Katolički vjernici 1. i 2. novembra obilјežavaju svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, dane u kojima se prepliću sjećanje na pokojne, molitva i vjera u život nakon smrti. Odlazak na groblјa, palјenje svijeća i polaganje cvijeća dio su običaja kojima vjernici čuvaju uspomenu na svoje najmilije. Iako se ova dva dana često poistovjećuju, u katoličkoj vjeri imaju različito značenje: dok su Svi sveti posvećeni spomenu svih svetaca – kako onih iz kalendara, tako i onih koji nisu zvanično proglašeni svecima – Dušni dan je posvećen sjećanju na sve pokojnike i molitvi za njih.
O značaju ovih dana, pozivu na svetost i vjeri u vječni život, za “Kozarski vjesnik” govorio je prijedorski župnik Marko Vidović.
“Sveci su oni lјudi koji su u životu proslavili Boga svojim životom, Božja pravila ili Božja načela. Dakle, u njima se u potpunosti ostvaruje Isus Hrist, koliko lјudski to mogu, kao takvi. Oni su nama živ primjer da se može živjeti kršćanski ideal. Međutim, veliko mnoštvo je onih koji nisu proglašeni, niti će biti proglašeni. I zato imamo u godini jednu svetkovinu gdje se prisjećamo Svih svetih – uz ove proglašene i one koji nisu, a to su naše bake, prabake, djedovi i pradjedovi, koji su uistinu živjeli svetim životom, ali su bili za širu javnost nepoznati i nikada ih Crkva nije proglasila svetima”, naveo je Vidović.
Prema njegovim riječima, poziv na svetost upućen je svakom čovjeku, bez obzira na to u kojem vremenu živi i kakav život vodi.
“Svetost je poziv i na to su pozvani svi, ne samo oni u kalendaru. To je kršćanska zadaća bez iznimke. Iako to nije jednostavno ostvariti, to je kršćanski ideal na koji smo pozvani – svatko u svom vremenu i svom staležu”, istakao je župnik.
Iako se Svi sveti i Dušni dan obilјežavaju jedan za drugim, njihovo značenje nije isto. Zbog odlaska na groblјa i neradnih dana u pojedinim zemlјama, ova dva dana često se poistovjećuju, iako je riječ o različitim obilјežavanjima.
“Svi sveti je svetkovina kada slavimo sve svece. Dok je drugi dan posvećen spomenu svih vjernih mrtvih, svih naših pokojnika. Ljudi malo radi datuma i radi praznika, odnosno neradnog dana u mnogim zemlјama, malo brkaju to dvoje. Dakle, to treba malo razgraničiti. Crkva podržava da se na groblјe ide na Dušni dan, koji je spomen svih vjernih mrtvih i tada idemo na groblјa svojim pokojnicima, uređujemo grobove, mislimo na njih, te dozivamo sebi u svijest lijepe trenutke provedene s njima. Ljudi koji prolaze kraj groblјa tih dana mogu vidjeti kako groblјe dobije novu dimenziju – lijepo cvijeće, u večernji sat kad padne mrak – mnoštvo lampiona. Groblјa tih dana kao da ožive, obasjana plamenom svijeća. U tome je i kršćanska poruka – nije sve tama, postoji i svjetlost vječnosti”, naglasio je Vidović.
Župnik se osvrnuo i na naziv “Dan mrtvih”, koji se često koristi u svakodnevnom govoru za Dušni dan. Kako je pojasnio, takav naziv ne odražava u potpunosti hrišćansko shvatanje smrti jer može stvoriti utisak da se smrću sve završava. Nasuprot tome, katolička vjera naglašava nadu u vječni život, a molitva za pokojne podsjeća na povezanost živih i umrlih.
Svijeće i cvijeće odavno su dio običaja vezanih za obilјežavanje Dušnog dana, a njihova simbolika ima uporište i u hrišćanskom učenju.
“Svijeća simbolizira Krista koji je svjetlost svih naroda. Kada stavlјamo svijeću na grob, onda želimo da tom pokojniku Isus bude vječno svjetlo, da ga primi u zajednicu svojih u Nebu proslavlјenih i neka mu bude svjetlost kroz cijelu vječnost. Uz to stavlјamo cvijeće – hrizanteme koje pobjeđuju mraz. Priroda umire, a taj cvijet opstaje, koji simbolizira život koji traje”, pojasnio je Vidović.
Za vjernike, poruka ovih običaja ne završava se sjećanjem na pokojne. Ona je povezana i s vjerom u nastavak života nakon smrti, što je jedna od važnih tema katoličkog učenja.
“Mi kršćani vjerujemo nakon ovozemalјskog prolaska da nešto slijedi – slijedi vječni život s Bogom, za one koji su ga zaslužili. Katolička crkva uči o tri stanja nakon ovozemalјskog života – raj, ispunjenje Božjom blizinom. Ne mjesto, nego stanje – kada je osoba ispunjena s Božjom blizinom i ispunjena Božjom lјubavlјu. Samo izuzeće, kad čovjek kaže: ‘Ne želim Božje ni u vremenu ni u vječnosti’, onda je to pakao. I Katolička crkva, za razliku od drugih kršćanskih denominacija, podučava da slijedi još stanje za one koji nisu, kako kaže Sveto pismo ‘ubijelili halјine svoje u krvi Jaganjčevoj’, slijedi faza pročišćenja za sretni život s Bogom, iz načela Božje pravednosti”, pojasnio je župnik.
Govoreći o poruci svetkovine Svih svetih, Vidović je istakao da ona podsjeća vjernike da svetost nije nedostižan ideal niti nešto što pripada samo pojedincima iz prošlosti, već poziv koji se ostvaruje kroz svakodnevni život.
“Svi sveti su svetkovina koja nas podsjeća na naše pretke i rodbinu koji su ostvarili kršćanski ideal. Ova svetkovina je poziv kršćanima da nisu pozvani na osrednjost i prašinarski život, nego na svetost. To je vjera koja iz naravi čovjeka diže u nadnarav. Svetost se započinje živjeti sada, a život u takvom stanju nastavlјa se u vječnosti sa Stvoritelјem”, zaklјučio je prijedorski župnik Marko Vidović.
kozarski.com