Arheolozi Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa i Muzeja Kozare krajem septembra ili početkom oktobra nastaviće istraživanja u Kozici kod Oštre Luke, gdje se pouzdano zna da su u praistoriji postojali gradina i groblje, najavila je kustos arheološke zbirke u Muzeju Kozare Daniela Radosavac.

“Tek smo zagrebali. Hoćemo da nastavimo čim dobijemo sredstva koja nam je odobrilo Ministarstvo prosvjete i kulture, a jednakim dijelom učestvovaće i matični muzej. Na osnovu dosad nađenog može se zaključiti mnogo, ali je neodgovorno zaključivati na osnovu nekompletne slike”, rekla je Radosavčeva Srni.

Gradina Zecovi i nekropola Čarakovo kod Prijedora: Dolina Sane čuva tragove predaka od prije 5.000 godina – FOTO

Ona je pojasnila da se za višeslojno naseljeno mjesto – gradinu u selu na rubu opština Oštra Luka i Sanski Most znalo odranije, ali da se upornošću mještana Kozice, koji su se u više navrata obraćali i Zavodu i Muzeju, organizovalo iskopavanje u oktobru prošle godine, kada je nađena i nekropola.

“Generacijama su prilikom iskopavanja šljunka nailazili na stare predmete, pa su htjeli znati o prošlosti svog mjesta. Takođe su primijetili i lica koja pomoću detektora za metal traže pokretni arheološki materijal. Ta divlja iskopavanja dvostruko su štetna – nacionalno blago završava na crnom tržištu i remete se arheološki slojevi. Kada su saznali da mi nemamo resurse za te radove, Kozičani su obezbijedili prevoz, smještaj, hranu i radnike. Oni su zaista nevjerovatni”, navela je Radosavčeva.

Prema njenim riječima, značaj istraživanja je višestruk – potvrđeno je postojanje nekropole s kraja osmog i početka sedmog vijeka prije nove ere o kojoj dosad nije bilo saznanja, potvrđen je kontinuitet naseljavanja od praistorije do srednjeg vijeka na ovoj, kao i na drugim srodnim lokacijama u dolini Sane /Zecovi u Prijedoru i Hrustovača u Sanskom Mostu/ i objelodanjen je materijal o kultu mrtvih ilirskog plemena Mezeji.

“Gradina je na prirodnom uzvišenju, dosta strmom, pored rječice Kozice, pritoke Sane. Lokalitet je jako dobro prirodno branjen, može mu se prići samo s jedne strane, okolo. Pronašli smo i čahure metaka i vojnu opremu iz posljednjeg rata jer su 1995. tu ukopavani rovovi. Danas je pod šumom, a groblje je na oko 300 metara udaljenosti”, pojasnila je Radosavčeva.

Kada je riječ o načinu sahranjivanja, u ovoj su nekropoli pronađeni i skeletni ostaci i urne, što ukazuje na to da se koristilo i ukopavanje, rjeđe, i spaljivanje tijela, češće, karakteristično za kulturu polja sa urnama iz kasnobronzanog doba.

“Na malim dubinama, 90 i čak 40 centimetara, i na malom prostoru, dužine svega oko tri metra, našli smo gusto sabijen materijal – četiri urne, od kojih je jedna u cijelosti očuvana, i pet zdjela. Ritualne amforice nađene u uranama su vrlo živopisne, mnogo truda je uloženo u ukrašavanje, a jedna čak ima urezanu imitaciju vrpce i mašnice”, istakla je Radosavčeva.

Ona je objasnila da je skeletni grob bio prilično devastiran, da se zna da je ženski jer ima dvije naušnice i da za to što su raspar zasad nema objašnjenja.

“Na zglobovima nogu nađen je ukras, obruč pravljen od bronzanih listića, poput široke narukvice. S obzirom na to da u dostupnoj literaturi nismo našli slične analogije, nazvali smo ih nanogicama. Oštećene su, ali ih je moguće rekonstruisati i konzervisati”, dodala je Radosavčeva.

SRNA