekspiru, pa je to možda sad moj lični utisak na kojem nećemo insistirati, ali hoćemo na književnim promocijama posvetiti više pažnje dramskom tekstu. Nešto sam još htjela reći, a onda kad ste opet uključili ovo, potpuno sam se zbunila. /…/ Pa, to, o saradnji sa drugim ustanovama kulture. Ona je već ostvarena i moja namjera je da se to sve nastavi.

Razgovarala i fotografisala: Katarina Panić – www.prijedordanas.com

Članak je nastao u projektu „Žene u politici, na javnim funkcijama i u društvenom životu“ koji je portal PrijedorDanas kandidovao na javni konkurs Gradske uprave za sufinansiranje i izbor najpovoljnijih projekata udruženja i fondacija iz budžeta grada za 2025. godinu.

Lela Stevandić, roditelj s misijom