Osnovni sud u Prijedoru odbio je kao neosnovanu tužbu komunalnog policajca Radovana Martića kojom je tražio da ga Gradska uprava vrati na mjesto starješine Teritorijalne vatrogasno-spasilačke jedinice Prijedor i da mu nadoknadi razliku u platama.
Martić je po javnom konkursu od 2. septembra 2021. godine primljen na radno mjesto starješine TVSJ Prijedor, a rješenjem gradonačelnika od 19. aprila 2024. godine trajno premješten na radno mjesto komunalnog policajca u Odsjeku komunalne policije.
Na to rješenje gradonačelnika Martić se žalio Odboru za žalbe grada Prijedora kao drugostepenom organu, a taj odbor je Martićevu žalbu odbio rješenjem od 22. maja 2024. godine.
Martić je 24. juna 2024. godine podnio je Okružnom sudu u Prijedoru tužbu radi pokretanja upravnog spora protiv rješenja Odbora za žalbe.
Okružni sud u Prijedoru oglasio se nenadležnim i predmet ustupio Osnovnom sudu u Prijedoru gdje je proces nastavljen prema pravilima parničnog postupka.
Martić smatra da nije postojala zakonska mogućnost da se sa rukovodećeg radnog mjesta premjesti na izvršilačko radno mjesto.
Sud nalazi da se radi o radnom mjestu koje ima poseban rukovodeći karakter, a ne samo o zaposlenom koji u okviru redovnih izvršilačkih zadataka koordinira rad drugih zaposlenih.
Ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Srpske i tumačenje rukovodećeg karaktera radnih mjesta čiji su status, posebni uslovi i način imenovanja uređeni posebnim zakonom, kao što je Zakon o zaštiti od požara, a nalazi i da je radno mjesto starješine TVSJ Prijedor imalo rukovodeći karakter i zabranu premještaja u smislu Zakona o službenicima i namještenicima u organima jedinice lokalne samouprave.
„Međutim, nezavisno od izloženog pravnog shvatanja o rukovodećem karakteru ranijeg radnog mjesta tužioca i zakonskim ograničenjima njegovog premještaja, za odlučivanje o konkretnom tužbenom zahtjevu sud smatra odlučnom činjenicu da tužilac nije zahtijevao poništavanje prvostepenog rješenja kojim je neposredno odlučeno o njegovom trajnom premještaju“, stoji u presudi.
Osnovni sud je na početku Martića pozvao da tužbu ispravi i dopuni, ali ni tada Martić nije zatražio poništenje rješenja o premještaju, koje je prvostepeno, nego je tražio poništenje rješenja Odbora za žalbe, koje je drugostepeno.
Ovdje sud ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Srpske po kojoj prvostepena i drugostepena rješenja poslodavaca čine pravno jedinstvo.
„Sud nije ovlašten da, mimo tužbenog zahtjeva, poništi prvostepeno rješenje gradonačelnika niti da sam proširuje predmet sudske zaštite na akt čije poništavanje tužilac nije zahtijevao. Procesni propust stranke u određivanju predmeta spora ne može se otkloniti sudskim odlučivanjem izvan granica tužbenog zahtjeva, bez obzira na pravno shvatanje suda o zakonitosti prvostepene odluke poslodavca“, stoji u presudi.
Dodaje se da samim poništavanjem drugostepenog rješenja, čak i kada bi takav zahtjev bio usvojen, ne bi automatski prestale pravne posljedice prvostepenog rješenja niti bi tužilac time stekao pravo da mu se nadoknadi razlika u platama.
Postupak je vodio sudija Senad Hadžić, Radovana Martića zastupaoli su advokati najprije Dragan Radetić iz Prijedora, a potom Vladimir Kovačević iz Banjaluke, dok je Gradsku upravu zastupala punomoćnica Sanela Tubić.
Presuda nije pravosnažna i protiv nje je dozvoljena žalba Okružnom sudu u Prijedoru.
Tekst – Katarina Panić – www.prijedordanas.com
Foto – ilustracija
*Premium sadržaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podrži donacijom na račun Udruženja za unapređenje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.