Osmu redovnu sjednicu Skupštine grada Prijedora obilježile su četiri stvari. Donosimo ih hronološkim redom.
Prvo, nijedno pitanje i nijedna diskusija odbornika Predraga Kukolja. Toga dana, 6. avgusta, CIK BiH oduzeće Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske, a stranka u koju je Kukolj prešao iz SDS-a do sjednice predsjedništva zakazane za dan kasnije odgađala je tih dana izjašnjavanje o novonastaloj a očekivanoj situaciji. /Već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta, posebnoj, posvećenoj Deklaraciji Saveza opština i gradova Republike Srpske o presudi Dodiku, Kukolj će vrlo spremno, temeljno i detaljno artikulisati stavove stranke čiji je sada član./
Drugo, u aktuelnom času neuobičajeno mnogo pitanja odbornika koji se ne zovu Predrag Kukolj. Pitanja i odgovori predviđeno je da se objavljuju na sajtu Skupštine, ali je to posljednji put urađeno prije više od pola godine – za pitanja postavljena na sjednici održanoj 12. marta.
Treće, seksistički ispad gradonačelnika nije se desio u sali nego u holu ispred gdje postoji prostor za davanje izjava medijima, kao i prostor predviđen za pauze /stolovi, stolice, pepeljare, vendomat, frižider za vodu/. To nije prvi put da se čuju zvukovi iz tog dijela u dijelu gdje su postavljene kamere i mikrofoni, ali obično su snimatelji ti koji opomenu prisutne ako tokom izjava primijete da njihovi glasovi nadjačavaju sagovornika koji stoji za govornicom i ima mikrofone ispred sebe. Ovaj put je to učinio Slobodan Javor i ništa ne bi bilo sporno da se obratio i muškarcima čiji su se glasovi čuli ništa manje. Ali on je prekinuo izjavu i obrušio se na grupu žena.
Gradonačelnik Slobodan Javor: „…znači za završetak vrtića, grad će…“ /medijima, uobičajenim tonom/ „Ja se izvinjam, je l’ može malo tiše? Pokušavam ovde da pričam o konkretnim stvarima, a vi uporno ignorišete i pričate kao da se ništa ne dešava. Ubuduće molim da se takve stvari ne dešavaju. Jer stvarno nema smisla. I to se ponavlja i ponavlja i ponavlja i niko ne mari. I konstantno pričamo, pres je u toku, vi sve nadglašavate mene jer ne čujete jedna drugu tu. Nema smisla.“ /ženama za stolom najudaljenijim od govornice za kojom on stoji, povišenim tonom/ „Izvinjavam se. Nekad moram ovako reagovati, s obzirom da, očigledno, pojedini odbornici nemaju sluha i da čekaju pauzu, da se popije kafa i da jednostavno između sebe razgovaraju neke teme koje su njima bitne, a ne ove o kojima mi danas razgovaramo. Da nastavim, konkretno kada govorimo o…“ /ponovo medijima, ponovo normalnim tonom/.
Lijevo od zida koji dijeli hodnik od prostorije za pauze stoji odbornik Duško Miletić i priča s odbornikom Nemanjom Unijatom. Zaćuti kada Javor prekine pres. Vidno likuje. Žene su desno od zida i ne mogu vidjeti taj govor tijela. Sada pažljivo sluša i gleda Javora, klima glavom. Sretnu nam se pogledi, a on još snažnijim pokretima, u znak odobravanja i podrške Javorovom govoru.
I četvrto, diskutabilni imovinsko-pravni referati. Svi su dobili jednoglasnu podršku odbornika.
Firmi „Unijat M“ odbornici su omogućili da za pet KM po metru kvadratnom od grada kupi zemljište u industrijskoj zoni Celpak. Tržišnu vrijednost vještak arhitektonske struke Lidija Kević Janjetović procijenila je na 195.744,28 KM. Radi se o ukupnoj površini od 2.516 metara kvadratnih koje ovaj investitor kupuje za 12.580 KM. Planira uložiti 700.000 KM u izgradnju objekta prizemlje plus sprat od oko 500 kvadrata gdje će proizvoditi žilete i kajle za šalovanje u građevinarstvu, te zaposliti 15 radnika.
Odbornik Miroslav Bijelić: „…projekta iz kojeg se očekuje da će grad imati određenu korist. S obzirom da se ovdje radi o, naravno, otuđivanju ispod tržišne vrijednosti, koja je značajno ispod tržišne vrijednosti, mene zanima da li i na koji način opština odnosno grad prati realizaciju tog projekta investicionog, da li je do sad bilo tih slučajeva, da li postoje određene kaznene odredbe prema onima koji na ovaj način dođu do određene nekretnine, a, recimo ne dovedu tu nekretninu odnosno to zemljište u onaj investicioni projekat koji su planirali. Mislim, ne znam da li je pitanje za vas, u tom smislu, ne sumnjajući u rad komisije, ne sumnjajući u rad sudskih vještaka, znači, zanima me kakav je dalje način praćenja tog investicionog projekta.“
Šefica Odsjeka za imovinske poslove i evidenciju nekretnina Dijana Stojić: „…u samom kupoprodajnom ugovoru se unose zaštitne klauzule, zaštitne klauzule gdje se, znači, štiti interes i prava grada. Zaštitne klauzule se u principu odnose, znači, to je kontrola, i to se sve tako unosi u ugovoru. /…/ Samu realizaciju projekta prati Odjeljenje za privredu i Razvojna agencija grada Prijedora. Jedna od zaštitnih klauzula je takođe i bankarska garancija. Ta bankarska garancija se prilaže u iznosu od 10% od procijenjene tržišne vrijednosti, znači ne ove vrijednosti po kojoj će biti prodana nepokretnost, nego tržišna vrijednost, 10%, gdje banka garantuje u slučaju određenih situacija, banka garantuje da će isplatiti gradu tu vrijednost u iznosu od 10% procijenjene tržišne vrijednosti.“
Firmi „VB Progres“ odbornici su omogućili da 8.891 kvadratni metar zemlje u industrijskoj zoni Celpak kupi po cijeni od šest maraka po kvadratu, a investitor planira u prvoj fazi uložiti pola miliona maraka u izgradnju proizvodno-poslovnog objekta od dvije hiljade kvadrata gdje bi se proizvodile stolice i proizvodi od pločastog namještaja i gdje bi radila sušara, te bilo zaposleno 20 do 25 radnika.
U oba ova predmeta zaključke o vrednovanju i ocjeni investicija donijela je komisija u sastavu Rade Rosić, Aleksandar Drljača, Dijana Stojić, Branko Mudrinić i Bojan Jojić, a koja je u oba slučaja utvrdila opravdanost prometovanja gradskog zemljišta ispod tržišne cijene.
Odbornici su omogućili sugrađaninu Leonardu Samardžiji da svoju parcelu od 56 kvadrata zamijeni za parcelu grada od 77 kvadrata, uz njegovu obavezu da doplati razliku od 21.564,90 KM. Tržišnu vrijednost kvadratnog metra Samardžijinog zemljišta, označenog kao pašnjak prve klase, vještak arhitektonske struke Lidija Kević Janjetović procijenila je na 200 KM, a kvadrat gradske parcele, koja je označena kao gradilište, na 2.007 KM. Samardžija je, nezadovoljan procjenom po kojoj bi razlika koju treba da plati iznosila 143.339 KM, dostavio gradu procjenu drugog vještaka. Za razliku od svoje koleginice Kević Janjetović, Radenko Crnogorac, vještak građevinsko-arhitektonske struke, ustanovio je da je cijena kvadrata gradskog građevinskog zemljišta jednaka cijeni kvadrata Samardžijinog pašnjaka – 1.027 KM. Zbog ove velike razlike, grad je angažovao trećeg vještaka. Tihomir Timarac, vještak građevinsko-arhitektonske struke, s Crnogorcem se složio u deset feninga – 1.026,90 KM. I Samardžiji, zajedno sa Gradskom upravom i odbornicima, uštedio 121.774,10 KM.
Firmi „Paspalj komerc“, koja je 2014. upisana kao nosilac prava građenja na parceli na kojoj je benzinska pumpa, odbornici su omogućili zamjenu nepokretnosti s gradom radi zajedničkog interesa i u skladu s planskim dokumentima.
Odbornik Nenad Gvozden: „Pa, evo, o ovoj 15. tački dnevnog reda, sve mi je ovdje nešto malo nejasno, tako da kažem. I nema logike nekih stvari. Mislio sam da se ne javim, ali, evo, morao sam po ovoj, ovaj, 15, podtačka 4. što se tiče zamjene zemljišta ‘Paspalj komerc’. Ja ne znam da li ovdje mi treba da glasamo za nešto što, po meni, nema neke logike? Da li je realno da sad ona benzinska gore preko puta Javora vrijedi manje nego ova dole ruševina, kuća, što je na raskrsnici prema Busnovi – Tomašica, dole desno za Tukove? I vještaci Tiho Timarac, Crnogorac, Leo, ovaj, gore-dolje, samo trojica ukrug, to meni nešto… Sad, da li mi ovde treba da glasamo za to, samo da glasamo ili je u cilju valjda grada i da nešto zaradi i da… Ja shvatam da se vi ograđujete oko vještaka, ali, po meni, ovde… Kako ova dvojica vještaka daju u 20 feninga, a grad kad izvede svoje vještake daju duple cijene? Čak duplo, razumijete? Ako benzinska i onaj kompleks vrijede manje od ruševine, možemo se i mi prijaviti, kupiti za te novce. Dignućemo kredit, pa ćemo kupiti.“
/…/
Predsjednik Skupštine Igor Kneginjić: „Pauza pet minuta.“
/…/
Odbornik Nenad Gvozden: „Pa, evo, nakon pauze, ovaj, na koju smo sjeli i, jednostavno, pojasnili su mi o čemu se radi. Vezano da gospodin Paspalj nije zatekao benzinsku pumpu, nego je sam nju izgradio. Faktički, ovde se radi samo o zamjeni zemljišta na Urijama, ovaj, dole pored Sane.“
Tekst i foto ilustracija – Katarina Panić – www.prijedordanas.com
/nastaviće se/
Pogled iz šestog reda Skupštine: Zagrijavanje
Pogled iz šestog reda Skupštine: Rokovi
Pogled iz šestog reda Skupštine: “Dok god ne bude urađeno, ja ću vas prozivati”
Pogled iz šestog reda Skupštine: 28 sekundi
Pogled iz šestog reda Skupštine: Predsjednik između propisa i smjenjivosti
Pogled iz šestog reda Skupštine: Regulacioni plan u koji ne može ni kutija šibica da stane
Pogled iz šestog reda Skupštine: No Đani no party
Pogled iz šestog reda Skupštine: Nepotizam s odgođenim dejstvom