Generacije fudbalera (1978 – 1983) koji su prve fudbalske korake započeli u “Rudar-Prijedoru” upriličili su druženje s trojicom bivših trenera.

Simo Damjanović, Mirzet Bejzurić i Mladen Parhamov prisjećali su se, zajedno s bivšim omladincima “Rudara”, davnih sportskih dana, uspjeha i neraskidivih prijateljstava.

“Ovo je nešto najljepše što se u životu može desiti, da jedan trener doživi da ga se sjete nekadašnji igrači, pioniri, kadeti, juniori. Život ide dalje, a ovo su najljepše uspomene i u životu mi je najljepši bio rad s djecom. Drago mi je da su mnogi izašli iz ovog kluba kao dobri ljudi”, rekao je Bejzurić.

Simo Damjanović došao je iz rodnog Drvara u Prijedor 1978. godine. Igrao je 11 godina za “Rudar”, a kao trener radio je osam godina.

“Vodio sam sve selekcije, od pionira, kadeta, starijih, mlađih, ali najviše sam radio s juniorskom generacijom. Iz tog vremena se sjećam da smo sve radili iz ljubavi prema ‘Rudaru’, a za ‘Rudar’ mogu reći da je bio jedan od najboljih klubova u onoj Jugoslaviji. Dvaput smo igrali kvalifikacije, razigravali za Prvu ligu, u Zrenjaninu protiv ‘Proletera’ i druge godine smo igrali protiv ‘Spartaka’ iz Subotice”, sjeća se Damjanović.

Bio je ovo veoma emotivan trenutak i za bivše fudbalere.

Iz Viteza je na ovo druženje doputovao Velemir Lukić.

“Tih nesretnih godina imao sam sreću da budem dio jedne sjajne generacije. Pamtim i dok sam živ pamtiću to doba i drugarstvo. Ponosan sam što sam bio dio te ekipe. Oduševljen sam ovom idejom da se ponovo okupimo”, rekao je Lukić koji je 1995. došao u “Rudar”, gdje je ostao tri godine.

Inicijator ovog druženja bio je Žarko Ratković, koji je igrao u mlađim kategorijama od 1992. do 1999. godine.

“Ljubav prema lopti nas je dovela na ovaj gradski stadion, postali smo svi puleni FK’ Rudar-Prijedor’. Do ideje da se nakon 30 godina okupimo i odužimo našim trenerima, došlo je sasvim spontano. Oni su bili u teškim vremenima tu, za nas, i naučili su nas da je život pun i pobjeda i poraza. Poslije poraza treba da ustanemo, da nastavimo i da se borimo”, rekao je Ratković.

Direktor FK “Rudar-Prijedor” Milan Despotović ističe da im je namjera bila da iskažu zahvalnost i odaju počast trenerima koji su bili tu, za njihovo fudbalsko odrastanje.

“Radi se o trenerima koji su trenirali generacije rođene od 1978. do 1983. godine. Radi se o tri trenera, a to su Simo Damjanović, Mirzet Bejzurić i Mladen Parhamov. Moram napomenuti da je još nekoliko trenera bilo koji su trenirali te generacije, a nažalost nisu više među živima”, rekao je Despotović.

Druženje koje je započelo pred utakmicu protiv “Sloge” na gradskom stadionu u Prijedoru, nastavljeno je narednog dana.

Trojici trenera uručeni su prigodni pokloni i uramljeni dresovi “Rudara” s njihovim prezimenima, a svi se slažu da je najljepši poklon bila pobjeda nad “Slogom”.

Bivši omladinci “Rudara” odali su počast trenerima koji nisu više među njima: Dragi Tatiću, Nini Bevandiću, Mladenu Katiću, Slobodanu Simatoviću i Vinku Samardžiji.

kozarski.com