pressrs-safetDa “veći bh. entitet” više ne brine ni o “svojima”, a kamoli o srpskim povratnicima, pokazuje slučaj siromašne četvoročlane porodice Safeta Kapetanovića (63), koja je bukvalno bila primorana da iz Federacije izbegne u Republiku Srpsku!

Zapravo, proterivanje se dogodilo proteklih meseci kada su službenici opštine Travnik koji rade na pitanjima stambenog smeštaja izbeglica i socijalno ugroženih nemušto saopštili Kapetanovićima da se isele iz alternativnog smeštaja u kojem su do tada bili.

– Jedna persona mi je rekla da nemamo nikakva prava u Federaciji jer sam ja iz RS, odnosno iz Gornje Ljubije kod Prijedora. Tako smo morali da opštini predamo ključeve stana do 1. jula ove godine u devet časova – priča Safet i naglašava da je ranije bezuspešno pokušavao da se kao izbeglica prijavi u Travniku u koji je došao ratne 1993. godine.

Neumoljiva administracija

– Nikada mi nisu priznali izbeglički status koji, istina, nisam previše ni ganjao dok sam bio zdrav i gledao da zaradim. Kako god, otuda me je, po svemu sudeći, oterala federalna administracija koja uopšte nije htela da objektivno sagleda to što sam ostao teško bolestan i što je stan u Ljubiji, u kojem sam nekada živeo s pokojnim ocem, bio potpuno zapušten i neuslovan za život – kaže Kapetanović.

Njegove reči potvrđuje i supruga Meliha, koja je, gle paradoksa, posle udaje za Safeta izgubila sva prava u Travniku.

– I deca, Vedin (7) i Edvin (13), i ja smo tako izgubili sva prava u Federaciji, pa smo dočekali da moramo napustiti svoj rodni grad… A kada smo posle tog 1. jula i predaje ključeva došli u Ljubiju, imali smo šta da vidimo. Stan je bio prepun smeća, truleži, trave i miševa. Užas jedan – priseća se Meliha, a Safet dodaje da RS i Prijedor imaju daleko bolju i ljubazniju administraciju.

– Gde god sam ušao, ljudi su nastojali da mi pomognu i olakšaju. Tako sam, između ostalog, u gradskoj upravi već predao zahtev za donaciju da bar pokrijem truli krov koji prokišnjava i nešto uradim pred zimu da ne pomremo od studeni – ističe Kapetanović.

Za to vreme, Karolina Vuruna, koja radi u ljubijskoj javnoj kuhinji, kaže da su Kapetanovićima zbog prebukiranosti jedva obezbedili jedan besplatan obrok.

– Za više trenutno nema prostora, jedino ako neko otkaže ili, ne daj Bože, umre… Inače, kada su se vratili u ovaj stančić u kojem je ranije živela jedna baka, pa umrla, Kapetanovići su zatekli haos. To je bila ruševina, gotovo bez krova i podova pa su prvo morali da izbace tone smeća i otpada. Safet je to koliko-toliko pokušao da sredi, a sada ne može dalje. Nema ni za eksere, a ni zdravlja da nastavi – otkriva Vuruna.

Bolesni, gladni…

– Pošto nemamo vode, prljav veš teglimo nekoliko kilometara do javne kuhinje i Karoline, a onu za piće donosimo u flašama. Struju smo nedavno jedva priključili, ali ne znamo kako ćemo platiti 200 maraka čoveku koji je to obavio… Što se tiče hrane, ne pitajte. Verujte da bismo i na Bajram ostali gladni da nas kod sebe nije pozvala prijateljica iz Prijedora, a treba i decu opremiti za novu školsku godinu – zabrinuta je Meliha.

Inače, sve što ova porodica ima su 120 maraka Safetove penzije i nešto maraka koje ovaj čovek, padajući svakih 20 metara u nesvest od nemoći, zaradi sakupljanjem kupina u Ljubiji.

– Potpuno sam nesposoban za rad zbog začepljenja arterije na levoj nozi, bruha, hipertenzije i angine pektoris. Desnu nogu sam operisao, a leve, koja začas utrne i od najmanjeg napora, ne sme da se prihvati nijedan doktor jer kažu da nemam nikakvu šansu da preživim operaciju. Zato ne znam kud ću ni šta ću, a brinem za decu – kaže Safet. Ništa bolje zdravstveno stanje nije ni kod njegove nezaposlene supruge, koja je već preživela jedan moždani udar.

Pesak, cement, pločice, krovne letve…

Neumorni Safet već duže vreme u džepu nosi spisak najprečeg što mu treba da zašuška stan. To su sitni pesak, cement, kreč, pločice i lepilo za pločice, krovne letve, građa – rogovi, lesonit table i nešto jupola i eksera, pa svi koji žele da pomognu ovoj porodici mogu da dođu kod njih u Ulicu Tone Perića 6 u Gornjoj Ljubiji ili da pozovu Kapetanoviće na telefon 062/961-473.

Press RS