Dodjela Svetosavske nagrade školskim bibliotekarima jedan je od načina da se razbiju predrasude i da dokaže da školski bibliotekar nije samo osoba koja sjedi u biblioteci i izdaje knjige učenicima, nego da je uloga puno značajnija, izjavila je pomoćnik ministra za srednje obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje odraslih Republike Srpske Bojana Kos.
Ona je u Ugostiteljsko-ekonomskoj školu u Prijedoru razgovarala sa bibliotekarkom Brankom Kovačević, dobitnicom Svetosavske nagrade.
„Ova nagrada je jedna od najvažnijih nagrada u obrazovanju i ona nam pokazuje da trud i rad i ljubav prema prosvjeti nikako ne mogu da ostanu neprimijećeni. Školske biblioteke i bibliotekari su veoma važni u vaspitno-obrazovnom procesu zato što kod učenika stvaraju ljubav prema knjizi i prema kritičkom razmišljanju“, rekla je Kos novinarima u Prijedoru.
Ona je najavila da će Ministarstvo prosvjeta i kulture i u narednom periodu nastaviti da podržava rad nastavnika i stručnih saradnika, ali i svih ostalih učesnika u vaspitno-obraznom procesu koji žele da ga unaprijede.
Branka Kovačević, koja je ove godine ovjenčana Svetosavskom nagradom, kao školski bibliotekar radi 13 godina i kaže da su u nekim školama školski bibliotekari neiskorišteni resursi, te da bi voljela da se učenici više uključuju, da im je knjiga zanimljivija, ali da to bude nešto kvalitetno, a ne da se snishodi opštim interesovanjima.
„Telefon je zaista veliki problem kad je u pitanju čitanje. Ono što je telefon sad, knjiga je bila nekad. I mi moramo toga da budemo svjesni. I prosto to je jedan medij koji je apsolutno magičan i ono što ja pokušavam učenicima da kažem jeste da, dok oni gledaju rilse i te kratke forme, njihov mozak svijetli kao Las Vegas. To je mnoštvo stvari koje vam pojedu vrijeme, jer uzmete telefon i za dva sata ne znate ni šta ste gledali, dok je knjiga jedan spori alat, kako bi to rekao Nenad Gugl, koji nas uči da brzo mislimo, dok je telefon brzi alat koji nas uči da sporo mislimo“, rekla je Kovačevićeva.
Ona je istakla da sve što ona radi jeste pokušaj da djeca zavole knjigu, a da je osnovni problem što se djeca od malena ne uče da vole knjigu.
„Kako ćemo mi to riješiti, ne znam. Možda sa zastarijelom lektirom i čak i sa inoviranom da će to jako teško ići, s obzirom na to, kao što sam rekla, da je telefon magičan, ali mislim da mi to moramo pokušavati. Ja to zovem guranje zida, pa neko će pasti, ili mi, ili zid“, naglasila je Kovačevićeva.
Ona je dodala da u novim generacijama ne vidi vezu sa Andrićem ili Selimovićem.
„Naravno da ih nećemo izbaciti iz lektire, ali ja više ne vidim tu vezu ove generacije i, evo, recimo, generacije mog djeda i moje bake. Između Andrića i mene to je malo manje, a između Andrića i ove generacije to apsolutno ne postoji. Bojim se, ni u razmišljanju, ni u apsolutno situaciji jednoj u kojoj se živi, a o jeziku da ne govorimo“, zaključila je Kovačevićeva.
Jelena Stupar učenica je trećeg razreda smjer turistički tehničar i kaže da sa bibliotekarkom Brankom sarađuje u raznim aktivnostima.
„Najljepši pisac mi je Bakman i obožavam njega čitati, a iz lektire skoro sam čitala `Nečistu krv`. Mislim da mi je to bilo jako zanimljivo, iako je tema bila jako kontraverzna i malo čudna“, rekla je Stupar.
Direktorica Ugostiteljsko-ekonomske škole Dražena Mršić predložila je Kovačevićevu za Svetosavsku nagradu, a nastavničko vijeće škole jednoglasno podržalo taj prijedlog, a zbog svih rezultata koje je Kovačevićeva postigla u svom radu.
„Branka je definitivno neko ko razbija stereotipe o bibliotekarima u školama. Ona je neko ko se mnogo bavi učenicima i mnogo se bavi vannastavnim aktivnostima“, navela je Mršićeva.
Ona je istakla da je jedna od aktivnosti izdavanje časopisa „Jasenovac, moja priča“, gdje slijedi nastavak ubrzo kao prošireno izdanje, jer Branka trenutno radi na prikupljanju novih priča.
„Jako je čest gost u svim institucijama koje su od značaja za razvoj školstva. Vodi naše učenike na raznorazne promocije, muzej, biblioteku. Organizovala je okupljanje učenika kroz čitalački klub, gdje na sve moguće načine zaista pokušava da animira učenike da se što više okrenu ka pisanoj riječi“, dodala je Mršićeva.
SRNA/Katarina Panić
