Mini zoološki vrt u Kozaruši kod Prijedora za tri godine rada došao je do više od 40 različitih vrsta životinja i više od 270 jedinki, a najnovija atrakcija je mladunče dvogrbe kamile koje je na svijet došlo prije sedam dana.

Ranč „Aris“ vodi porodica Karahodžić, supružnici Safira i Jasmir, i njihovi sin i snaha Armin i Alma.

Ženku dvogrbe kamile Nesi imaju od ranije, a nedavno su nabavili i mužjaka kojem su dali ime Mesi.

Prije 15-ak dana primijetili su kod ženke laktaciju i po tome su znali da je na putu prinova.

„Alma, koja je po zvanju medicinska sestra, zaslužna je što je mladunče preživjelo. Prošlog utorka neko od posjetilaca došao je da joj javi da je kamila počela da se porađa. Alma joj je pomagala i u 15.07 časova beba je izašla, ali malo nakon toga otac Mesi ju je snažno udario, što je surovost koja nije neuobičajena u životinjskom svijetu“, priča za naš sajt Safira Karahodžić.

Prema njenim riječima, Alma je uz pomoć svog brata i jednog radnika ranča uspjela bebu odvući na sigurno, a potom je mužjaka odvojila od majke i bebe.

Mladunče je jedno vrijeme bilo bez svijesti i već su mislili da neće preživjeti.

„A onda je opet neko ko se tu zadesio počeo da viče: `Živo je, živo je!` Alma ga je njegovala i u prvo vrijeme hranila bebi formulama iz humane apoteke, a poslije ga je majka, nakon što se odmorila, prihvatila i počela hraniti. I to da se ženke u prvo vrijeme klone mladunčeta i ne daju mu ni da im se primakne nije nam nepoznato. To smo imali i kod srna, pa u početku hranimo mi, a majke mladunčad preuzmu kada se odmore od porođaja“, govori Safira.

Osim srna i kamila, u ovom zoo vrtu parili su su i podmladak dobijali valabi kenguri, makaki majmuni, patuljaste koze, lame, mare, konj haflinger i više vrsta peradi.

„Kenguri iz torbe ne izlaze dok im ne nikne dlaka. Kad izađu, u prvo vrijeme čim neko naiđe trče nazad mami u torbu. Kobila Ameli oždrijebila je Čilija i oboje su ujahani i uvijek je red za jahanje jer jahati mogu i djeca i odrasli, i početnici i znalci. Nojeva jaja trošimo, dijelimo rodbini i prijateljima, prodajemo i držimo kao eksponat da posjetioci vide ili uzmu u ruke“, kaže Safira.

U ranču „Aris“ žive i rakun, nosati rakun, kornjača, jastreb, snježna sova, orao mišar ili škanjac, njemački ovčar, kavkaski ovčar, više vrsta zečeva, emu, alpaka, više vrsta majmuna /zlatnoruki tamarin, prstenastorepi lemur i patuljasti marmoset/, zlatni i srebrni fazani, škotska goveda, magarac, bengalska mačka, plava ruska mačka, ribice, patka mandarinka, nandu paunovi, kanarinci i papagaji.

„Ima i drugih krajnosti roditeljstva. Ženka makaki majmuna rodila je mrtvo mladunče i ne da da ga uzmemo. Čim joj se približimo, uzima ga i neće da ga pusti. I tako ga je nosala tri dana. Njen mužjak, poznat po onom jednom bjekstvu kada su ga ljudi snimili kako trči magistralnim putem Prijedor – Banjaluka, specifičan je po tome što je njeguje i pazi dok je trudna i dok je mladunče skroz maleno, a poslije je toliko agresivan prema oboma da ih moramo razdvajati. Tuče ih, ne da im hranu, otima im hranu“, pojašnjava Safira.

Za tri godine rada mini zoo vrt imao je hiljade i hiljade posjetilaca, najviše iz prijedorske i banjalučke regije i Unsko-sanskog kantona, ali i iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, uključujući ekskurzije, organizovane dolaske i grupne posjete.

„Najgore nam je kad dođu ljudi ponedjeljkom izdaleka, a od kada smo ovo otvorili, ponedjeljak je neradni dan i jedini neradni dan. Imamo te informacije na Fejsbuku i Instagramu, oglašavamo se i putem medija, ali opet se desi“, ističe Safira.

U životinjskom jelovniku su pšenica, kukuruz, trožito, zob, ječam, datule, grožđice, mandarine, nektarine, narandže, banane, hljeb, grašak, mrkva, paprika, kuvana tjestenina i riža, meso, zelena salata, špinat, blitva.

„Imamo ovdje plastenik, snaha i ja to radimo i sve što uzgojimo, ništa ne propada, sve oni pojedu. Krastavce, tikvice, patlidžane, mahune, paradajz, sve hoće. Mesožderi su sova, orao i jastreb. Njima nosimo i ribe i lignje. Macama i psima uzimamo gotovo suvu hranu, a sijeno i svježu travu vole lame, alpake, kenguri, konji, goveda, kamile, magarac, kao i žito“, dodaje Safira.

S veterinarskom ambulantom imaju ugovorene usluge i to su najčešće vakcinacije i čipovanja.

„Ima situacija kada ne znaju šta da rade, pa zovu Beograd za konsultacije. Pitaju kako da čipuju kamilu, pa im kažu popnite se na nju. E, ne penjao se ja, kaže naš veterinar“, smije se Safira.

Naglašava da je lijep osjećaj kad se ustane ujutro i prođe kroz vrt, pa se ugleda novi stanovnik.

„Ugledaš, na primjer, male srne. Sve to životinje uglavnom same odrade, kao i u divljini. Jedino sa ovom kamilom što je sada bilo stresno. Mladunče još nema ime. Moja unuka Ajna je zadužena za davanje imena životinjama, a kaže da to nije tako jednostavan posao“, zaključuje Safira.

Tekst i foto – Katarina Panić – www.prijedordanas.com