U presudi Osnovnog suda u Prijedoru, kojom je vlasnica kafića „Intermeco“ prošlog mjeseca kažnjena novčanom kaznom od 2.000 KM i zabranom rada kafića u trajanju od šest dana zbog preglasne muzike, navodi se i to da je okrivljena i ranije pravosnažno kažnjena za prekršaj uznemiravanje građana bukom rješenjem Okružnog suda suda Prijedor od 11. jula 2025. godine, a koje je postalo pravosnažno 1. oktobra 2025. godine.
„Od dana pravosnažnosti tog rješenja do dana izricanja kazne u ovom predmetu nije proteklo dvije godine. S obzirom na navedeno, sud je bio dužan da okrivljenoj, pored novčane kazne, izrekne i zaštitnu mjeru zabrane vršenja djelatnosti, nezavisno od prijedloga stranaka u postupku“, navedeno je u rješenju Osnovnog suda iz februara.
Tragom te informacije obratili smo se sudovima i ovdje donosimo dijelove sudskih odluka koje su prethodile pooštravanju kazne za prekršaj javnog reda i mira emitovanjem preglasne muzike.
I prethodni prekršajni postupak pokrenula je Policijska uprava Prijedor i Osnovni sud je 9. juna 2025. vlasnicu kafića oslobodio odgovornosti za taj prekršaj. Policijska uprava se na to rješenje Osnovnog suda žalila Okružnom sudu koji je 11. jula 2025. uvažio žalbu ovlaštenog organa, preinačio rješenje Osnovnog suda tako da je vlasnicu oglasio odgovornom za prekršaj i izrekao joj uslovnu osudu.
„…kojom se okrivljenoj utvrđuje novčana kazna u iznosu od 600,00 (šeststotina) KM, i istovremeno određuje da se novčana kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od 6 (šest) mjeseci, od dana pravosnažnosti rješenja, ne počini novi prekršaj.“
Članom 15. stav 1. i 4. Zakona o javnom redu i miru Republike Srpske, na šta se sud poziva, propisana je novčana kazna od 500 do 1.300 KM za ugostitelja preduzetnika koji „narušava mir drugih na javnom mjestu u vremenu od 16.00 do 18.00 časova i od 22.00 do 6.00 časova izvođenjem muzičkih i drugih sadržaja, korišćenjem muzičkih instrumenata, radio i televizijskih prijemnika i drugih zvučnih uređaja, kao i mehaničkih izvora buke i zvučnih signala (motora i sl.)“.
Na ovo rješenje Okružnog suda žali se branilac okrivljene, advokat Ognjen Vukmirica, a o žalbi odlučuje vijeće sudija Okružnog suda u sastavu predsjedavajuća Nedeljka Eror i članovi Mirjana Miodragović-Basrak i Ljubo Macanović koji žalbu odbijaju kao neosnovanu i potvrđuju rješenje drugostepenog suda:
„…neosnovani su i navodi žalbe da je drugostepeni sud povrijedio pravo na odbranu okrivljene na način da je samo na bazi iskaza svjedoka policijskih službenika donio pobijano rješenje.“
„…činjenica da je drugostepeni sud našao da su iskazi svjedoka policijskih službenika bili istiniti, a iskaze ostalih svjedoka nije prihvatio, ne čini povredu postupka u vidu povrede prava na odbranu, već se takvo utvrđenje može jedino pobijati u okviru žalbenog osnova nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.“
„…žalba je stava da se u konkretnom slučaju odluka drugostepenog suda nije mogla zasnovati samo na iskazima svjedoka koji su policijskih službenici, već da je bilo nužno uzeti u obzir i iskaze drugih saslušanih svjedoka, te da je bilo potrebno da su kritične prilike policijski službenici, uz pomoć za to predviđenog instrumenta, izmjerili nivo buke.“
„…mjerenje nivoa buke nije obavezno s obzirom da se gubi iz vida, da je mjerenje buke samo obavezno u predmetima gdje su povrijeđene odredbe Zakona o zaštiti životne sredine /…/, a gdje se primjenjuju pri mjerenju odredbe odgovarajućeg Pravilnika. Kako se u ovom predmetu okrivljenoj stavlja na teret prekršaj iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, primjena odredbi Zakona o zaštiti životne sredine ne bi bila pravilna. Kako i prema ocjeni ovog vijeća, u konkretnom slučaju nije bilo neophodno izvršiti mjerenje nivoa buke odgovarajućim uređajem, sami iskazi svjedoka su sasvim dovoljan dokaz za utvrđivanje postojanja predmetnog prekršaja, odnosno isti predstavljaju valjan dokaz na osnovu kojeg se može utvrditi odgovornost okrivljene za prekršaj iz člana 15. Zakona o javnom redu i miru, naročito kod činjenice da se buka iz ugostiteljskog objekta čula na 50 metara od istog.“
„…svjedok M.G. je izjavio da se ne sjeća kritičnih datuma i da li je bila buka, svjedok S.D. je izjavio da
su mislili da će im buka smetati zbog djeteta međutim ništa (iz čega se da zaključiti da se buka čuje i izvan ugostiteljskog objekta). Dalje, svjedok D.K. je izjavio da se nije čula buka i da živi 15 metara od predmetnog objekta, međutim ovaj navod pravilno je drugostepeni sud uvezao sa navodom svjedoka B.M. koji je izjavio da mu muzika ne smeta, a da se nalazi sa stanovanjem na 40 metara od objekta iz čega je izveo pravilan zaključak da je i svjedok K. istu morao čuti u stanu koji je na udaljenosti od samo 15 metara od objekta. Dakle, imajući u vidu ovakve iskaze svjedoka, te iskaze policijskih službenika koji su bili dosljedni u svojim iskazima, svjedočivši da se buka iz ugostiteljskog objekta čula
na oko 50 metara od istog, pravilno je drugostepeni sud utvrdio da je okrivljena počinila prekršaj.“
„Ovdje je potrebno navesti da je izlišno pozivanje žalbe na sudsku praksu u predmetima sličnim predmetnom s obzirom da je obaveza suda da svaki predmet cijeni u skladu sa dokazima koji su izvedeni, te da u obrazloženju navede razloge za svoju odluku. Stoga činjenica da je u nekom ranijem predmetu, a koji je sličan konkretnom, donesena drugačija odluka, nije od bitnog uticaja.“
Tekst – Katarina Panić – www.prijedordanas.com
Foto – ilustracija
*Premium sadržaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podrži donacijom na račun Udruženja za unapređenje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.