Stari zanati u sadašnjem vremenu savremenih tehnoloških dostignuća sve češće i brže iščezavaju i malo je mladih ljudi koji se opredjeljuju za njih, jer ih smatraju da uveliko pripadaju prošlosti.

Ipak, u Prijedoru postoji jedina vunovlačarska radnja u BiH koju porodica Pilipović njeguje i čuva od prošlosti i starim zanatom gradi most ka budućnosti.

Milan Pilipović u Prijedoru ima jedinu vunovlačaru u Bosni i Hercegovini koju je otvorio davne 1986. godine.

Počeci nisu bili laki, kaže on.

U vremenu u kojem dominira masovna proizvodnja, a digitalizacija oblikuje svakodnevicu, postoji jedna nevidljiva nit koja nas vraća korjenima – stari zanati; vrsta umjetnosti koja prkosi zaboravu.

“Davne 1986. godine ja sam htio da radim nešto uz posao kojeg sam imao, a tada sam radio u RŽR Ljubija i u to vrijeme mi je bilo dobro. Ali htio sam nešto dodatno. Došao je jednom moj brat vojno lice i rekao mi da otvorim vunovlačaru, a otac od njegove djevojke je imao tu vunovlačaru u Srbiji. Krenem u tu priču koja je za filma. Malu vunovlačaru koju sam prvu kupio u Srbiji a jedva sam je našao. Godinu dana sam radio sa njom dok nisam našao kvar zašto lijepo ne radi i onda sa vremenom nadograđivao”- priča za BN Pilipović.

Objašnjava čitav proces prerade vude, od toga da je prvo potrebno ošišati ovce krajem proljeća ili početkom ljeta, pa se vuna opere i dobro osuši.

Posle toga vuna stiže na preradu, češljanje ili drndanje.

“Zaokružili smo ovde jedan čitav tehnološki proces, od prljave vune skinute sa ovce. Imamo sortiranje, otvaranje, pranje, sušenje, miješanje, lačanje, predenje, končanje, bojenje i pakovanje po želji kupca”- kaže Pilipović.

Stari zanati nisu samo zanimanje, već priča o vještini, istrajnosti i rukama koje stvaraju priče generacijama. Za razliku od savremene industrije, stari zanati nose u sebi nešto nezamjenljivo – ljudski dodir, strpljenje, vještinu i emociju. Ipak kako kaže Milan, stari zanati umiru zajedno sa ljudima i to je najveće zlo.

“Stari zanati umiru sa ljudima i to je zlo. To je tuga. Kod nas je sve izašlo ima sve kupiti sve kod Kineza. I ovde ima hljeba onom ko hoće da radi i koji ima ideju da nešto uradi može solidno živjeti”- poručuju Pilipović.

Danas je malo mladih ljudi koji se opredjeljuju za stare zanate, jer ih smatraju da uveliko pripadaju prošlosti, međutim, ipak, ima izuzetaka. Jedna od takvih mladih ljudi je Milanka Pilipović- Radulović, kćerka Milana koja uveliko gazi očevim stopama u očuvanju tradicije.

Ona je za BN rekla da su se njeni roditelji bavili istim poslom i da nije nimalo slučajno što se opredijelila i ona za njega, dodavši da je vrijeme pokazalo da nam je ovaj stari zanat, poput nekih drugih još uvijek potreban i da ih trebamo sačuvati.

Jer, kako ona kaže, kada kupite predmet ručno izrađen tradicionalnim metodama, ne kupujete samo materijal. Kupujete nečije vrijeme, trud, strast i dio identiteta jednog naroda.

rtvbn.com