Tri rata, isto toliko muževa, osmoro djece i čak 101 godinu iza sebe ima Barbara Iveljić iz Ljubije. Kaže da nije čula da, u tom kraju, ima neko stariji. A dobro čuje, kako kaže, čak i kad miš diše na tavanu. Priznaje da je život nije mazio.
“Nije ni loše nije ni dobro. Srednja žalost pa eto. E kad je lijepo sređen onda je lijep život. Kod mene vazda rogobatan”, kaže Barbara Iveljić.
U ličnoj karti, na kojoj, umjesto potpisa, stoje dva iksa, piše da je Barbara rođena 10. decembra 1914. godine. Najbolje je, kaže, bilo za vrijeme kralja Petra i Tita. Danas živi od 150 maraka penzije i nije zadovoljna domaćim političarima.
“Pretanko brate. Tamo kule i vile a ‘vamo jadni narod. Pa grije’ota je da je čovjek gladan. To je najgore”, kaže baka Barbara.
Ona nije zadovoljna ni omladinom. Kaže da bi valjalo da poslušaju pokoji savjet starijih ali da im je džabe govoriti.
“Pa nek se bore kako znaju, šta bi drugo. Ti njemu kažeš ajde ovuda nemoj tako već ovako a on hoće tuda. Pa ajde sinko ali ne valja”, kaže ova starica.
Pokoji savjet dobije i komšija Joso Atlija. Kaže da se sjeća Barbare otkako je postao. Danas se čudi da je, u tim godinama, toliko pokretna.
“Kupi lijekove, recepte one što dobije, ode u kuću, ostavi te stvari, vrati se, ode u trgovinu. Sve pješke, sve polako, nogu na nogu i ode. Ali uglavnom zdrava je”, kaže Atlija.
Barbaru u Ljubiji mnogi zovu ”Ličanka” jer je rodom iz okoline Udbine. Najveća joj je želja da, još jednom, posjeti svoje selo. Ako ništa, kako kaže, da joj makar neko donese grumen zemlje sa rodne grude.
Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!
ATV BL