Na suđenju za zločin počinjen na području Prijedora, svjedok Odbrane ispričao je kako je sa optuženim Đurom Adamovićem bio u akciji pretresa u avgustu 1992. godine.

Svjedočeći na poziv Adamovićeve Odbrane, Radovan Grbić je kazao da je za ubistva u zaseoku Bukvik čuo “mnogo kasnije”.

Grbić je rekao da je zadatak bio pretres šume Kestenište, jer su čuli da se tu prebacuju naoružane grupe. On je naveo da je iz sela Ljeskare krenulo dosta pripadnika vojske iz tog sela, kao i iz Ljubije i Miske Glave, te interventni vod čiji je komandant bio Ranko Gnjatović.

Svjedok je kazao da je Gnjatovićev vod od ranije bio smješten u Ljeskarama i da nije poznavao te ljude.

On je izjavio da im je na polasku zadatak dao komandant Rade Bilbija i da je Gnjatovićev vod trebalo da uđe u šumu, a ostali da se rasporede okolo.

Dodao je da su se kretali u manjim grupama, a da su s njim bili Adamović te Vojislav Gligić i braća Pavić.

Grbić je opisao put kojim su išli i kako su stigli do pruge rudnika i stadiona, gdje su ostali on, Adamović i Gligić, dok su braća Pavić otišla dalje. On je precizirao da je to mjesto bilo udaljeno kilometar do kilometar i po od prvih kuća Borovaca i Kadirića (zaselak Bukvik).

Svjedok je naveo da se ništa značajnije nije dešavalo i da su nakon nekoliko sati krenuli da se vraćaju.

Ispričao je kako su na skretanju “za Kadiriće” čuli pucanj i da su vidjeli nepoznatog vojnika i pitali ga šta se dešava, a da im je on kazao da idu i vide. Grbić je rekao da je Adamović otišao tim putem, a da su on i Gligić ostali.

Nakon desetak minuta, kako je dodao, začula se pucnjava iz pravca gdje su prethodno bili i krenuli su da vide šta se dešava. Kazao je da ih je sustigao i Adamović i da su čuli kako je nekoliko lica viđeno da pretrčava u šumu.

Grbić je izjavio da se okupilo dosta vojske i da su nakon izvjesnog vremena krenuli kući. Naveo je da je, kod kuća Borovaca, Adamović zastao da se pozdravi s jednim čovjekom, a da su ga oni sačekali.

Adamović je sa Rankom Babićem i Bratislavom Bilbijom optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Njima je, kao bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), na teret stavljeno da su u avgustu 1992. u zaseoku Bukvik odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, a potom učestvovali u njihovom mučenju, zlostavljanju i ubistvima.

Svjedok Grbić je rekao da je na polasku iz Ljeskara vidio Babića i Bilbiju, ali da ne zna kako su se kretali tokom akcije.

On se nije složio sa tvrdnjama tužioca Izeta Odobašića da nije poznavao Ranka Gnjatovića i da ga to jutro nije vidio, kao i da nije bio u grupi sa Adamovićem.

Kazao je i da im Adamović nije pričao šta je bilo nakon što se izdvojio sa puta.

“Bili smo zaokupljeni ovim iskakanjem iz šume”, kazao je svjedok.

Prije njegovog svjedočenja, Odbrana drugooptuženog Bilbije prezentovala je set materijalnih dokaza. Branilac Savan Zec predložio je ulaganje dokumenata o pogibijama i ranjavanju nekoliko lica, koja su, kako je naveo, posljedica borbi sa pripadnicima bošnjačke Teritorijalne odbrane (TO) u blizini sela Ljeskare krajem jula 1992. godine.

Odbrana u dokaze namjerava uvrstiti i uvjerenja kojim se Smailu, Emsudu i Mirsadu Kadiriću, te još nekoliko lica, priznaje pripadništvo oružanim snagama.

Nekoliko dokaza, kako je rekao Zec, odnosi se na ustroj i djelovanje udarne grupe Ranka Gnjatovića, te na ranjavanje i liječenje optuženog Bilbije.

Odobašić je zamolio da se o prijedlozima dokaza naknadno izjasni postupajući tužilac, koji je imao obaveze u drugom predmetu, što je Vijeće prihvatilo.

Nastavak suđenja je 3. februara.

BIRN