U bivšoj zajedničkoj državi koju smo zvali Jugoslavija, omladinske radne akcije imale su veliki značaj i uticaj na izgradnju države, ali i na sve one koji su u tim akcijama učestvovali. Prije 50 godina Omladinska radna brigada “Ljubijski rudar” učestvovala je na Saveznoj omladinskoj radnoj akciji “Morava 75.” Nakon pola vijeka, nekadašnji akcijaši okupili se na Mrakovici u prostorijama Planinarsko skijaškog društva “Ljubijski rudar”,koji simbolično, ali i po određenim aktivnostima, baštini tradiciju pomenute brigade.Bio je to uistinu značajan susret”, kazao je Božo Grbić, predsjednik Društva.

Omladisnku radnu brigadu “Ljubijski rudar” činilo je 50 omladinaca tada moćnog kolektiva Rudnika želјezne rude “Ljubija”. Omladinci brigadiri dobili su svu neophodnu podršku, što je pored sredstava za rad uklјučivalo muzičke instrumente i sportsku opremu. Ova brigada bila je aktivna i na lokalnom nivou. “Ljubijski rudar” kao brigada je živio cijele godine. Mi smo od prolјeća do jeseni izvodili akciji u gradu i unutar rudnika. Kopali smo kanale za polaganje visokonaponskih kablova, spuštali sajlu na žičari Kozin – separacija i mnoge druge akcije. “Ljubijski rudar” je to odrađivo i pripremao se za saveznu akciju. U međuvremenu su se lјudi prijavlјivali ko je našao načina da u to vrijeme može da ide na akciju. Uglavnom, “Ljubijski rudar” nije nikad imao problema kad se zakaže akcija i kad se odobri akcija da ne učestuje”, naglašava Grbić.

OSLANJALI SMO SE JEDNI NA DRUGE I VJEROVALI JEDNI DRUGIMA

Na Saveznoj omladinskoj radnoj akciji “Morava 75” vrijedne ruke stotina brigadira gradile su nasip na Velikoj Moravi kod Kruševca. Nije bilo mehanizacije, ali je bilo toliko elana i mladalačkog zanosa da je nasip toliko dobro napravlјen da i nakon 50 godina služi i taj pomoravski kraj brani od poplava. Među akcijašima “Ljubijskog rudara” bio je i Boško Pejić. Kaže da je to nezaboravan period njegovog života i veliko životno iskustvo koje mu je pomoglo u kasnijem životu. “Bilo je to neko drugo vrijeme u kojem je omladina imala veliku volјu i želјu da radi, da se dokazuje, da učestvuje u razvoju društva i države. Imali smo nezaboravna druženja i prijatelјstva i na radnim akcijama i u svakodnevnom životu. Bili smo oslonjeni jedni na druge, vjerovali smo jedni drugima, pomagali na razne načine kad god smo i koliko god smo mogli. Tadašnji Rudnik želјezne rude “Ljubija” imao je dosta zaposlenih omladinaca. Da bi neko bio izabran da ide na saveznu radnu akciju morao je u svakom smislu da bude među najbolјim radnicima. Zato je odlazak na te akcije za omladince bila čast i privilegija. Mi smo u Rudniku imali dobro organizovanu omladinsku organizaciju, koja je učestvovala u kreiranju društvenog života u kolektivu, ali i u lokalnoj zajednici. I naša brigada na akcijanju “Morava 75” bila je dobro organizovana i igrala važnu ulogu, ne samo u izgradnji nasipa nego i u svim drugim aktivnostima. U tim akcijama nije bilo zabušavanja, svi su radili do zadnje izdržlјivosti i niko se nije žalio na bilo šta. Bilo je krvavih žulјeva na rukama i nogama, ogrebotina, uboja, modrica, ali niko nije odustajao. Iako su bile u duhu, uslovno rečeno, suparničkog nadmetanja za što bolјe rezultate, na akcijama su sve brigade funkcionisale kao jedan tim, koji na kraju ostvari veliki rezultat. Lijepe uspomene sa omladinskih radnih akcija nikada se ne zaboravlјaju”, ističe Pejić.

BILI SMO PRIMJER DRUGIMA

Komandant Omladinske radne brigade “Ljubijski rudar” bio je Ranko Cvijić. On ističe da se brigada prije odlaska na saveznu akciju dokazala na Benkovcu. “Omladinska radna brigada “Ljubijski rudar” bila je jedan od organoizatora lokalne omladinske radne akcije 1974. godine na Kozari, a u svrhu pripreme objekata za SORA “Kozara 75”. Tada se došlo na ideju da ovako dobro organizovana brigada treba da ode na jednu od saveznih omladinskih radnih akcija u Jugoslaviji. Odabrana je SORA “Morava 75”. S obzirom na zasluge sa Kozare, nije bilo problema da budemo primlјeni. Pošto smo bili dobro organizovani i “malo odrasliji omladinci u godinama”, istakli smo se na radilištu, sportskim, kulturnim, društveno-političkim i drugim aktivnostima. Posebno je bila popularna duo harmonika Novaković – Tokmadžić i krajiška ojkača, koja je odjekivala dolinom Morave. Mislim da smo mi bili inspiracija da se kasnije snimi igrani film “O ruk”, na čelu sa Ljubišom Samardžićem. Film govori o saveznim omladinskim radnim akcijama u SFRJ. Radnja filma se dešava na SORA “Morava” u Velikoj Lomnici kod Kruševca, gdje smo mi bili 1975. godine. Vjerovatno smo bili interesantni kao stariji omladinci i ta radnička omladina, što je bila rijetkost na tadašnjim saveznim omladinskim radnim akcijama”, prisjeća se Cvijić vremena kada je omladina idealima, pjesmom i zajedništvom gradila državu.

OMLADINSKE RADNE AKCIJE GRADILE SU I PRIJATELJSTVA

Omladinska radna brigada “Ljubijski rudar”, 1983. godine, učestvovala je na ORA “Sarajevo”, na pripremi staza za 14. Zimske Olimpijske igre. Jedan od najmlađih brigadira “Ljubijskog rudara” bio je tada 14-ogodišnji Saša Goronja, koji se rado sjeća tog lјeta. “Rano smo ustajali, udarnički radili a poslijepodne, nakon odmora uživali u druženju, brojnim kulturnim i sportskim aktivnostima, sve do povečerja. Za mene kao najmlađeg brigadira i nekoga koji nije imao takvu vrstu radnih navika, nije sve bilo sjajno, ali uz podršku sestre Slavice i drugara, ovo životno iskustvo bilo mi je od velikog značaja. Mislim da je prijatelјstvo klјučna riječ za omladinske radne akcije koje su gradile naše bivšu zemlјu ali i nas kao pojedince. Ta lјubav i zajedništvo ne može se opisati, to je nešto što se moralo doživjeti. Mislim da to danas imaju samo izviđači”

Goronja ističe da je stekao brojne prijatelјe među kojima Zorana i Zoricu Jovandić, brata i sestru iz Kučeva u Srbiji, s kojima je i nakon 42 godine u kontaktu. Često se čuju telefonom a posjećuju, kada im se ukaže prilika. Zoran Jovandić , član ORB “Velјko Dugošević” iz Kučeva , čestitao je jubilej svim brigadirima ORB “Ljubijski rudar” s kojima je zajedno bio na ORA “Sarajevo 83”. ”Vrijeme provedeno sa našim, kako smo ih zvali “rudarima”, s kojima smo djelili smještaj na Ilidži, meni kao mladom brigadiru, ostalo je u najlјepšem sjećanju. Volјeli smo se, pazili jedni na druge i mnogo naučili. Pored svega što smo proživjeli na radnoj akciji, za mene je najveća stvar to što sam upoznao Prijedorčane : Sašu, Slavicu, Bilјanu, Zorana i Gorana, prijatelјe za cijeli život“, poručio je Jovandić.

kozarski.com