Ovih dana možete vidjeti mnoge ribare na obalama Sane.

Zaljubljenici u ribolov i boravak kraj riječnih tokova često ističu da je njihov hobi mnogo više od samog hvatanja ribe i da je tu u stvari najvažnije ono opuštajuće jedinstvo čovjeka i prirode.

Boris Stijepić kaže da se ribolovom bavi tridesetak godina i dodaje da je imao osam godina kada je prvi put sa ribarskim štapom i udicom zakoračio u rijeku.

Pošto se bavi i ronjenjem, u šali kaže da je njegov život ili na vodi ili pod vodom.

“Vrlo često izlazim u ribolov. Ostajem koliko mi vrijeme dozvoljava. Nikad manje od tri-četiri sata, ništa me ne opušta kao pecanje i ronjenje”, kaže Stijepić.

Već tri decenije peca i Saša Čanković.

Da krene u tom pravcu presudilo je ribolovačko okruženje u kojem je odrastao.

Za njega je ribolov oaza mira i druženja.

“Važno je naglasiti da mi ribolovci, pored toga što pecamo ribu, vodimo računa i o očuvanju životne sredine i čuvamo prirodu koliko je u našoj moći”, ističe Čanković.

Ribolovac Radomir Kurtović Baća je jedanaest godina u penziji, ali u šali kaže da je penzioner 111 godina, jer je babica bila pogrešno upisala da je rođen 1853. godine.

I on voli prirodu i druženje i kaže da nije bitno da li se nešto upeca ili udice ostanu prazne.

“Volim sa društvom izaći na pecanje. Malo se ispričamo, šalimo i opustimo, a ako ništa i ne upecamo ništa stašno”, kaže Kurtović.

Prednost ribolova, kao i nekih drugih sportova i hobija, jeste u tome što godine starosti nisu prepreka i ograničenje.

Ako vole prirodu i vodu, pecanjem se mogu baviti i oni najmlađi od samo nekoliko godina i oni najstariji dok ih zdravlje služi.

kozarski.com