Još od rane mladosti Drago Petrović ne pušta drvo iz ruku. Svaki komad koji dospe u njegove ruke postaje umetničko delo.
Zlatne ruke ima samouki stolar Drago Petrović, pričaju njegovi prijatelji i komšije u naselju Kavanište kod Prijedora. Još od rane mladosti, ne pušta drvo iz ruku. Svaki komad koji dospe u njegove ruke postaje umetničko delo.
Kako kaže, nije ni slutio da će mu dečji hobi u ratnim i poratnim vremenima postati jedan od glavnih izvora prihoda. Teška sudbina njegovu porodicu dovela je tokom rata iz Bosanskog Petrovca u Prijedor. Tu je sa suprugom i sinom započeo novi život. Zahvaljujući obradi drveta i zlatnim rukama, prehranjivao je porodicu. Danas školuje sina studenta.
– Odmalena sam voleo da radim s drvetom – priča Drago. – Vremenom sam sticao sve više znanja i usavršavao se. Kasnije sam od toga i zarađivao, a tako je i danas. Najponosniji sam na drvena kolica koja sam napravio kao dete od 12 godina. Danas mi je za izradu kolica sa etno-motivima potrebno desetak dana.
Jedna takva kolica poklonio je crkvi u svom rodnom selu Prkosi kod Bosanskog Petrovca. Radeći s drvetom, kaže, odmara dušu. Zaboravlja brige i pročišćava um. Pravi sve što mu padne na pamet, od escajga i oklagija do vretena, stolica i stolova.
Novosti.rs