Hoće li, nakon 36 godina, kišni čovjek s Raba napokon doznati tko je?
Nakon što je u Provjerenom pogledala priču o jedinom čovjeku bez identiteta u Hrvatskoj, javila nam se Halida Jakupović iz Prijedora. Ona je uvjerena da je riječ o njezinom nestalom bratu Saidu, jer, kako kaže, puno toga se podudara – od vremena nestanka, dobi, fizičkog izgleda sve do zdravstvenog stanja…
Brat joj je nestao u kolovozu 1980. na području Prijedora i nakon toga mu se gubi svaki trag. Godine traganja nisu urodile plodom. Nakon što je u Provjerenom pogledala priču o kišnom čovjeku s Raba, vjeruje da ga je napokon pronašla. Halida Jakupović iz Prijedora uvjerena je da je jedini čovjek bez identiteta u Hrvatskoj njezin nestali brat Said Kešić.
Prije 36 godina pronađen je kako kako luta na području Drniša. Zapušten i u vrlo lošem zdravstvenom stanju. Nakon sanatorija u Splitu prebačen je u psihijatrijsku bolnicu na Rabu. To mu je od tada jedini dom koji poznaje, a bolničko osoblje jedina obitelj.
‘Moje promišljanje kao čovjeka je da je njemu moralo prije dolaska u ovu bolnicu biti jako teško, ne znam što je prošao, ali moralo mu je biti jako teško’, kazala je ravnateljica psihijatrijske bolnice Rab Vesna Šendula Jengić.
Jednostavan, pristupačan i skroman – miljenik je među bolničkim osobljem, ali i ostalim pacijentima. U bolničkoj kantini za njega se u posebnoj čaši skupljaju prilozi.
‘Sad u zadnje vrijeme pojede burek sa sirom ili navečer krafnu i kolu popije. Obavezno prvu stvar ujutro što napravi, pogleda u čašicu, i kad kaže svojim riječima ‘ima puno paraaa’ i kad vidiš taj osmijeh na tom licu… To ne mogu nikakvi novci na svijetu zamijeniti’, kaže vlasnik trgovine Boris Vlajnić.
‘Njemu nije mjesto u psihijatrijskoj bolnici, nema indikacija za njegov ostanak. On je ovdje čisto iz humanitarnih, socijalnih razloga. Trebalo bi svakako pokušati sa smještajem u neku odgovarajuću ustanovu. Centar za rehabilitaciju s obzirom na to da je miran i neagresivan’, smatra socijalna radnica Helena Grubišić.
Unutar bolnice nadjenuli su mu ime Perica Matas, nakon što je jedan od pacijenata pomislio da ga je prepoznao, ali za državu ne postoji. Službeno se vodi kao N.N. osoba. Nema ime, prezime, matični broj…
‘Naš, moj osobni stav je da ne može postojati čovjek koji je suvišan na ovom svijetu’, smatra ravnateljica bolnice.
Nakon što je u Provjerenom pogledala priču o Perici, javila nam se Halida Jakupović. Vjeruje da je on njezin nestali brat Said. Nestao je na području Prijedora, dva tjedna prije nego što je Perica pronađen kako luta.
‘Taj je dan bio četvrtak ujutro u 9 sati. Izašao je van i stajao, naslonio ruke i ovako je stajao. I ja sam njemu rekla Saide, Said mu je bilo ime, nemoj nigdje ići, sad će ti mama i tata doći. Kaže, neću ja nikuda ići. Ja sam se vratila unutra i poslije, kad sam pogledala van njega nije bilo. Čekali smo čitav dan, čekali i njega nije bilo. Noć, moj otac je gledao čitavu večer kroz prozor hoće li doći i njega nije bilo’, ispričala je Halida na rubu suza. ‘Sve smo pretražili, koliko smo mogli tražiti. I preko novina, radio stanica i nigdje ga nismo mogli naći’.
Odmah nakon nestanka, informacije o Saidu počele su im stizati sa svih strana. Ali nijedna se nije pokazala točnom.
‘Jedan ga je komšija vidio u Prijedoru. On je sjeo u drugi autobus i vikao mu: Saide nije to naš autobus, ajde sa mnom, hajdemo kući. Kaže, neću, ja ću s ovim. I otišao je, a gdje…’.
‘Onda su govorili da ima u Prijedoru jedan dječak, gladan, da traži od djece kruha da se najede. Ni to on nije bio. Poslije smo čuli da je u Drvaru. Onda je mama išla u Drvar gdje čovjek ima stado koje čuva neki dječak’.
Nestanak su prijavili i policiji, koja je također započela s potragom. Paralelno s policijskom, Halidini roditelji vodili su i vlastitu. Provjeravali su svaku informaciju, kojih je, prolaskom godina, bilo sve manje. Bosnu su obišli uzduž i poprijeko. Nestanak bolesnog sina, posebno je teško proživljavala Halidina, danas pokojna, majka.
‘Ona je vazda govorila da mi je dok sam živa da ga najdem, da znam jel živ ili mrtav, samo da znam šta je s njim. I nije dočekala’.
‘Sve pare što su zaradili, što je došlo u kuću i poslije penziju… Sve su oni to davali i išli kad bi čuli nešto, ali moje mišljenje je da policija iz Prijedora nije ni tražila’, kaže Husein Jakupović, šogor nestalog Saida Kešića.
Said je, baš kao i Perica, od malih nogu imao mentalnu retardaciju. Sramio se u društvu nepoznatih ljudi, a ograničeno je komunicirao samo s onima koje je dobro poznavao.
‘Nije bio sposoban ići u redovnu, nego je išao u specijalnu školu. Otišao bi u selo i bio tamo čitav dan i navečer se vratio. Ako je grmilo on se jako bojao i došao bi odmah kući’.
Prošlo je gotovo četiri desetljeća od Saidovog nestanka. Dogodio se i rat tijekom kojeg je Halida sa suprugom i djecom preselila u Norvešku, a sestra i još dva brata u Hrvatsku.
‘Ja sam vazda govorila od njega više nema ništa, on je negdje mrtav i gotovo. 36 godina kako ga nema. Gotovo rekoh, gotovo’, priča Halida.
‘Prema procjenama liječnika na prijemu i liječnika koji su ga poslali ovamo, jer je nađen kako luta, bio je star između 16 i 18 godina. Međutim do dana današnjeg njegovu životnu dob ne znamo i možemo govoriti okvirno da ima oko 50 godina’, kaže ravnateljica bolnice na Rabu.
‘Slaže se i to zato jer je on bio jak. I to se slaže, to što su rekli da je imao od 16 do 18 godina kad su ga našli. On je bio napredniji, a imao je 15 godina’, ispričao je Husein.
Ako se uistinu ukrcao na autobus, smatraju da nije nemoguće da se domogao Dalmatinske zagore.
‘Zato smo i posumnjali. Jer je on te godine nestao i sliči dosta na mog brata. Sve se slaže’.
Saidovih fotografija nemaju, jer im je u ratu spaljena kuća, a u njoj i sve obiteljske fotografije. No sjeća se nekih detalja po kojem bi ga se moglo prepoznati.
‘Na jednoj ruci je imao ubod od olovke i to je ostalo srce unutra crno. Ne znam je li nestalo, ima li to sad’.
Said, baš poput Perice, nije mogao samostalno funkcionirati, ali isto tako nije bio slučaj za psihijatriju, već za pojačanu kućnu njegu.
‘Volila bi da je to to i da ga dođem vidjeti’, kaže Halida kroz plač.
Baš zbog toga Halida nam je odlučila dati bris sluznice usne šupljine, da joj se izradi DNA profil. U laboratoriju Genos, izradit će se detaljna Halidina genetička slika.
‘Standardna analiza provodi se na 16 molekularnih biljega i to je razina diskriminacije koja je dovoljna za utvrđivanje identiteta ili za primjenu u analizama za utvrđivanje očinstva. U posebnim situacijama, ukoliko zahtijevaju okolnosti, može se raditi analiza na dodatnom broju biljega. Tako ćemo mi ovaj uzorak raditi na 24 molekularna biljega’, pojasnio je Petar Projić iz laboratorija Genos.
Je li Perica Halidin nestali brat ili netko drugi? Odakle je stigao i što mu se točno dogodilo? Pokušava se to neuspješno utvrditi već 36 godina.
Perica još nema identitet, ali ni DNA profil, koji nije izrađen iako mu je policija izuzela uzorak još prije tri tjedna. Je li nakon gotovo 40 godina pronađena Peričina obitelj, bit će poznato nakon usporedbe DNA profila.
Dnevnik.hr