Rođeni Prijedorčanin Nebojša Grahovac jedan je od onih rukometaša sa najdužim stažom u našoj reprezentaciji, a nacionalni dres nosi od 2006. godine, otkada je zabilježio 70 nastupa. Golmansku karijeru je počeo u rodnom Prijedoru u tamošnjem istoimenom rukometnom klubu, a igrao je u banjalučkom Borcu, sarajevskoj Bosni i Chamberyu, da bi se u posljednje dvije godine skromni Grahovac skrasio u francuskom drugoligašu Chartresu.
– Odlično mi je Chartresu i prezadovoljan sam. Prva godina nije bila najbolja, teško mi je pao taj period adaptacije, no sada je sve uredu. Ekipa je pred ulaskom u D1 i sezona je mnogo bolja od prethodna. Chartres ima najveći budžet u drugoj ligi i ima plan rada za narednih nekoliko godina. Što se mojih igara tiče ove sezone branim dobro u kontinuitetu i samo da me zdravlje posluži, pa da branim još nekoliko godina.
Chartres je imao vrlo dobru prvu polusezonu, ali u drugom dijelu ekipa nije igrala najbolje, desilo se par poraza i sada igrate doigravanja za ulazak u D1. Šta se desilo?
– Teško je objasniti kako smo pali u drugom dijelu. Bilo je tu mnogo loših utakmica i najviše smo sami krivi što nismo direktno ušli u ligu, pa sada moramo preko play offa da se borimo za elitni rang, ali vjerujem da imamo snage i kvaliteta da uđemo u prvu ligu.
Kakav je život u Chartresu i općenito u Francuskoj i da li ćeš nakon završetka karijere ostati da živiš tamo?
– Tu sam pet godina i nemam zamjerke. Ovo je stvarno uređena zemlja u kojoj moja porodica i ja imamo sve. I kćerka mi se tu rodila i baš smo se navikli na ovaj život, a da li ćemo ostati ovdje ne znam stvarno, jer smo supruga i ja poprilično vezani za BiH.
U reprezentaciji si gotovo devet godina i uvijek si bio jedan od rijetkih koji se nikad nije bunio ako ne igra. Čini se da si spreman da budeš sve što se od tebe traži u reprezenetaciji!?
– Nisam ja u reprezentaciji da sebe promovišem, već da pokušam da nacionalnom timu svoje zemlje pomoći u borbi za visoke ciljeve. U reprezentaciji ne biram uloge, biću sve što treba. Bilo je trenutaka kada sam bio i peti golman, a branio sam odlično za Chambery i bio u sjajnoj formi, ali nisam se bunio, jer je interes reprezentacije ispred svih pojedinaca. Nisam ja komptentan da selektoru govorim da li trebam braniti i mi smo uvijek imali dobre golmane, tako da nisam ni imao razloga da se bunim što ne branim.
Plasmanom u Katar napravili smo ogroman uspjeh za bh. rukomet i pobijedio je kolektiv. Kako si ti vidio naš prvi odlazak na veliko takmičenje?
– Baš kako ste rekli, a to ponavljamo još od Islanda da je kolektiv naša najveća snaga. Imamo sjajnu atmosferu u ekipi i igramo odličnu odbranu, a to uvijek donese rezultat i to nas je odvelo i na Svjetsko prvenstvo.
U posljednje vrijeme nas ne ide baš, tačnije imamo rezultat i sami odlučujemo o svojoj sudbini, ali igra protiv Litvanije nije bila na zadovoljavajućem nivou. Šta možemo očekivati od susreta sa Bjelorusijom?
– Prije svega ja ne mogu biti objektivan kada govorimo o meču u kojem se igrali moji prijatelji, ali i oni, a i ja smo svjesni da protiv Litvanije nismo igrali dobro i da smo zakazali. U čemu je problem teško je reći, možda je došlo do zasićenja ili smo jednostavno u glavama imali zacrtano da osvojimo dva boda i da se okrenemo Bjelorusima. A u tom meču u Zenici očekujem pobjedu. Samo je bitno da u meč uđemo bez pritiska, ne kritikujem bilo koga od medija, ali mislim da se ne smije u narednim danima stvoriti atmosfera da moramo pobijediti. Trebamo ući rasterećeni u taj meč, jer samo tako možemo izboriti plasman u Poljsku. Bjelorusija nije naivna reprezentacija, ima iza sebe mnogo ovakvih utakmica i Rutenku, koji je u klubovima igrao bezbroj utakmica sa ovakvom težinom. Šanse su 50 – 50, ali vjerujem da ćemo 11. juna mi slaviti plasman na Evropsko prvenstvo.
Čime se Nebojša bavi u slobodno vrijeme?
– Slobodno vrijeme najviše posvećujem porodici i kćerkici i supruzi, pa se trudim da budem što više s njima. Uskoro očekujemo prinovu, pa će porodica Grahovac imati još jednog člana. Inače kada idemo na gostovanja volim da čitam knjige, a kada sam sa reprezentacijom volim da pobjeđujem u kartama Prcu i ostale, uz smijeh je završio Nebojša Grahovac.
Oslobodjenje.ba