Pravosuđe u Prijedoru u posljednja dva mjeseca naložilo je dvije hitne mjere zaštite žrtava nasilja u porodici, što je više nego za cijelu prošlu godinu, kada je od 159 evidentiranih slučajeva nasilja u porodici izrečena samo jedna zaštitna mjera ili 0,62 odsto od ukupnog broja slučajeva, podaci su prijedorskog Centra za socijalni rad.

“Došla je u Centar za socijalni rad Prijedor mlađa žena. Prijavila je da joj je majka ima novog partnera, problematičnog, da joj je zvučala čudno kada su se čule telefonom, da se nisu vidjele jedno vrijeme, da ne zna gdje majka boravi i da sumnja da je muškarac s kojim je u vezi zlostavlja, a da majka to od nje želi sakriti. Pronašli smo majku. Bila je na adresi na kojoj je povremeno radila poslove pomoći u kući. Zatekli smo je u modricama, sa crnim podlivima ispod očiju”, ispričala je Srni socijalna radnica Centra Marijana Stanić.

Žena je najprije odbijala prijaviti partnera, a nije htjela ni medicinsku pomoć. Uz podršku socijalnog radnika i psihologa postepeno se osnažila i zasad uspijeva da se odupre pozivima i pritiscima partnera da odustane, da povuče prijavu i da nastave vezu.

“Drugi nedavni primjer je muškarac koji je nakon razvoda pokušavao vratiti kontrolu nad životom bivše supruge zloupotrebom vlastitog djeteta nad kojim je starateljstvo dobila majka, a koja je u međuvremenu zasnovala novu vezu u inostranstvu. Toliko ozbiljne prijetnje po život joj je upućivao da je strahovala doputovati u Prijedor, pa nam se obratila za pomoć.

Zahvaljujući skrinšotovima poruka u kojima joj je prijetio i blagovremeni reagovanjem i postupanjem uspjeli smo joj obezbijediti zaštitu, a ocu je omogućeno da se vidi s djetetom u kontrolisanom okruženju, u prostorijama Centra za socijalni rad”, govori Stanićeva.

U oba ova slučaja počiniocima nasilja izrečena je zabrana približavanja žrtvi na 200 metara i zabrana uznemiravanja žrtve u trajanju od 30 dana. U pitanju su hitne mjere zaštite koje se izriču u roku od 24 časa.

“Praćenje izrečenih mjera je u nadležnosti policije, a mi smo i dalje u kontaktu sa žrtvama. U prvom slučaju, muškarac pokušava uspostaviti vezu, a žena se opire i pokušava da normalno živi i radi. On je uporan i pokušava da je slomi, a ona je i dalje istrajna u namjeri da se s njim više ne viđa. Sve i da se pomire i da se nasilje nakon nekog vremena nastavi, njoj će zaštita biti još jednostavnije dostupna, a njemu situacija još složenija, jer je on sada prepoznat u sistemu kao počinilac nasilja”, pojasnila je Stanićeva.

U drugom slučaju, muškarcu nije uskraćeno pravo da viđa dijete, a ženi je obezbijeđena zaštita sve vrijeme njenog boravka u Prijedoru gdje je policija imala tačne datume, satnice i putanje njenog kretanja.

“Ovaj slučaj ilustruje jedan novi trend koji je primijećen u vrijeme izbijanja epidemije virusa korona, a to je porast psihološkog nasilja, vrijeđanja i prijetnji putem telekomunikacioniih kanala. Zbog restrikcija na granicama, ograničenog kretanja i policijskog časa počinioci nisu imali mogućnost da fizički naude ako ne žive u istom domaćinstvu sa žrtvom. Zbog toga su imali potrebu da verbalno naude, uznemire i prijete i to je u ovom slučaju poprimilo zastrašujuće razmjere“, upozorila je Stanićeva.

OHRABRITI PRIJAVLJIVANJE NASILJA

Zaštitne mjere su odličan mehanizam koji, prema njenim riječima, nije dovoljno korišten, ali se mora imati na umu i to da tužilaštvo i sud svoje odluke donose na osnovu onoga što imaju ispred sebe napismeno, te je stoga detaljno i iscrpno dokumentovanje i rad na svakom slučaju od presudnog značaja, a što je u nadležnosti centara za socijalni rad i policije.

“Predstavljanja ovakvih primjera pozitivnih raspleta javnosti nikada ne može biti previše. Tako možemo ohrabriti sve koji imaju ili slične probleme ili saznanja da ih neko drugi ima. Zato mi stalno pozivamo da se nasilje prijavljuje, isto kao što uvijek predlažemo zaštitne mjere, više njih odjednom, u nadi da će bar jedna biti izrečena”, ističe Stanićeva.

PRIJAVE MOGU BITI ANONIMNE – UVIJEK IMA NAČINA ZA REAGOVANJE

Ona je naglasila da prijave mogu biti anonimne, kao i da stručnjaci na terenu uvijek imaju načina da reaguju, a da se nikad ne sazna ko je prijavio slučaj. Osim socijalnog radnika i psihologa, tim čine pravnik, defektolog, specijalni pedagog koji su uključuju po potrebi, a Stanićeva je koordinator tog tima i predstavnik Centra za socijalni rad u multisektorskom timu koji u Prijedoru djeluje deset godina i koji se bavi zaštitom od nasilja u porodici.

“Upravo je u toku rad na jednom veoma teškom slučaju gdje je žrtva seksualnog zlostavljanja maloljetno lice sa razvojnim poteškoćama, a počinilac stariji muškarac iz susjedstva, i gdje je nasilje prijavila osoba koja je htjela ostati anonimna”, navela je Stanićeva.

EKONOMSKA DESTABILIZACIJA UZROK TENZIJA I U PORODICAMA U KOJIMA NIJE BILO PROBLEMA

Centar za socijalni rad Prijedor za prvih deset mjeseci prošle godine zaprimio je 135, a u istom periodu ove godine 132 prijave nasilja u porodici, te se ne može govoriti o uticaju pandemije na broj slučajeva.

“Mart i april jesu u blagom porastu, ali to je trend koji je inače prisutan, nezavisno od epidemije. Ono na šta vanredno stanje jeste uticalo je porast ekonomske destabilizacije kao uzročnika tenzija, čak i u porodicama u kojima do sada nije bilo problema, jer je strah za egzistenciju jedan je od okidača za nasilje”, rekla je Stanićeva.

Što se tiče organizacije rada u vrijeme vanredne situacije, tim za zaštitu od nasilja u porodici uvijek radi 24 časa kroz organizovana dežurstva. To se nije mijenjalo čak ni u vrijeme policijskog časa, jer su tu postupanja hitna i neodložna, tako da nije bilo žrtava za koje je zatražena zaštita, a da im je bila usljed pandemije onemogućena.

“Kada je u pitanju zaštita žrtava u socio-ekonomskom kontekstu, ona je jednako potrebna kao i u redovna vremena. Mi često dobijamo upite zašto žrtve nasilja nemaju prednost prilikom zapošljavanja i mislim da bi zakonodavci mogli razmotriti takav vid pozitivne diskriminacije”, poručila je Stanićeva.

U zaštiti od nasilja u porodici u vrijeme krize, koliko je važna uloga institucija, toliko je značajan i doprinos svakog pojedinca, nevladinog i privatnog sektora, podrške međunarodne zajednice i medija, kao što je i prevencija jednako bitna koliko i blagovremena reakcija.

“Mi imamo dobar zakon, zatim standarde postupanja, individualne planove, socijalne anamneze, procjene rizika, ali je svaki slučaj specifičan. Zato često kažem da mi radimo sve to što je propisano, plus sve što život izmisli”, zaključuje Stanićeva.

Agencija Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena /UN Women/ u BiH sprovodi kampanju “Isključimo nasilje nad ženama i djevojčicama zajedno” u okviru globalne kampanje “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”.

U fokusu ovogodišnje kampanje u BiH je uticaj pandemije na porast nasilja nad ženama i djevojčicama, a ističe se i značaj nesmetanog pristupa uslugama podrške žrtvama nasilja, te doprinos šire zajednice prevenciji nasilja nad ženama u vremenu krize, s posebnim fokusom na medije. Prijedor je jedna od 11 lokalnih zajednica u BiH koje učestvuju u sprovođenju kampanje.

SRNA