Predstavnici Organizacije porodica poginulih i zaroblјenih boraca i nestalih civila Prijedor danas su polaganjem cvijeća i palјenjem svijeća u Hambarinama obilјežili 33. godišnjicu pogibije dvojice i ranjavanja četvorice pripadnika tadašnje JNA.
Među ranjenim vojnicima bio je i Ratko Milojica, koji je preživio četiri metka u leđa. On ističe da su tog, 22. maja 1992. godine kao redovni vojnici JNA krenuli kući na odmor.
U Hambarinama su ih zaustavili na postavlјenom punktu i počeli da pucaju u njih.
Prema njegovim riječima, tu je bilo više desetina naoružanih lјudi u civilu, policijskim i vojnim uniformama.
Naglašava da ništa nije ukazivalo na to da će se zločin desiti, dodajući da mu je teško što niko zbog toga nije prosesuiran.
“Sve je bilo mirno tih dana u Prijedoru. Nije bilo nikakvih znakova da bi neko mogo izvršiti napad. Prijedor je u to vrijeme bio miran grad. Mi smo krenuli kući. Sa nama su bila i dva Hrvata u autu. Uopšte nismo ni slutili šta nas čeka”, kazao je Milojica.
Potpredsjednik gradske Organizacije poginulih i zaroblјenih boraca i nestalih civila Slaviša Kneginjić kaže da u ovoj organizaciji smatraju da je ubistvo dvojice vojnika tadašnje JNA, Rade Lukića i Radenka Milojice, jedan od događaja koji je, pored ubistva policajca Radenka Đape, odredio tragičnost događaja u Prijedoru 1992. godine.
„Kada razmišlјate o tom vremenu, vidite da se srpske žrtve kroz medije i na svaki drugi način minimiziraju. Uopšte se ne daje značaj srpskim žrtvama i kroz sudske procese. Ni slučaj ubistva Đape nije procesuiran nikada.To su sve događaji koje su proizveli sve dalјe neprilike u gradu Prijedoru. Bavimo se uvijek poslјedicima, a uzrokom još uvijek niko neće. Niko neće da čuje naš glas”, rekao je Knjeginjić.
U gradskoj Organizaciji porodica poginulih i zaroblјenih boraca i nestalih civila naglašavaju da događaji koji su prethodili napadu na Prijedor,30. maja 1992.godine, nisu bili nikakvi incidenti već isplanirane akcije s namjerom da se izazove sukob i realizuje plan preuzimanja vlasti.
kozarski.com