Predstavnici inicijative “Jer me se tiče”, udruženja logoraša i žrtava rata, građani Prijedora i drugih mjesta, zajedno sa predstavnicima NVO sektora, i ove godine su obilježili “Dan bijelih traka”.

Oni su simboličnim nošenjem bijelih traka odali počast žrtvama rata koje su prije 33 godinu nedužno stradale u Prijedoru.

Obilježavanju je prisustvovalo više stotina građana.

Nakon okupljanja u naselju Stari Grad na mjestu gdje je predviđeno podizanje spomenika za 102 ubijena djeteta, prisutni su u tišini prošetali glavnom prijedorskom ulicom do Trga majora Zorana Karlice.

Na njemu su položene ruže sa imenima 102 ubijena djeteta.

Sa glavnog trga i ove godine je upućen apel predstavnicima gradskih vlasti da napokon donesu odluku o izgradnji spomen-obilježja.

Prisutnima se obratio Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene prijedorske djece.

-Mi ne želimo da nas, 30 godina nakon rata, dijele na one koji će žaliti za poginulim vojnicima i one koji tuguju za ubijenom djecom i drugim nedužnim civilima. Nije ljudski da danas sa nama nije i gradonačelnik Slobodan Javor koji je juče mahao zastavom u koloni. U ime grada koji predstavlja, u ime naroda iz kojeg dolazi, on je danas trebao biti ovdje sa nama. Bez zastave ali da ponese bijelu ružu u ruci sa imenom jednog ubijenog djeteta. Medu stotinu dvoje djece su i moja kćerka Nermina i sin Nermin, i samo onaj roditelj koji je ostao bez djeteta može shvatiti bol kroz koju prolazimo mi roditelji čiju su djecu ubili bez ikakvog povoda – rekao je Bačić.

On je dodao da su roditelji ubijene djece ovdje zbog spomenika za čiju izgradnju odobrenje čekaju 11 godina.

-Postaje mi sve teže svake godine sa ovog mjesta ponavljati da je prošla još jedna godina a da nam vlasti još nisu odobrile izgradnju spomenika za ubijenu djecu. Kosti moje djece i djece još 37 Prijedorčana nikad nisu pronađene. Ne postoje njihovi nišani i nadgrobni spomenici. Taj spomenik koji tražimo bi bio jedini trag njihovog postojanja u ovom gradu. Spomenik neće vratiti našu djecu ali će nama roditeljima dati osjećaj da ovaj grad zajedno sa nama žali svu ubijenu djecu bez obzira kakva imena nose i iz kojih porodica potiču. Želimo da taj spomenik bude opomena da se rat nikad ne ponovi i da niko više nikom ne ubija djecu u našem Prijedoru. Spomenik je šansa za Prijedor da postane bolji grad, grad kojem će i roditelji ubijene djece biti jednaki sa onim roditeljima čiji su sinovi poginuli kao vojnici i koji već imaju izgrađene spomenike. Vlasti bi tim spomenikom pokazale da su istinski spremne graditi dobre odnose sa pripadnicima svih naroda koji žive u Prijedoru – istakao je Fikret Bačić.

On je rekao da se gradonačelnik Slobodan Javor do sada nije izjasnio da je protiv izgradnje ovog spomenika ali je odbio svaki pokušaj da se sastanu i razgovaraju o spomeniku te je odbio i da se nađe sa svim ambasadorima i predstavnicima međunarodnih organizacija koji su dolazi da se interesuju za spomenik.

-Računaju valjda da ćemo se umoriti, da će roditelji vremenom nestati sa lica zemlje. Ali tu se varaju, o ovom spomeniku se priča mnogo više nego da je podignut. I o ubijenoj djeci Prijedora se čulo u gotovo svakom kutku svijeta. Ne samo da će Prijedor pratiti sramota što su djeca ubijena u ratu nego je grad još više osramoćen što vlasti u miru ne dozvoljavaju izgradnju pomena na tu djecu. Živimo u digitalnom dobu, spomenik se ne gradi više samo u kamenu i betonu. Taj spomenik koji se gradi i na ovim okupljanjima ostaće trajna sramota na dušama političara ovog grada ukoliko ne donesu odluku da se on stvarno izgradi tamo u onom parku odakle smo danas krenuli – kazao je Bačić.

Na mostu na Bereku koji spaja naselje Stari Grad sa centrom okačene su bijele trake sa imenima 102 stradala djeteta.

Tekst i foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – kozarac.eu