Firma Drvo-Export iz Teslića, bliska hibridnom režimu Milorada Dodika, poslije odobrenih geoloških istraživanja pokrenula je iskopavanje lignita 2023. godine. Koncesiju i dozvolu dobila je tek godinu dana kasnije. Mještani su u međuvremenu ušli u pravnu borbu, potom organizovali proteste, udružili se u inicijativu „Prijedor se budi“, ali ugalj se iskopava i dalje.

Tokom 22. i 23. oktobra 1942. godine ustaše su umorile više stotina žena i djece u Palančištvu pored Prijedora. Uz Jezerine, jednoj od masovnih grobnica tog pokolja, danas se nalazi drveni krst koji su postavili stanovnici Palančišta. Na samim Jezerinama, priča mještanin Miroslav Stakić, stradalno mjesto zatrpano je odlagalištem jalovine nelegalnog iskopa lignita.

– Kada sam u januaru 2023. godine upozoravao na to, svi su mi govorili da je to nemoguće i da sam obični diletant. Govorili su da ne postoji nikakav rudarski projekat, uprkos tome što je tada pokrenuta inicijativa za otvaranje rudnika na Bukovoj kosi – priča Stakić.

Prije tri godine, pisali su Miloradu Dodiku, tada predsjedniku RS, Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, Porfiriju, patrijarhu SPC, ali odgovora nije bilo – ni putem medija, ni na adresu pošiljaoca.

Firma Drvo-Export iz Teslića, bliska hibridnom režimu Milorada Dodika, poslije odobrenih geoloških istraživanja pokrenula je iskopavanje lignita 2023. godine. Koncesiju i dozvolu dobila je tek godinu dana kasnije. Mještani su u međuvremenu ušli u pravnu borbu, potom organizovali proteste, udružili se u inicijativu „Prijedor se budi“. Podnesena je tužba protiv Vlade Republike Srpske koja – prema ocjeni mještana i aktivista – nije imala adekvatno pravno uporište za dodjelu koncesije, niti je javnosti omogućila učešće u odlučivanju. Od tada do danas, ekološka dozvola za rudnik na Bukovoj kosi poništena je tri puta odlukom suda. U junu 2026. godine Vrhovni sud RS donio je presudu kojom se osporava koncesija za geološka istraživanja. No, bageri se ne zaustavljaju.

– Na terenu je, u suštini, haos. Intenzitet radova smanjen je zbog kišnih dana ali nije zaustavljen. Rade čak i vikendom, oko depoa i skladištenja. Oni imaju transportne dampere, imaju hidraulične bagere, imaju buldožere, drobilice, svu osnovnu mehanizaciju površinskog kopa. Radovi se ne zaustavljaju ni nakon presude Vrhovnog suda RS o osporavanju koncesije za geološka istraživanja. Brane se nalazom inspektora da osporavanje koncesija za geološka istraživanja ne znači osporavanje koncesije za eksploataciju – priča Stakić.

Osim klizišta koja su se pojavljivala i bez iskopavanja, najveći problem mještana je nestašica pitke vode. Stakić ima svoje izvorište s koga vodu nosi većina mještana Bukove kose koji nisu prodali zemljište za iskopavanje rudnika. Među njima ima i roditelja male djece koja se, isto kao i odrasli, suočavaju i sa ozbiljnim zagađenjem vazduha, zbog čestih požara na lagerovanju i zagađenja sumpornim isparenjima. U međuvremenu, na Bukovoj kosi rođeno je i nekoliko beba.

Osim toga, ljudi se suočavaju sa oduzimanjem zemljišta, potkopavanjem ili zakipavanjem sa jalovinskom masom, priča Stakić. Njemu je jedanaest dunuma polja potpuno uništeno, a uz to i oko dva dunuma dvorišta.

– Mi jasno vidimo da je to njihova metodologija operisanja, način prisile na terenu. Već godinu i po dana kako je nastala šteta, niko od vlasnika ili iz vrha firme nije došao. Šalju glasnike s kojima se igramo gluvih telefona. Pošalju geometra ili trećerazrednog poslovođu s kojim ništa ne možeš dogovoriti, jer to ne pije vode. Bio mi je odsječen pristupni put, pa su i to sanirali po svojoj volji, mimo dogovora. S njima dogovora nema – priča Stakić.

Vlasnici se ne javljaju, kaže naš sagovornik. Kada su mu kroz dvorište provlačili tešku mehanizaciju, poslovođa mu je na poziv odgovorio kratko i jasno: nemoj me više zvati.

– U nekoliko navrata sam prijavljivao štetu policiji koja, u dogovoru s tužilaštvom, kaže da tu nema elemenata krivičnog djela. Ispada da je odlaganje neke materije na tuđe parcele, uništavanje zasada, infrastrukture samo za parnični postupak, i da nema elemenata krivičnog djela. Podnio sam prijavu u pisanoj formi i sada se, navodno, provodi istraga. Ne mislim da će od toga biti išta jer su njihovi mehanizmi držanja u ladicama i nepreduzimanja zaista tromi – kaže Stakić.

Napominje da od dodjele koncesije za geološka istraživanja do danas mještani nisu bili uključeni niti u jednom trenutku. Niti se njihov glas čuo u procesu donošenja odluke, niti je za to bilo prilike, budući da javnih rasprava nije bilo.

Dragana Stanković, pravna zastupnica mještana, smatra da je osporavanje koncesije za geološka istraživanja u vezi sa mogućnosti osporavanja iskopavanja. Vlada Republike Srpske i pravnici u ministarstvima treba da znaju šta treba da urade kako bi uspostavili zakonito stanje, a ako to sami ne urade biće pokrenuti sljedeći postupci, kaže Stanković.

– Da su svi akteri, uključujući izvršnu vlasti, imali volje da sačekaju okončanje postupaka, imali bismo potpuno drugačije stanje na terenu – kaže Stanković.

Ona napominje da se u pravnom lijeku pozivala na diskriminaciju mještana kao fizičkih lica i na samu mogućnost učešća mještana kao fizičkih lica u samom postupku dodjele koncesije. U ovom slučaju, za razliku od nekih drugih, mještanima nije osporavano pravo učešća kao stranaka u postupku, niti osporavanje akata u upravnom sporu.

– Ovo nije jedan od primjera da je pravda nedostižna, niti su ovo postupci koji iziskuju napor da se pokrenu. Postoje razni načini na koje se može ishodovati pravna pomoć i podrška, a pogotovo ako imate volje da osporavate ono što smatrate nezakonitim. Mi imamo razrađenu pravnu strategiju i mnoge postupke na raspolaganju. Sve to dalje zavisi od mještana. Pitanje je koliko će oni biti voljni da se zauzmu za svoja prava – zaključuje Stanković.

Nelegalno iskopavanje lignita na Bukovoj kosi predmet je izvještaja Mary Lawlor, specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija za stanje branitelja ljudskih prava. Nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, Lawlor je u februaru ove godine pred Savjetom za ljudska prava Ujedinjenih nacija eksplicitno preporučila institucijama RS da revidiraju dozvole i da sarađuju sa pogođenom zajednicom.

Nelegalni rudnik na Bukovoj kosi je predmet i Izvještaja za BiH Mary Lawlor. U izvještaju koji je u februaru 2026. godine prezentovan u Ženevi pred Vijećem UN-a za ljudska prava, specijalna izvjestiteljica je eksplicitno preporučila institucijama Republike Srpske da revidiraju dozvole za ovaj rudnik, i da sarađuju sa pogođenom zajednicom. U izvještaju Specijalne izvjestiteljke navodi se da je jedan od branitelja ljudskih prava podnio dvije krivične prijave zbog prijetnji, ali mu je iz tužilaštva rečeno da nema dovoljno dokaza za pokretanje istraga.

“Represiju usmjerenu protiv ekološkog aktivizma, posebno u kontekstu razvojnih projekata i ekstraktivnih industrija, treba posmatrati u kontekstu široko rasprostranjene korupcije u zemlji, za koju izvještaji sugerišu da je u porastu. Nekoliko sagovornika poteglo je pitanje zarobljavanja države od strane korporacija, posebno na lokalnom nivou, pri čemu branitelji ukazuju na uticaj velikih multinacionalnih kompanija na vlasti”, navodi se u izvještaju.

Tri mjeseca ranije, Centar za životnu sredinu o problemu koncesione politike izvijestio je Komitet za usklađenost s Aarhuskom konvencijom Ujedinjenih nacija. Žalba je prihvaćena, a postupak preispitivanja je u toku.

Uprkos presudama i poništavanju dozvola, površina eksploatacionog polja prelazi dozvoljene granice, napominju mještani i aktivisti. Projekat proširenja – ako uopšte i postoji – nije bio predmet prethodne procjene uticaja na životnu sredinu. Srđan Klječanin Rufi, vlasnik firme koncesionara, inače odbornik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika u Skupštini opštine Teslić, za bosanskohercegovačke medije izjavio je da rudnik radi punim kapacitetom i da će eksploatacija biti nastavljena u narednom periodu. Sve zavisi, kaže on, od potreba kompanije i potreba kupaca iz Srbije. Ipak, mještani i aktivisti upozoravaju da su borbu spremni voditi do kraja.

portalnovosti.com