Nisam čula da u ovom kraju ima neko stariji, počinje priču baka Barbara Iveljić iz Ljubije. Preživjela je tri rata, a iza sebe ostavila tri muža. Podigla je čak osmoro djece, a u šali kaže da ne zna tačan broj unučadi i praunučadi.
Rado prima goste, kojima uvijek rado odgovara na pitanja kako se nekada živjelo. Bilo je teško, ali nikada kaže nije bila gladna, a živjela je u mnogim državama i uređenjima.
“Od cara Petra Kralja, koliko ih je bilo? Najprvo njegova kraljevina, onda vamo naprijed sve. To ja sad ne znam računati”, kaže Barbara.
Baka Barbara živi sama. Može sama da naloži vatru, a goste da posluži kafom. U slobodne vrijeme, kaže voli da gleda televiziju.
“Pa volim vijesti gledati, volim gledati čim se ljudi bore, šta govore, kako duše svoje predaju i eto”, kaže Barbara.
Živi od skromne penzije, koja nije dovoljna, pa baka Barbara koristi usluge javne kuhinje. Pomažu joj i komšije, koje često svrate, kako kažu, na čašicu razgovora.
“Još uvijek je dobrog duha, nije pesimista, ali mi je neki dan rekla: šta je ovom narodu, Ahmete, a sad veli kukaju i plaču jedan drugog ogovaraju”, rekao je komšija Ahmet Rešidović.
Barbaru komšije zovu Ličanka, jer je rodom iz okoline Udbine. Iako je, kaže svašta vidjela i preživjela, najveća joj je želja da još jednom, posjeti svoje selo.
ATV BL