Naprednjaci Aleksandra Vučića u Prijedoru su danas (23. jula 2018. godine) održali konferenciju za novinare, promašili temu koju su sami najavili, a onda na pitanja novinara odgovorili: konferencija je završena.

“Tema pres konferencije je dolazak bivšeg funkcionera Demokratskog narodnog saveza /DNS/ Tomislava Prpoša u redove SNS, kao i učešće stranke na budućim oktobarskim izborima”, stoji u najavi upućenoj 20. jula medijima u Prijedoru. U nastavku poziva na presicu najavljena su tri govornika, među kojima i Prpoš (nekadašnji glavni neimar lokalne vlasti u Prijedoru i prvi čovjek ovdašnjeg DNS-a – već duže vremena u nemilosti stranačkog rukovodstva), ali se on danas pred novinarima nije pojavio.

Pri dnu poziva na presicu najavljeno je da će se tom prilikom i svečano otvoriti kancelarije regionalnog odbora naprednjaka. Kada su ekipe iz pet medijskih kuća došle da isprate konferenciju za novinare, domaćini i organizatori su odjednom, izgleda, poželjeli da presijecanje vrpce bude vijest. A to ne biva, bar ne pri kraju mandata sadašnje vlasti u Republici Srpskoj oformljene na takozvanim preletačima iz stranke u stranku ili “papcima” kako se odomaćilo nakon što ih je navodno u jednom presretnutom telefonskom razgovoru nazvala aktuelna premijerka Srpske.

Kolegama od samog početka nije bilo jasno zašto nema Prpoša među govornicima. No, kako i dolikuje, pustili su domaćine da kažu šta imaju reći, čekajući kraj izlaganja i otvaranje prostora za pitanja da, kako i dolikuje, postave ta pitanja čemu konferencije za novinare i služe. To im je, međutim, onemogućeno. Sve ih je interesovala jedna jedina stvar – dolazak nekadašnjeg visokog funkcionera DNS-a Prpoša i njegova buduća pozicija u naprednjacima.

Na više puta ponovljeno pitanje o planovima za Prpoša, predsjednik naprednjaka Republike Srpske Darko Matijašević odgovarao je uopšteno: da su pregovori i razgovori u toku, da će o tome odlučivati organi stranke, da se u svim izbornim jedinicama SNS na takav način jača ljudima koji imaju i politički i ljudski i moralni potencijal i kapacitet za opštenacionalnu korist i dobrobit. To u prevodu u svim strankama – ova nije izuzetak – znači da novopridošli član tvrdi pazar – šta mu nova stranka može ponuditi, a mora mu ponuditi više od onoga što će izgubiti odlaskom iz stare stranke. A vrlo često to nije malo.

Nije ovdje riječ o nekoj stranci pojedinačno nego o odnosu prema medijima. Koji je tim grđi što se radi o većoj organizaciji – mašinerija koja stoji iza naprednjaka kako u Srbiji tako – za pretpostaviti je – i u Republici Srpskoj nemoguće je da je ovdje nešto previdjela. A ako nije previdjela, svjesno je manipulisala. Jer samo bi potpuni diletanti mogli povjerovati da se umjesto transfera stranačkih kapitalaca novinarima može podvaliti crvena vrpca. Ko ima imalo iskustva bilo u odnosnima s javnošću bilo u politici zna da na to svečano otvaranje jedne obične kancelarije u jednom perifernom gradiću ne bi došli mediji, osim, možda, lokalnog. A i to je pitanje, jer obaveza praćenja predizborne kampanje počinje kad i zvanična kampanja, a ne nekoliko mjeseci prije.

U jednoj lokalnoj instituciji sam prisustvovala dolasku resornog ministra. U toj instituciji kad se drže redovne konferencije za novinare ima prostorija, sjede govornici, sjede novinari i snimatelji, izlaganje, pitanja u vezi sa izloženim, pitanja izvan tema presice, sve po redu. Tim lokalnim zvaničnicima nije bilo jasno zašto na istom mjestu i pod istim uslovima ne može da se održi i presica ministrova. Objasnili im iz ministrovog PR tima (jednog od vrlo rijetkih koji znaju posao) da izjave i presica nisu isto, da se izjave daju samo o aktuelnom događaju i ništa više od toga (mada i u takvim situacijama novinari mogu postaviti pitanje izvan teme, ali ne s onoliko komfora koliko imaju na presicama), da presica znači otvoreno polje za sva pitanja (dok kod izjava nekad sami govornici kažu da će se držati samo datog povoda)… I još im rekli, to ih je najviše iznenadilo, iako je sasvim logično: nipošto da se sjedi, ni govornici ni novinari. Pojasnili im time se dobija na brzini, a ta brzina smanjuje mogućnost postavljanja dodatnih pitanja.

Zamišljam da se njima desila situacija kao naprednjacima danas – da se od prvobitne najave do samog događaja iz bilo kojeg razloga desi promjena u najavljenim temama – imali bi više izlaza iz situacije. To ljudi koji su stručnjaci za odnose s javnošću znaju kao pjesmicu. Ovi, ili nisu znali – onda su diletanti, ili te mehanizme nisu htjeli iskoristiti – onda su i manipulanti, ali i nepristojni – i prema medijima i prema publici.

“Ovo je bilo sve samo ne konferencija za novinare, više cirkus”, reče mi koleginica. Razbjesnila ju je opuštenost i nedostatak odgovornosti organizatora i domaćina presice za onu razliku u najavljenom događaju u odnosu na ono što je danas novinare tamo dočekalo. “Ni slova neću objaviti”, dodaje.

Čak i ako je u pitanju neiskustvo PR tima, neko poput Darka Matijaševića (pogledati kvalifikacije i kompetencije i dužnosti koje je obavljao) ne bi smio sebi dozvoliti ovoliki propust.

“Još jednom vam se zahvaljujem. Od vas očekujem potpunu podršku na ovom konceptu koji nije samo uskostranački koncept, nego je to jedan opštenacionalni koncept u interesu primarno Republike Srpske, srpskog naroda, ali ne na način da ugrožavamao ili na bilo koji način nipodaštavamo ili vrijeđamo druge narode”, poručio je predstavnicima medija.

Nije on lično, vjerujem, doveo do današnjeg skandala ili bar nije jedini, ali je izvjesno da nije ni reagovao kako bi izgladio situaciju, a takođe je i imao priliku, a ima i bekgraund potreban za to.

“Pitao sam ih može li Prpoš doći, bar za poslikati, rekli su ne treba. Kao da znaju šta nama treba, a šta ne. Rekao sam im da nije u redu da se tako ponašaju, da su svjesno obmanuli mediji, da drugi put najave tačno temu da bi mediji znali da li da dođu ili ne. Oni drugi put i ako najave precizno temu pitanje je hoćemo li im doći poslije ovoga”, kaže mi kolega s televizije s nacionalnom frekvencijom.

Nekome od prisutnih, izgleda, bilo malo neprijatno što ih kolega ovako izruži za ponašanje kao malu djecu, pa reče da će Prpoš ipak dati izjavu. Uđe kolega u susjednu prostoriju gdje je bio Prpoš i upita ga za izjavu – ovaj odmahne glavom, neće.

Kolega koji vodi lokalni portal kaže da je situacija, najblaže rečeno, bila smiješna. Sjetio se i slučaja lokalnog odbornika Predraga Starčevića i njegovog, ispostaviće se, privremenog prelaska iz DNS-a u Ujedinjenu Srpsku:

“On se krio tada od kamera i novinara, Prpoš se danas nije krio. Bio je u prostoriji pored ove u kojoj je održana nazovi presica, vrata su bila otvorena. Od Prijedorčana prepoznao sam Ostoju Marjanovića i bilo je tu još nekih ljudi, ali meni nepoznatih.”

Jedan od govornika rekao je: “Posebno pozdravljam predstavnike medija. Oni su uvijek dobrodošli i biće s nama sigurno i u ovoj predizbornoj kampanji, a i, nadam se, nakon izbora, kada budemo saopštavali dobre rezultate.” Evo, ne vjerujem.

Zamisli.ba