Osnovni sud u Prijedoru odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev Maje Dragojević Stojić da joj Milan Tubin, banjalučka firma „A Media“ kao izdavač Faktor magazina i glavni i odgovorni urednik Faktor magazina Drahmi Miskin s 4.500 KM nadoknade nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove, povredu ugleda i časti i klevetu da je uzimala mito za lažne penzije i zataškavala prostituciju.
Između stranaka je nesporno da se Dragojević Stojić počela aktivno baviti politikom 2018. kada se učlanila u SDS, da je Tubin tada bio predsjednik Gradskog odbora SDS Prijedor, a ona zamjenik, da je njihova komunikacija bila korektna i normalna, da je Tubin dao ostavku na tu funkciju, da je Dragojević Stojić po automatizmu preuzela vođenje prijedorskog SDS-a, da su se od tada njihovi odnosi poremetili.
Spor je vođen zbog članka „Prostitucija u Prijedoru u režiji politike?“ objavljenog u Faktor magazinu 15. jula 2021. godine u kojem Tubin na pitanje novinara potpisanog inicijalima P.H. odgovara da je sve krenulo njegovim pitanjem na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske tadašnjem ministru unutrašnjih poslova da li on zna šta se dešava u vezi s prostitucijom u Prijedoru, da mu je ministar rekao da mu dostavi sve informacije, da je bio pozvan na razgovor u policiju gdje je rekao da ne može dati snimak iz razloga što nije on koristio usluge prostitucije, da je tad obavijestio policiju da je u kafić I. dolazila policija, da se stan iznad iznajmljuje za djevojke nakon utakmice R., da je tom prilikom privedena jedna djevojka i saslušana, da Maja Dragojević Stojić otvoreno priča po gradu da može sve zataškati, da je u butiku jedne od djevojaka snimala spot, da je u kafiću I. imala stalnu promociju, da je Maja Dragojević Stojić uzela pare od penzionera i to po pet i osam hiljada KM za nalaz za sticanje lažne penzije, da zna za prostituciju i da učestvuje u zataškavanju iste.
„…sud je uvjerenja da je tužiteljici bilo, kako ona i izjavljuje ‘teško (ponovno) čitati sve uvrede o sebi’, a koje je prvotuženi iznio u spornom članku. Međutim, obzirom na politički angažman tužiteljice, sud smatra da tužiteljici nije moglo ostati nepoznato da se tuženi obraćao ministru unutrašnjih poslova u Narodnoj skupštini radi svega što je u članku kasnije ponovio, kao i činjenicu da je tek nakon tri mjeseca podnijela demantij koji je objavljen u članku od 14. oktobra 2021. godine“, stoji u presudi.
Sud smatra da Maja Dragojević Stojić nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, niti se iz njenog iskaza moglo utvrditi da li je ista trpjela duševne bolove i kako su se oni manifestovali, kakvog su intenziteta bili, koliko su trajali, a da bi dosuđivanje novčane naknade bilo opravdano.
„Nadalje, tužiteljica, iako tvrdi da su joj narušeni čast i ugled, već iduće godine, u novembru 2022. godine, postaje poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, te je i dalje zaposlena na radnom mjestu subspecijaliste kardiologije“, navodi se u presudi.
Dodaje se da, iako navodi u članku imaju značajan uticaj na pitanja političkog i javnog interesa, jer je Maja Dragojević Stojić javna ličnost, ona zanemaruje da za tematiku značajnu za javnost, koja ima prava biti obaviještena o tome, stepen tolerancije u vezi dokazivanja istinosti ili neistinosti mora biti veći od uobičajenog.
„Moralo bi se dokazivati da su neistiniti navodi izneseni namjerno, što je u ovom slučaju izostalo, jer je tužiteljica u tužbi samo paušalno navela da je prenesena činjenica neistinita. Na osnovu date izjave, objavljene u članku drugotuženog, kojom je prvotuženi samo prepričao ono što je u Narodnoj skupštini Republike Srpske prenio tadašnjem ministru unutrašnjih poslova, sud nije mogao utvrditi postojanje htijenja i namjere tuženih da nanose štetu ugledu tužiteljice“, zaključuje sud.
Stojić Dragojević je tužbeni zahtjev podnijela 15. oktobra 2021. i Osnovni sud ga je usvojio 12. aprila 2023. Okružni sud je žalbe sve troje tuženih ocijenio osnovanima, 3. novembra 2023. presudu ukinuo i vratio na ponovno postupanje. U ponovljenom postupku Osnovni sud 25. feburara prošle godine odbija tužbu, a u žalbenom postupku Okružni sud 27. januara ove godine odluku potvrđuje.
Donosimo ovdje i dijelove prve, usvajajuće presude u ovom postupku, koju je, kao i drugu, nepune dvije godine kasnije, ali odbijajuću, potpisala sudija Branka Kragulj:
„Sud je iz izvedenih dokaza zaključio da u radnjama prvotuženog postoji odgovornost za klevetu, jer se radi o iznošenju informacija, činjenica a ne mišljenja tuženog (vrijednosne ocjene), u vezi tužiteljice.“
„Po uvjerenju suda, sporni članak sadrži informacije koje su dovele u pitanje građansko pravnu odgovornost prvotuženog. Prvotuženi je počinio građansko pravni delikt koji je bio kleveta. /…/ prvotuženi nije dokazao da je povodom njegovih informacija protiv tužiteljice pokrenuta ili vođena istraga ili postupak od strane nadležnih organa, odnosno postojanje pravosnažne osuđujuće krivične presude“
„Sud je imao vidu nespornu okolnost izmedju tužiteljice i prvotuženog u vezi pogoršanja njihovih odnosa od kada je prvotuženi napustio funkciju predsjedika GO SDS u Prijedoru. Na prednji način sud je zaključio da je prvotuženi imao namjeru da iznese informacije tj. da bude objavljen neistinit sadržaj o tužiteljici. Upravo ta namjera čini temelj odgovornosti prvotuženog za naknadu štete tužiteljici.“
„…po uvjerenju suda proizilazi da je prvotuženi u spornom članku iznio činjenice o tužiteljici zasnovane na neistinitim i neprovjerenim informacijama, kada je javno tvrdio i iznio u medijima da je tužiteljica kriminalac, da se nalazi u lancu prostitucije da uzima pare od svojh pacijenata, a da ni jedna od navedenih tvrdnji nije potkrijepljenja dokazima ili dokumentima, niti u vrijeme okončanja postupka, a konačno nije uopšte provjeravana prije iznošenja u javnost.“
Između Maje Dragojević Stojić i Faktor magazina se „prepiska odvija 16. jula 2021. godine, dakle jedan dan nakon objavljivanja spornog članka, što znači da ni drugotuženi nije smatrao da ima bilo kakvu potrebu da prije objavljivanja članka 15. jula 2021. kontaktira tužiteljicu i zatraži njeno izjašnjenje, već se isto odvija nakon što je šteta već učinjena, što je primjer neprofesionalnog novinarstva…“
„…sud zaključuje da objavljivanje predmetnog intervjua ne predstavlja korišćenje prava na objavljivanje informacija radi informisanja javnosti i prava na slobodu mišljenja i informisanja, nego o namjernom iznošenju neistina da bi se tužiteljica uvrijedila i ponizila.“
„…sud je zaključio da je satisfakcija koju je tužiteljica predložila srazmjerna, pravična i dovoljna, odnosno da je visina nematerijalne štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva predložena tužbenim zahtjevom tužbe odgovarajuća.“
Tom prvom nepravosnažnom presudom troje tuženih obavezani su da Maji Dragojević Stojić nadoknade 4.500 KM nematerijalne štete i 1.408,86 KM troškova postupka, dok je drugom presudom sud Maji Dragojević Stojić naložio da nadoknadi troškove parničnog postupka sa 1.800 KM Milanu Tubinu i sa 2.038 KM firmi „A Media“ i Miskinu.
U oba postupka na prvostepenom sudu izvedeni su isti dokazi. U ponovljenom postupku, koji je rezultovao suprotnom odlukom, nisu izvođeni novi dokazi.
Maju Dragojević Stojić zastupao je advokat Savan Zec, Milana Tubina advokatica Slavica Lazić, a firmu „A Media“ i glavnog i odgovornog urednika Faktor magazina Drahmija Miskina advokatska kancelarija Miljkana Pucara.
Tekst i foto ilustracija – Katarina Panić – www.prijedordanas.com
*Premium sadržaje lokalnog informativnog portala PrijedorDanas podrži donacijom na račun Udruženja za unapređenje medijskih sloboda Prijedor Danas kod NLB banke: 5621508214760476.