Penzioneri u BiH – kako u Federaciji, tako i u RS – imaju najniže penzije u poređenju sa primanjima najstarije populacije u susjednim državama.
Tako je i u Prijedoru, gdje najveći broj penzionera trpi i jedva sastavlja kraj s krajem. Cijene rastu svaki dan. Penzije su mirovale – za pet godina su povećane svega za oko pet odsto, tako da su penzioneri došli na donju granicu svog standarda.
U Udruženju penzionera grada Prijedora kažu da je povećana smrtnost penzionera, a ni troškove sahrana ne mogu pokriti sredstvima od članarine. Planirani iznos jednokratnih novčanih pomoći najstarijim Prijedorčanima značajno su umanjili troškovi sahrane.
„Član sam Udruženja od samog odlaska u penziju. Redovno plaćam članarinu, kako bih ostvarila određene pogodnosti koje sada imam kao penzioner. Jer, drugačije ne bih mogla. Većina mojih poznanika nema dovoljno ni za elementarnu, biološku osnovu, a kamoli za ukupne životne potrebe, jer im je penzija ispod 300 maraka”, kaže Dušanka K. iz Prijedora.
Od Gradske uprave, Udruženje penzionera Prijedor godišnje dobije 130.000 KM za pomoć penzionerima s najmanjim primanjima, teško bolesnim ili nepokretnim. Do oktobra ove godine umrlo je 520 članova Udruženja, a dio sredstava za jednokratne novčane pomoći preusmjerili su na troškove sahrana, koje ukupna mjesečna članarina od 34.000 KM ne može pokriti.
„Od republičkog Udruženja penzionera mjesečno, na ime članarine, dobijemo 34.000 KM. Mjesečno nam umre 70 penzionera, pa za troškove sahrane na tom nivou isplatimo 35.000 maraka. Da nije sredstava od Grada, ne bismo imali dovoljno ni za sahrane. Stoga jednokratna pomoć ide samo teško bolesnim i nepokretnim, a ne onima koji imaju malu penziju, a zdravi su“, pojašnjava Slobodan Brdar, predsjednik Udruženja penzionera grada Prijedora.
Razloge povećane smrtnosti, Brdar vidi u poznim godinama, ali i standardu penzionera. Pojašnjava da je vlast ispunila najveći dio njihovih zahtjeva, ali to još uvijek nije dovoljno. Zbog toga će i dalje insistirati na povećanju penzija.
„U principu, odlazi ta generacija 1933, 1934, 1938. godište, mada umiru i mlađi. To govori o standardu penzionera. Ljudi nemaju za šta da kupe kvalitetne lijekove i hranu. Sve to utiče na život penzionera, odnosno povećanu smrtnost“, kaže Brdar.
U međuvremenu su preko Udruženja pokušali da nađu najjednostavnije rješenje kako bi penzioneri nabavili ogrev. Pošto dobavljač nije mogao obezbijediti tražene količine, ove godine nije bilo organizovane nabavke preko Udruženja, na rate i odgođeno plaćanje.
Rješenje im je, kako ističe Brdar, ponudila jedna banka koja je penzionerima pod povoljnjim uslovima dala pozajmice do 1.000 maraka. Brdar smatra da je to povoljnije rješenje, jer nije opterećeno troškovima prevoza koji su ranije iznosili i do 50 KM.
„Prevoz smo plaćali po prostornom metru pet maraka skuplje od uobičajenog, zato što taj čovjek čeka šest mjeseci da dobije svoj novac. Penzioner je prevoz drveta na odgođeno plaćanje plaćao faktički 50 maraka više od strandardne cijene“, napominje Brdar.
Uveliko je poznato da penzioneri u RS, pored penzije koju primaju, zarađuju na raznim poslovima, kako bi imali za pristojan život. Po zakonu, pravo na dopunski rad imaju svi građani, pa i penzioneri, pa tako mnogi rade na raznim projektima, posebno intelektualaci i stručnjaci.
“Nažalost, ima dosta penzionera koji rade na građevinama, za dnevnicu, jer mnogi od njih nemaju za hranu, a kamoli da plate obaveze društvu. Ne smijemo zaboraviti da ima i bolesnih penzionera, koji nemaju za kvalitetnu hranu za tu životnu dob, za lijekove”, rekao je predsjednik Udruženja penzionera RS Rade Rakulj.
opcija.net