U “Narodnoj kuhinji “Optimisti” iz Prijedora jedini topli obrok u danu dobijaju 273 građanina.

Jedan od njih je i Nebojša Kužet (65). Već dvije godine svakog dana ovaj ratni vojni inavlid iz Garevaca biciklom prelazi šest kilometara kako bi došao po ručak u kuhinju “Optimista”.

Potom ponovo sjeda na bicikl i vraća se šest kilometara do kuće gdje ručak čeka šest ukućana.

– Da nije ovog ručka mi bismo bili gladni. Živim sa suprugom, dvoje djece, bratom i nepokretnom snahom. Niko nije zaposlen, samo ja dobijam oko 200 KM invalidnine mjesečno od koje prvo platim režije. Prezadovoljan sam hranom iz kuhinje, dolazim biciklom i po kiši i po snijegu – kaže Kužet za Srpskainfo.

Hrana iz ove kihunje jedini je obrok i za mlađe osobe.

Ovdje po ručak za sebe i majku dolazi i Kristijan Vujičić (26).

Iako je diplomirao na Visokoj školi za ekonomiju i informatiku, bez posla je 11 mjeseci kada je dobio otkaz u jednom tržnom centru.

Predsjednik Udruženja građana “Narodna kuhinja-Optimisti” Zijad Čanić kaže da će, osim hrane iz narodne kuhinje, pokušati ovom mladiću na još neki način obezbjediti pomoć.

– Živi sa bolesnom majkom o kojoj mora da brine, a ne može da pronađe posao. Imaju dug za struju oko 960 KM koji moraju da plate do kraja godine. Mi smo uplatili jednu ratu za struju od 150 KM. Kupili smo mu kompjuter koji je koštao 150 KM – kaže on.

Čanić navodi da dnevno prave 273 obroka, od kojih 24 voze starima i iznemoglima na području grada, dok za njih 34 iz udaljenih mjesta svaki mjesec dostave paket sa prehrambenim namirnicama.

Očekuje da će narednih zimskih mjeseci da se poveća broj korisnika koji su tokom ljeta živjeli od cjepanaj drva i nadnica. Zbog epidemije korone od marta je uvećan broj korisnika za 50.

– Otvorili smo kuhinju prije pet godina. Bili smo u Raškovcu, a pre 14 mjeseci od grada smo dobili prostorije na Pećanima. Imamo javno kupatilo, vešeraj, hladnjaču, restoran u kojem samci jedu, a tamo gdje ima više u porodici dođe samo jedno pa im nosi za ostale. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom kupaju se ovde i peru veš, to je njihova obaveza moraju da budu čisti i uredni, kako bi bili svi jednaki i da ih niko zbog neurednosti ne ignoriše – kaže on.

Čanič objašnjava da se svaki korsinik kuhinje prethodno obrati Centru za socijalni rad.

– Nikoga nismo vratili sa praga, damo mu taj dan hranu i uputimo na CSR koji ima osam kriterijuma za korisnike javne kuhinje i mi za sve svoje korisnike imamo socijalnu anamnezu – kaže on.

Navodi da spremanje jednog oboroka košta dvije i po marke. Ističe da mjesečno od Grada Prijedora dobiju 5.000 KM koje su dovoljne za spremanje hrane u jednoj sedmici.

– Za ostale tri sedmice u mjesecu sam do epidemije korone uspjevao preko svojih poznanika da obezbijedim hranu. Najveći su nam donatori bili humanitarne organizacije Pomozi.ba iz Sarajeva i „Emaus“ iz Doboj Juga. Kada bi me sada pitali od koga u Prijedoru mogu tražiti vreću brašna, to vam ne bi znao odgovoriti – tvrdi on.

Čanić tvrdi da je svoje snove ostvario otvaranjem ove kuhinje.

– Ja sam najsrećniji čovjek grada, imam 61 godinu i svoje ciljeve sam ostvario. Osmjeh ovih korisnika ne može niko da plati. Njima nije potrebno mnogo, ponekad samo topla riječ. To su predivni ljudi, njihov je život tako označen i nisu krivi za ovu situaciju, moguće da se nisu snašli u ovom vremenu – priča on.

Čanić smatra da ljudima više nije potreban suživot, već život.

– Prošlo je puno vremena od rata, suživot imamo, nama treba život. Niko više nije povratnik niti izbjeglica, ne želim da meni niko kaže da sam povratnik, ja živim ovdje, ni ljudi koji su ovdje oko 30 godina nisu izbjeglice. Grad Prijedor mora da shvati da su to njegovi građani, oni ovdje žive i ovdje paćaju porez i obaveze – kaže Čanić.

Zahvalan je na donaciji svim ljudima koji učestvuju u akcijama pomoći „Optimista“.

– Kada sam došao u „Merhamet“ sa idejom o otvaranju narodne kuhinje oni su rekli da je to težak posao, tako da sam prvih šest mjeseci morao da radim preko Murhameta iz Kozarske Dubice. Ranije smo imali dobru sardnju sa Ministarstvom uprave i lokalne uprave RS, ali nema ljubavi sa novom ministarkom Senkom Jujić, jer smo je pozivali da nas poseti, ali bezuspješno – kaže on.

srpskainfo.com