U Stojinom selu i okolini njene vršnjakinje odavno se ne bave ručnim radovima, vezenjem, šivenjem i tkanjem, a ona u ponudi ima ženske, muške i dječije nošnje i sve komplet što ide uz nošnju – košulje, pregače, torbe, ploske na staklenim flašama, vezene peškire, bošče, a radi i prema narudžbi i traženim dimenzijama

Baki Stoji Zrnić /74/ iz Bistrice kod Prijedora dani u izolaciji ne padaju teško, jer, kako kaže, drugačije je na selu, gdje uvijek ima šta da se radi.

Ona priča da, i pored posla u kući i oko kuće, i danas nalazi vremena da se bavi ručnim radom.

“U moje vrijeme nije moglo bez ručnih radova. Ja sam to naučila u djetinjstvu. Mati me naučila, jer bez torbe i vezene košulje nije moglo”, ističe baka Stoja.

NJene 74 godine nisu prepreka da se pojavi na raznim turističkim manifestacijama i da pokaže šta sve zna. Tako je bilo i u njenoj rodnoj Bistrici na kozarskom pokladama, na početku ovogodišnjeg velikog vaskršnjeg posta.

“Ohrabruje da sam u posljednjih petnaestak godina počela da radim za kulturno-umjetnička društva. Kad sam vidjela da to mogu da radim i da prodam, počela sam više da se time bavim”, priča Stoja.

U ponudi ima ženske, muške i dječije nošnje i sve komplet što ide uz nošnju – košulje, pregače, torbe, ploske na staklenim flašama, vezene peškire, bošče, a radi i po narudžbi i po traženim dimenzijama.

“Radim na natri /tkalački stan ili razboj/. Ja to i snujem /snovanje je način pripreme osnove za tkanje/ i nito nitim sama, a često mi sin i snaja pomognu. Vunu, kada ošišam ovce, odnesem kod vunovlačara i to se plati, ali šta ću – važno je da se radi. Ako radiš nešto ćeš i imati, ako ne radiš nema ništa”, priča baka Stoja.

U Stojinom selu i okolini njene vršnjakinje odavno se ne bave ručnim radovima, vezenjem, šivenjem i tkanjem.

“Ima zainteresovanih turista , moji su radovi stigli u daleke zemlje,a obučavala sam tri članice kulturno-umjetničkog društva iz Omarske”, navodi Stoja.

Ona posebno ističe pojaseve za nošnju, koji se ne tkaju na natri već su rađene na daščici.

“Moja komšpinica ima majku od 90 godina koja zna to da radi – njena majka je naučila, ali ona nikako da se sjeti. Samo me odjednom zove da dođem. Usnila je babu i taj snutak, te ustala u jedan po noći i napravila od papira…Sad sam počela i to raditi. To su pravi pojasevi, ovo što se tkalo na natri nije ništa spram ovoga”, ističe ponosno Stoja.

Ona zaključuje da zarada nije ništa nasuprot osjećaja da je to nešto njeno, nešto narodno i nešto što mora da traje.

SRNA