Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je u augustu 1992. godine, prilikom transporta iz logora Omarska na Manjaču, Dado Mrđa udario jednu osobu u predjelu glave.

Vahid Rizvanović je posvjedočio da im je u Omarskoj u jutarnjim satima 6. augusta 1992. kazano da “idu negdje”. Dodao je da nije znao gdje bi trebali ići te je odlučio pitati Milana Gavrilovića, s kojim je radio deset godina.

“On se cinično nasmijao i rekao: ‘Kući nećeš sigurno, idi u autobus’”, izjavio je svjedok.

Gavrilović je s Darkom Mrđom, Zoranom Babićem i Radenkom Marinovićem optužen za učešće u progonu bošnjačkog stanovništva iz Prijedora. Na teret su im, po šest tačaka optužnice, stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje počinjeno 1992. godine.

Svjedok je naveo da im je po ulasku u autobus bilo naređeno da gledaju dolje, te da “nije bilo više mjesta ni za muhe”. U transportu do Manjače, rekao je svjedok, s njima u autobusu bio je i Dedo Crnalić.

Rizvanović je istakao da su se tokom vožnje čuli krici da su morali “pjevati neke pjesme” koje nije znao, pa su ih udarali. Prilikom jednog zaustavljanja prozvan je Eniz Pađin, koji je bio u drugom autobusu.

“Gospodin Mrđa kaže: ‘Golmane, nećeš više stati na go’ (…) Eniz Pađin je udaren u arkadu. Udario ga je gospodin Dado”, rekao je svjedok. On je Odbrani Mrđe potvrdio da ga nije, kao ni Pađina, spominjao u izjavi iz 2016. godine. Pojasnio je “da nije bilo lako svih tih stvari se sjetiti i sve to proći”.

Rizvanović je izjavio da je bio prozvan i Dedo Crnalić, koji mu je kazao da se sakrije, nakon čega je svjedok čuo jaukanje, ali ništa nije vidio. Naglasio je da su kasnije Crnalića unijeli, ali da ne može tvrditi je li bio živ ili ne ujutro na Manjači. Poslije je, kako je napomenuo, čuo da je Crnalić zaklan, ali to “ne može reći jer nije vidio”.

Noć na Manjači, kako je kazao, proveli su u autobusima, ali njega niko nije tukao iako je čuo krike van autobusa. Istakao je da su ujutro izašli i da je Milan Gavrilović “sve prozivao” po imenu i prezimenu. Naveo je da su proveli četiri do pet sati na livadi, a onda bili raspoređeni u štale, te da je prilikom ljekarskog pregleda tučen do iznemoglosti.

Drugi svjedok Mustafa Puškar je rekao da je 6. augusta 1992. godine u Omarskoj bila prozivka, te da je ispred njegove grupe došao autobus, a iza njega transporter.

Naglasio je da je neko iz grupe na transporteru prepoznao Nihada Bašića, koji je odveden iza autobusa i pretučen. Puškar je napomenuo da je neko kazao da je u toj grupi Zoran Babić. Svjedok je dodao da nije siguran ko je u toj grupi Zoran Babić.

Noć na Manjači, rekao je svjedok, proveli su u autobusima i on je ujutru, kad su izašli, vidio transporter.

Neko iz grupe, prema svjedoku, primijetio je Bašića i zovnuo ga. Kasnije je čuo da je ubijen.

Suđenje će se nastaviti 12. maja.

BIRN