Posao tražim svakodnevno, ali uglavnom nailazim na zatvorena vrata. Čim vidim oglas za neki posao koji bih mogao da radim, šaljem prijavu, ali me rijetko ko zove. U tim situacijama osjećam da se razlikujem od drugih i da manje vrijednim.
Ispričao je ovo za “Glas Srpske” član organizacije amputiraca UDAS Republike Srpske Duško Uzelac iz Banjaluke, koji godinama bezuspješno traga za poslom.
– Poslodavci se boje da će, ako me zaposle da radim neki teži posao, izgledati kao da me iskorištavaju. Kažu da je nešto teško za mene, a ne daju mi priliku ni da pokušam – priča razočarani mladić, po struci kožni galanterista.
U potrazi za zaposlenjem nije imao većih neprijatnosti, a u posljednjih nekoliko godina bio je samo na jednom razgovoru za posao, te kaže da je poslodavac bio ljubazan i korektan.
– Odveli su me da pogledam mjesto za koje im je potreban radnik, ali bilo je jasno da fizički nisam u mogućnosti da obavljam tu vrstu posla – kaže Uzelac.
Ovaj druželjubivi tridesetrogodišnjak je prije nekoliko godina radio u knjižari. Ovaj posao, koji je obavljao dvije godine, ostao mu je u lijepom sjećanju, zbog, kako kaže, divnih kolega.
– Posao im nije išao najbolje, pa sam prestao da radim, ali bilo je to divno iskustvo. Imao sam i svoj DVD klub, pa sam ga zatvorio. Od tad nigdje ne radim – prisjeća se Uzelac.
Na pitanje šta bi volio da radi zagonetno se smije, pa brže-bolje dodaje da bi se dobro snašao kao portir, kurir ili radnik na parkingu, jer je to, po njegovom mišljenju, idealan posao za osobu sa invaliditetom i sportistu poput njega.
Duško nije jedini koji se bezuspješno bori da nađe zaposlenje, predsjednik UDAS-a Željko Volaš ističe da je takvih članova mnogo.
– Problem pri zapošljavanju je to što invalidne osobe nisu dovoljno konkurentne i što poslodavci imaju predrasude. Smatraju da će ti radnici stalno tražiti bolovanja ili da neće biti efikasni na svom radnom mjestu, što nije tačno – kazao je Volaš i napomenuo da to što neko ima invaliditet ne znači i da je nesposoban za rad.
Prema podacima Fonda za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju invalida RS koji ima sjedište u Prijedoru, prošle godine zaposleno je 189 pripadnika ove populacije, ali Volaš napominje da je to malo, s obzirom na činjenicu da se na evidenciji biroa za zapošljavanje Srpske nalazi oko 3.000 invalida.
Direktor Fonda Mile Šurlan saglasan je sa tim da osobe sa invaliditetom teško dolaze do posla, a najveći problem vidi u nedostatku kvalitetnih projekata za njihovo zapošljavanje. Za 760 poslodavaca, koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom Fond je, na ime povrata doprinosa u 2015. godini isplatio 3,06 miliona maraka. Iako se radi o jednoj od najosjetljivijih kategorija stanovništva i u ovoj oblasti postoje manipulacije i zloupotrebe.
– Zloupotrebe se uglavnom odnose na to da poslodavci izbjegavaju ispunjavanje ugovornih obaveza – kazao je Šurlan i dodao da se one rješavaju sporazumno ili sudskim putem.
Direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić ističe da nije realno očekivati da će poslodavac angažovati radnika koji mu ne može stvoriti neku vrijednost, ali napominje da je važno iskoristiti preostale radne sposobnosti invalida.
– To je interes i te osobe i poslodavca i države. Poslodavci ne treba da se pribojavaju da im radnik sa invaliditetom neće dobro raditi, treba ih informisati o prednostima zapošljavanja ove kategorije stanovništva – poručio je Aćić.
Povrat doprinosa
U skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida vrši povrat svih kategorija doprinosa poslodavcima, uključujući i doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje.
Glas Srpske