Broj upisanih prvačića u RS smanjuje se posljednjih godina i školske klupe sve su praznije. Od 9.600 mališana koji bi u septembru trebali prvi put sjesti u školske klupe, najmanje ih je upisano u Trnovu i Oštroj Luci.
Isto pitanje
U Oštroj Luci, mjestu između Prijedora i Sanskog Mosta, upisano je tek pet prvačića. S njima će u razred i dva dječaka iz obližnjih Ališića. U područnim školama ih je još manje – u Koprivni tri, a u Batkovcima samo dva.
Džaba škola koju su prije deset godina podigli Japanci i koja, kako kažu mještani, može izdržati i najrazorniji zemljotres.
Danilo Marinković ima sedam godina i najesen će u školu. Ocu Nevenu donosi prve crteže i očekuje pohvalu. Kaže da se raduje školi.
– Ljudi ovdje ne mogu živjeti bolje ako nema pomoći države ili lokalne zajednice. Populaciona politika je slaba, a Oštra Luka jedna je od najsiromašnijih opština u RS – kaže za „Avaz“ Danilov otac Neven Marinković.
Oni koji su se vratili brzo su, dodaje on, prešli u Prijedor ili Banju Luku, a mnogi su se zaputili u Italiju, Njemačku i Austriju.
– Svi imaju isto pitanje – kako i na koji način da podignu i othrane porodice. Bez posla i bez para se ne može, a nema ni jednog ni drugog. Zato je i djece malo – govori Marinković.
Ima posla
Na drugom kraju sela druga priča. Seoski veterinar Danilo Žak Mastikosa osnovnu je školu pogađao u Oštroj Luci. Njegova mlađa kćerka kreće u prvi razred i Danilo se nada da je malo mjesto neće odvući dalje od rodnog praga.
– Još je dobro ovdje, još može da se radi i zaradi, još ima posla. Ja sam vezan uz Oštru Luku i nadam se da će i moja djeca ostati ovdje. Eto, jedva sam našao vremena da s vama popričam, toliko posla imam – kazao je on.
Sad imamo – ništa!
– Nekad smo ovdje imali kino. Dolazio je i Đorđe Marjanović. A sad? Sad imamo – ništa. Nije ovo loše mjesto za život, samo što je sve prazno i pusto. To nas najviše pojede – kaže Veljko Kuridža.
Dnevni avaz