Uzgoj lješnika, iako se čini manje zahtijevan od drugih vrsta voća ipak traži maksimalnu posvećenost. Optimalno vrijeme za sadnju lješnika je u jesen, a lijesku po ocjeni stručnjaka nije lako uzgajati.
Ima svoje specifičnosti poput oprašivanja i oplodnje, a jedna od grešaka koje prave proizvođači jeste mala zastupljenost stabala oprašivača.
Na plantažama bi ih trebalo biti oko 20 posto, a najveća udaljenost od glavne sorte bi trebala biti oko 20 metara. Razmak sadnje je standardan 5×6 metara, jer se lijeska gaji u formi žbuna i to je nekih 300 stabala po hektaru. Navodnjavanje je veoma važno.
Boris Stanković Viši stručni saradnik za voćarstvo PJ Prijedor Resora za pružanje stručnih usluga kaže da je jul mjesec najbitniji za navodnjavanje.
„U julu se već formiraju rese, odnosno muški cvijetovi i taj period do septembra već nam da do znanja da li su se rese formirale kako treba ili ne. Od toga zavisi sam rod iduće godine zato je bitan taj period“, navodi on.
Prema nekim procjenama u prijedorskoj regiji ima oko 200 hektara pod zasadima lješnika, najviše na području Kozarske Dubice, dok je na području grada Prijedora zasađeno oko 20.
Ono što privlači proizvođače za uzgoj lješnika jesu njihova cijena na tržištu, a onda i uvriježeno mišljenje da ne zahtijeva veliku pažnju pri uzgoju.
Prinos lješnika u Srpskoj još uvijek nije na nivou nekog evropskog prosjeka i on se kreće tonu do tonu i po hektaru, međutim, može da ide i do 4 tone.
Najveći problemi kod uzgoja su gusta sadnja i nedovoljan broj oprašivača. Plasman za sada nije problem.
Mirko Jokić Rukovodilac Kancelarije Prijedor Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kaže da za sada nema većih problema kod plasmana i da tržište nekako uspijeva da konzumira ovaj lješnik.
„Mada nažalost ne postoji organizovana proizvodnja lješnika niti organizovan otkup. Većina naših uzgajivača se opredjeljuje za one tradicionalne sorte koje u principu nisu loše, rimski lješnik, koji je uglavnom kod nas dominantna sorta odlikuje se sitnim plodom i u tom smislu je i pogodniji za konditorsku industriju“, navodi Jokić.
Ono što nedostaje jeste sama agrotehnika i zaštita lješnika koja može mnogo da se unaprijedi. I zaposleni u Resoru za pružanje stručnih usluga su krenuli sa preporukama za zaštitu lješnika. Nedavno je održano predavanje u Novom Gradu i uz dogovor sa uzgajivačima oni će moći putem viber grupe savjetodavnasrpske – lijeska, od stručnjaka iz Resora svakodnevno dobijati savjete i važne informacije.
kozarski.com