Okružni sud u Prijedoru uvažio je kao osnovanu tužbu Miroslava Stakića iz Prijedora u postupku ostvarivanja prava na slobodan pristup informacijama i poništio akt Gradske uprave Prijedor koji krši Zakon o slobodi pristupa informacijama.
Stakić je 21. aprila ove godine podnio tužbu radi poništenja odluke Gradske uprave od 13. marta ove godine kojom je Gradska uprava postupila po Stakićevom zahtjevu za pristup informacijama.
Stakić je, kao stanovnik Bukove Kose, gdje se vrši eksploatacija uglja, od Gradske uprave zatražio:
-informaciju o trajnom oštećenju postojećih izvorišta pitke vode na Bukovoj Kosi usljed čega je stanovništvo od oktobra prošle godine bez pitke vode,
-informaciju o mjerama zaštite stanovništva i obezbjeđivanja pitke vode,
-informaciju o preduzetim radnjama protiv lica ili kompanija koja su odgovorna za uništavanje izvorišta pitke vode i
-službenu dokumentaciju, zapisnike, izvještaje i zaključke Gradske uprave koji se odnose na problem vodosnabdijevanja Bukove Kose od oktobra 2023. godine do dana podnošenja zahtjeva.
Na traženje suda, Gradska uprava dostavila je odgovor na tužbu i predmetni spis, te predložila da se tužba odbaci jer smatra da se protiv predmetnog akta, po odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama, ne može voditi upravni spor.
Sud je utvrdio da je Stakić 13. januara 2026. godine Gradskoj upravi podnio zahtjev za dostavljanje informacija od javnog interesa, uz napomenu da, u slučaju odbijanja informacije ili djelimičnog odbijanja, mora precizno navesti pravni osnov uskraćivanja.
Kako Grad nije odgovorio u zakonskom roku, Stakić je 3. marta 2026. izjavio žalbu zbog „ćutanja“ prvostepenog organa.
U međuvremenu, Grad je 27. februara Stakiću uputio odgovor koji je on preuzeo 11. marta.
„U spisu se zatiče i dopis broj 08-053-4/26 od 13. marta 2026. godine (označen kao odgovor na upit), iz čijeg sadržaja proizilazi da je u vezi pitanja vodosnabdijevanja stanovništva Bukove Kose, tuženi dao informaciju“ da:
-da Bukova Kosa kao naseljeno mjesto ne postoji već se radi o tromeđi tri sela,
-da je stanovništvo sa ovog prostora potrebu za pitkom vodom rješavalo kaptiranjem izvorišta i kopanjem bunara,
-da je u cilju rješavanja problema oko vodosnabdijevanja Gradska uprava pokrenula projekat izgradnje vodovoda u naseljima Veliko Palančište, Stari Voćnjak i Kavanište, o čemu je Stakić upoznat i
-da je Gradska uprava ugroženim mještanima, bez obzira na njihov lokalitet, u slučaju nužde dopremala vodu na lice mjesta.
Iz sadržaja obavijesti Gradske uprave od 27. februara i od 13. marta ne proizilazi jasan i izričit stav o zahtjevu, već se iz njegovog sadržaja tek posredno može naslutiti da je djelimično udovoljeno.
„Na zahtjev pristupa informaciji u pogledu zagađenosti vode kao posljedici eksploatacije uglja, koje radnje su poduzete protiv lica ili kompanija koji su odgovorni za uništavanje izvorišta pitke vode, a s tim u vezi i dostavljanje dokumentacije, tuženi se nije izjasnio“, stoji u presudi.
Postupak je vodila sudija Mirjana Miodragović Basrak, a Stakića zastupala advokatica Dragana Stanković iz Banjaluke.
Sud je obavezao Gradsku upravu da Stakiću nadoknadi 1.316,25 KM troškova upravnog spora, a Stakića oslobodio obaveze plaćanja 200 KM sudske takse na tužbu i presudu nakon što je utvrdio da je nezaposlen i da ne posjeduje nepokretnosti.
Presuda je donesena 15. juna ove godine i sud je njome naložio Gradskoj upravi da u ponovnom postupku uvaži primjedbe suda i donese odluku o Stakićevom zahtjevu na način kako je propisano zakonom, ali Gradska uprava do objavljivanja ovog teksta nije postupila po presudi.
Budući da Grad nije donio novi upravni akt u skladu sa sudskom presudom, Stakić je 27. jula od Gradske uprava zatražio da ispoštuje presudu, a kako se to nije deseilo, 13. avgusta je od suda zatražio da donese akt umjesto Gradske uprave.
Sud je 16. septembra od Gradske uprave zatražio obavještenje u vezi s nepostupanjem po presudi.
Grad je zahtjev zaprimio 22. septembra 2026.
„Ukoliko u ostavljenom roku ne postupite po traženju ovog suda, upozoravate se na posljedice iz člana 52. stav (3) Zakona o upravnim sporovima“, navodi sud u traženju obavještenja o razlozima zbog kojih novi upravni akt nije donesen.
Zakonom o upravnim sporovima propisano je da je nadležni organ dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana.
Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda, ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa.
Tekst – Katarina Panić – www.prijedordanas.com
Foto ilustracija – 6yka.com
*Premium sadržaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podrži donacijom na račun Udruženja za unapređenje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.