Olivera Brdar Mirković: Rođena sam 1975. u Prijedoru, osnovnu školu završila u Brezičanima, gimnaziju u Prijedoru, Višu pedagošku akademiju u Banjaluci. Nakon toga rodila prvu kćerku, poslije nastavila studije na Filološkom fakultetu u Banjaluci, diplomirala na Odsjeku za srpski jezik i književnost. Drugu kćerku rodila 2010. Od 1999. do 2020. radila u osnovnoj školi u Brezičanima, poslije toga godinu ili nešto više u Ugostiteljsko-ekonomskoj školi kao v.d. direktora, jednu godinu u Ministarstvu uprave i lokalne samouprave kao savjetnik ministra i nakon toga ovdje u Gradskoj upravi.

PrijedorDanas: Kad ste ušli u politiku?

Olivera Brdar Mirković: 2009. godine.

PrijedorDanas: A kad ste imenovani za direktora škole u Brezičanima?

Olivera Brdar Mirković: 2008. godine.

PrijedorDanas: Jeste li to tada bili nestranački imenovani za direktora?

Olivera Brdar Mirković: Da, da, da.

PrijedorDanas: Jeste li onda iz zahvalnosti ušli u stranku, pošto ima takvih primjera?

Olivera Brdar Mirković: Ne, nisam ušla u stranku iz zahvalnosti. Ta škola je napravljena 80-ih godina u projektu 1.000 škola u BiH. Bila je u ratu i centar za izbjeglice i tad je prilično devastirana i ništa nije ulagano u objekat. Prvu godinu mandata sam pokušavala, aplicirala, prema Ministarstvu prosvjete, prema gradu, ne znam ni ja više kuda sve ne, na nekakve projekte se prijavljivala i vidjela da su vrata uglavnom zatvorena. Bila je već tad politika duboko ušla u sve sfere života. Čini mi se da to ranije nije bilo baš tako. Ja sam tad zaključila da politika može doprinijeti tome da škola dobije nešto da poboljša uslove rada. I, zbilja, brzo poslije toga sanirali smo mokre čvorove za učenike, a bili su potpuno devastirani, pa onda nešto oko fisikulturne sale, pa nekakav namještaj nabavljali. Bilo je svakakih projekata. To je bio moj motiv i, eto, ostadoh u politici. Nažalost, nikad onaj kapitalni nije završen, a to je zamjena stolarija i fasade.

PrijedorDanas: Period sukoba DNS-a i SNSD-a između opštih i lokalnih izbora 2018. i 2020. godine bili ste odbornica DNS-a u gradskoj skupštini i često imali diskusije koje su bile vrlo argumentovane, umjesne, utemeljene, pristojno artikulisane, pa time iskakale iz opšte slike u to vrijeme veoma prljave politike.

Olivera Brdar Mirković: Bio je to težak period. Taj udar na vlast od strane dojučerašnjeg koalicionog partnera bio je grub u smislu da je ipak ta koalicija donosila odluke, kao što sam ja danas svjesna da nosim i teret toga što sam dio vlasti. Znači, ako se neka odluka donese danas, a sutra se ispostavi da nije dobra, moramo biti spremni da nosimo teret te odluke, a ne da peremo ruke od toga i kažemo SNSD je nosilac vlasti, a mi u tome nismo učestvovali. Jesmo učestvovali, mi dižemo ruke za odluke. S te strane sam tada možda žustrije diskutovala, iako sam se trudila da te diskusije nikad ne prelaze granicu niti da zadiru u lične sfere. Mi smo i tada diskutovali isključivo o problemima politike ili izvršne vlasti, pokušavali uredimo odnose, a kada to nije išlo, onda smo se pokušavali odbraniti. Takvo preslagivanje stvari i po dubini donosi probleme. Zbog tih svojih istupa, a bili su više ljudski nego politički, dobila sam neku vrstu etikete i, možda, i neku dozu revanšizma. S te strane je to bilo mučno, iako, kažem, nije bilo nikad ništa lično, nego naprosto pokušaj da se objektivno sagledaju stvari. Vlast prethodna naravno da je imala svojih grešaka, ali nismo baš mogli reći da ništa nije valjalo, da se ništa nije radilo, da ništa nije dobro. Jer problemi koji su postojali tada, oni su, nažalost, i danas prisutni.

PrijedorDanas: Afera „kupovine papaka“ bila je aktuelna 2014. godine i tada je bila skandal, a danas, dakle za veoma kratko vrijeme, i ta nenormalnost je gotovo potpuno normalizovana. Specifičnost u Prijedoru je da SNSD DNS-ove preletače dijeli na one koji su stranku napustili prije i poslije lokalnih izbora 2020. godine. Utisak je da prve favorizuje, druge trpi. Kakvi su u takvom okruženju bili vaši profesionalni, politički i lični lomovi?

Olivera Brdar Mirković: Tri mjeseca prije isteka mandata direktori škola imaju zakonsku obavezu da raspišu konkurs za izbor i imenovanje direktora. Bio mi je istekao mandat kad su izbori završeni, bila sam raspisala konkurs i konkurisala sam. Mislim da čak i nije bilo drugih kandidata ili je bio neko ko nije ispunjavao uslove, ne sjećam se tačno kako je bilo, ali nisam imenovana.

PrijedorDanas: Ima taj fenomen da ljudi se ne mire s gubitkom funkcije koju su dobili ili zadržali političkim putem jednom kad je na isti način izgube. Nasuprot tome, imamo primjer bivše načelnice opštine Prijedor, Nade Ševo, koja se, nakon mandata, vratila u učionicu, ponovo uzela dnevnik u ruke. Zašto vi niste?

Olivera Brdar Mirković: Zašto se ja nisam vratila u učionicu? Zato što nisam imala svoje radno mjesto. Ja sam imala punu normu časova srpskog jezika kada sam 2008. prvi put imenovana za direktora. Tada nije postojala zakonska mogućnost da se zamrzne radno mjesto. Te godine imali smo oko 300 učenika i još jedna koleginica sa više radnog staža od mene predavala je srpski. Desio se nagli pad broja učenika u svim seoskim školama i par godina poslije pali smo u Brezičanima na manje od 150. S padom broja učenika, pada i moja norma, jednostavno nestane s vremenom. Čak je i ta druga nastavnica jedno vrijeme išla dopunjavati normu u drugu školu, iako je srpski nezahvalan za dopune, budući da je to predmet koji se svakodnevno izučava. Tako u momentu kad nisam prošla na konkursu za direktora, faktički nisam imala svoje radno mjesto. Nisam se imala gdje vratiti. Nisam imala posao.

PrijedorDanas: Koje su vam u tom trenutku opcije?

Olivera Brdar Mirković: Nakon što je DNS izgubio izbore, prošlo je sigurno nekih mjesec dana dok sam obavljala dužnost direktora škole u Brezičanima, jer još nije bilo imenovanje drugog, a imala sam informaciju da to neću biti ja. U toj situaciji, bez radnog mjesta, pojavio se Darko Banjac, došao u Prijedor, tražio da razgovora sa mnom i ta njegova priča o odvajanju od DNS-a i formiranju nove stranke meni je bila prihvatljiva. I dogovorili smo se o formiranju inicijativnog odbora Narodne partije Srpske u Prijedoru. Ja sam znala da ima još ljudi koji su, pa, neću reći u sličnoj situaciji kao ja, ali, naprosto, izmučeni onim svim što se dešavalo u DNS-u. Mi smo se u decembru 2020. okupili, formirali inicijativni odbor i onda ide priča koja je, manje-više, poznata.

PrijedorDanas: Na narednoj dužnosti s bivšom stranačkom koleginicom Valentinom Sovilj imate sudski spor?

Olivera Brdar Mirković: Ne. Mislim, da. Valentina je u tom momentu bila u mandatu, ona je smijenjena /s dužnosti direktora Ugostiteljsko-ekonomske škole/ iz istog razloga iz kojeg ja, vjerovatno, ne bih dobila mandat u Brezičanima i ona je, naravno, koristeći svoje pravo da tuži Vladu Republike Srpske kao poslodavca, to iskoristila. Nismo direktno nas dvije imale nikakav sudski spor, nego je ona koristila pravne instrumente da ostvari svoje pravo, što je legitimno. Nikad nikakav lični problem nismo imale. Ja sam bila vršilac dužnosti direktora, taj v.d. mandat je obnavljan, mislim dva ili tri puta. Na kraju sam ja otišla iz škole, nije ni bilo u tom momentu konkursa. Poslije je mene došao Branko Borovnica, takođe kao v.d, a onda kasnije je raspisan konkurs i tada je Dražena Mršić došla.

PrijedorDanas: Ta škola je i ranije imala kuhinju praktične nastave na tržištu, školski restoran, jelovnike, doručak, narudžbe za ručak, ali je u vašem mandatu ta ponuda malo više uređena u smislu vizualizacije, digitalizacije i otvaranja prema javnosti.

Olivera Brdar Mirković: Da. Pa, dobro, to je zato što ja privatno imam afinitete za to. Škola ima ogroman potencijal za ugostiteljstvo i turizam koji mogu biti veoma važna grana privrede i kod nas, kao što su i svuda u svijetu. Međutim, nekako sam imala osjećaj da je škola ostala zakočena u nekom vremenu, ne znam ni ja više kojem. A restoran je idealna prilika. Ja sam imala čak želju da taj restoran se proširi, da otvori svoju baštu, da tu bude smještena Potkozarska kuća, da se probamo baviti zaštitom i brendiranjem domaćih jela…

PrijedorDanas: Za Odjeljenje za obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu i pronatalitetnu i demografsku politiku, govorilo se da je politički osnovano da bi se „uhljebio“ nečiji kadar, ali su ta dva novonastala odjeljenja i sada ogromna, a kamoli kada su bila u jednom, za društvene djelatnosti. I privreda i poljoprivreda su podijeljena na dva, takođe opravdano, te to ovdje neće ni biti tema. Neću vas pitati ni o utiscima da jeste posvećeni poslu, da se primijeti da dolazite i na događaje na koje ne morate, da na njima ostajete, a ne da odlazite kada odu i kamere, da se uključujete u sve što je u nadležnosti odjeljenja, da želite biti upućeni a ne iznenađeni i da hoćete da vladate informacijama iz svog resora. Ni to takođe ne bi smjelo biti vijest, a, nažalost, jeste. Hoću vas pitati o tome da, kad sam radnike pitala kakva je nova šefica, kažu: govori dobar dan.

Olivera Brdar Mirković: /smijeh/ Kako? /smijeh/

PrijedorDanas: Jeste li čuli da su radnici tako komentarisali, da je došla žena, da govori dobar dan, doviđenja, hvala i molim?

Olivera Brdar Mirković: Nisam, nisam, nisam to čula. /smijeh/ Radno mjesto ne treba biti nešto zbog čega te zavrće u stomaku kad ideš ujutro na posao. Dobar dio života se provede u tom radnom okruženju i uvijek se trudim da stvari postavim tako da se ljudi osjećaju, prije svega, prijatno. Nekako se trudim da učinim da ljudi rade s voljom. Mislim da čovjek može biti autoritet svojim znanjem, iskustvom, karakternim osobinama, a ne silom. Mislim ne vrijedi to, to više ne prolazi ni kod djece.

PrijedorDanas: Dolazimo do teme žene u politici.

Olivera Brdar Mirković: Što se tiče te politike, nemam oraha u džepovima. Nisam od politike imala ličnu korist, nisam zaposlila djecu, nisam zaposlila muža, nisam kupila neku nekretninu, nemam tu vrstu problema niti želim to. Za svoja radna mjesta koja jesam dobijala i političkim putem mogu reći da bih ih po kvalifikacijama, kompetencijama i iskustvu hipotetički i zaslužila. Ispunila bih uslove za sva svoja radna mjesta u profesionalnom smislu, a da li bih bila izabrana ili ne, to je sad neka druga stvar. I to je ono što kažem, politika se, nažalost, previše u neke stvari umiješala, u smislu da smo prestali gledati kompetencije, a da više gledamo političku pripadnost. I to je loše. I to je, vjerujem, nešto čega su svi svjesni, manje ili više. Funkcionišemo kako funkcionišemo, ali mislim da su i ljudi iz drugih političkih partija svjesni toga.

PrijedorDanas: Na čelu ste jedne od sedam parlamentarnih političkih partija koje su formirale lokalnu vlast nakon lokalnih izbora prošle godine. Jedna dominantna stranka i šest takozvanih malih.

Olivera Brdar Mirković: Nismo ravnopravni i to je i početna i pregovaračka i svaka druga pozicija. Što se tiče koalicionog dogovora, tadašnji predsjednik Gradskog odbora SNSD-a Slobodan Javor trudio se da ga ispoštuje. Neću reći da zamjerim, ali možda je taj način raspodjele mogao biti drugačiji u smislu da su se završili izbori, imamo broj glasova svih učesnika, stavimo sva imenovanja na sto, pa ćemo ih razmatrati. To nije tako bilo. Ali da nismo dobili, procentualno, negdje drugdje, to ne mogu reći. I ne mogu reći da, recimo, SNSD kao koalicioni partner odnosno Javor kao dosadašnji predsjednik gradskog odbora, nije ispoštovao nešto od koalicionog dogovora. Ne bih to mogla reći. Znači, mogla bih reći da to možda nije išlo dinamikom kako smo mi željeli, ali da nije ispoštovano, to nije tako.

PrijedorDanas: Jesam li vas ranije razumjela da ste znali na tim sastancima koalicije to i reći?

Olivera Brdar Mirković: Tako je, tako je. Ja sa ličnog aspekta nemam problem s tim da kažem to što mislim. Znači, i kad se takve neke nepravilnosti dešavaju, ja sam svjesna, možda, da je i to dio politike, te neke, kako bih rekla… /Burazerovske?/ Tako je. I to. Ali, nemam problem da to kažem. Nikakav. Znači, ja to kažem, lično ne zavisim isključivo od toga, pa da sad moram nešto uvijati. Kažem šta mislim, a da li se to nekom sviđa ili ne sviđa, to je druga stvar. Ali nisam nikad doživjela neku neprijatnost zbog toga što kažem niti neku represiju.

PrijedorDanas: Pitala sam jednog vašeg kolegu načelnika odjeljenja, ima li mjesta za temu o diskriminaciji gradonačelnika prema načelnicima ili su svi načelnici za gradonačelnika isti?

Olivera Brdar Mirković: Mislim da je gradonačelnik korektan prema svim načelnicima, zavisno od njihovog odnosa prema radu. Nemam nikakav problem s njim u komunikaciji kad nešto treba da se konsultujem, da dogovorimo. Nije se nikad desilo da neće da razgovara ili da kaže mora ovako. Vjerujem da je i njegovo djelovanje ograničeno nečim i ne ulazim uopšte u to čime je ograničeno. Ali se nikad nije desilo da predložim nešto, a da on to a priori odbije. Nego smo uvijek sjedali pa razmatrali šta može i u kojem obimu. Pa, evo, taj fond za mlade talente, pa povećanje stipendija, pa izmjenen pravilnika… Tako da mislim da ne stoji to. Ja bar to tako nisam nikad doživjela.

PrijedorDanas: Jeste li u sukobu interesa kada radite ketering za grad?

Olivera Brdar Mirković: Pa, ne mislim da jesam. Što bih bila u sukobu interesa ako moja ponuda za nešto bude kvalitetnija i povoljnija od nečije druge. I ne radim ketering za grad. Mislim, oni imaju tender koji raspišu, na taj tender se prijavljuju firme ravnopravno i ne mislim da tu može biti sukoba interesa. /Ne može biti da vas neko favorizuje?/ Ne, ne, ne, niti radim za grad. /Grad ili gradska preduzeća i ustanove?/ Mislim da je toga možda i, ako je bilo, bilo nešto vrlo malo, tako da…

PrijedorDanas: Možda ste prvi koji ste s uslugom keteringa u Prijedoru i počeli, kažete prije 20 godina. Danas ima mnogo više ponuđača, ali je utisak da ste dobro ispred konkurencije, da je iza vas puno praznih mjesta, pa tek onda svi ostali. I kad nešto sasvim novo radite, prepoznaje se da je vaše i kada nije potpisano.

Olivera Brdar Mirković: Meni je drago da ljudi rade, da su otkrili taj prostor, bilo da je osnovno ili dodatno zanimanje. A drago mi je i ako sam ja nekoga podstakla da se time bavi, jer toga je more u okruženju, mislim u Srbiji, u Hrvatskoj, a stvarno je to jedan fin, kreativan i zahvalan posao. Ja ga baš volim i volim vidjeti kad se i drugi u tom poslu trude, budem baš onako prijatno iznenađena, oduševljena čak. Sad je puno više stvari dostupno. Kad sam ja počinjala raditi, prvo smo bili ograničeni namirnicama. Sjećam se perioda kad nije bilo ni pomfrita za nabaviti. Ili kora za lazanje. A ja kao hoću italijansku kuhinju. I onda, malo pomalo, tržište se otvaralo, pa ovi veliki tržni centri, pa ovo, pa ono. A sad ima svega, od svježe ribe do, ne znam, mikrobilja. A nekada nije bilo ništa. I sad, moja ogromna želja bila je i uvijek i dan-danas je, i, akobogda, jednog dana ću i raditi samo to, imati restoran.

PrijedorDanas: Je li to želja?

Olivera Brdar Mirković: Jeste. Ogromna. I biće u selu, neće uopšte biti u gradu. Znam i kako će se zvati, sve znam.

Razgovarala: Katarina Panić – www.prijedordanas.com
Ustupljene fotografije

Članak je nastao u projektu „Žene u politici, na javnim funkcijama i u društvenom životu“ koji je portal PrijedorDanas kandidovao na javni konkurs Gradske uprave za sufinansiranje i izbor najpovoljnijih projekata udruženja i fondacija iz budžeta grada za 2025. godinu.

Lela Stevandić, roditelj s misijom

Milica Vučenović: Polet, spremnost i želja za rad mogu nadoknaditi nedostatak iskustva

Dražena Mršić: Nikad neću kolegu ostaviti na prvoj borbenoj liniji

Marija Ličanin: Uvek putem, nikad prečicama