sud bih (3)Svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je kako ih je komšija u prijedorskom selu Zecovi u julu 1992. godine upozorio da bježe kako ne bi bili pobijeni.

Sija Čaušević je ispričala da je jednu noć kod njene porodice došao komšija Mićo, koji je čuvao stražu.

“Rekao je mom mužu: ‘Bježite, pobiće vas kao zečeve’, da će nas pobiti Srbi”, prisjetila se Čaušević.

Ona je kazala da je komšija prespavao kod njih, a da su oni u večernjim satima otišli kod njene majke u selo Čarakovo. Majka je sutradan ujutro, kada je krenulo čišćenje, “kada je vidjela da ide narod iz Zecova, rekla njenom suprugu da ide u selo”.

“Muž se vratio i rekao da Zecovi gore”, kazala je Čaušević.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva BiH da se prisjeti noći između 22. i 23. jula 1992. godine, svjedokinja je rekla da je komšija Mićo došao kod njih noć prije, odnosno 21. jula.

Odbrana Dušana Milunića je podsjetila na raniji iskaz u kojem je svjedokinja navela da su se nakon upozorenja komšije Miće skrivali i spavali po šumi, a da su u Čarakovo otišli nekoliko dana prije akcije u Zecovima.

Čaušević je ostavila mogućnost da je i tako bilo, napomenuvši da nije sigurna u datume, ali da se sve događalo u julu. Ona je, odgovarajući na pitanja Odbrane, rekla da joj nije poznato da je komšija Mićo bio alkoholičar i da te noći nije bio pijan.

sud bih (1)Miluniću se sudi sa Radomirom Stojnićem, Radovanom Četićem, Duškom Zorićem, Zoranom Stojnićem, Željkom Grbićem, Ilijom Zorićem, Zoranom Milunićem, Boškom Grujičićem, Ljubišom Četićem, Radom i Urošem Grujčićem, Zdravkom Antonićem i Rajkom Gnjatovićem.

Oni su optuženi za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine u selu Zecovi u julu 1992. godine.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Svjedokinja Čaušević je kazala da ih je vojska istjerala iz majčine kuće u Čarakovu, a njenog supruga odvela, sa još dvojicom komšija.

Suprug se ubrzo vratio i kada su krenuli za selo Gomjenicu, vidjeli su dvojicu komšija koji su bili mrtvi.

“Muž mi je rekao da su ih svu trojicu poveli na strijeljanje, ali da je među srpskim vojnicima bio njegov radni kolega, koji ga je vratio”, kazala je Čaušević.

Ona je ispričala i kako je, kada su konvojem krenuli za Travnik, primjetila hodžinicu iz Zecova sa jednom lijepom djevojkom. Pitala je komšinicu Seniju Hopovac ko je ta djevojka, a ona joj je rekla da je silovana.

“Rekla mi je da su im ušla četiri vojnika i izveli kćerku. Među njima je bio i naš komšija Boško Grujičić. Senija mu je rekla: ‘Sine Boško, zar i ti?’, a on joj je opsovao majku i rekao: ‘Nisam ti ja sin’”, navela je Čaušević.

Odbrana Boška Grujičića prigovorila je da silovanje hodžine kćerke nije dio optužnice. Vijeće je dozvolilo pitanja o ovom događaju nakon što je tužilac Izet Odobašić objasnio da je riječ o događajima u Zecovima.

Svjedokinja je, odgovarajući na pitanje Odbrane, kazala da Senija Hopovac koja joj je sve to ispričala nije živa.

Suđenje se nastavlja 2. decembra.

BIRN