U Prijedoru je danas održana panel diskusija o značaju osnivanja dnevnog centra za lica s poremećajem iz spektra autizma, a, pored potrebe za ovom vrstom podrške, stručnjaci su ukazali i na jednako važnu potrebu za profesionalnom podrškom roditeljima djece atipičnog razvoja.
Profesor specijalne edukacije i rehabilitacije u Centru „Sunce“ Nemanja Petrović rekao je da u Prijedoru ne postoje ni programi ni prostor za dalji razvoj životnih i radnih vještina za lica s poremećajima iz autističnog spektra jednom kada okončaju formalno obrazovanje.
„Oni tada izađu iz škole, ostanu kod kuće, a istovremeno ostaju bez stručne podrške. Dnevni centar upravo je potreban da bude most između koji će omogućiti ovim licima da budu aktivni i uključeni i koji je dobrobit za njihov rast i socijalnu interakciju“, ocijenio je Petrović.
Psiholog u Domu zdravlja Vanja Dejanović rekla je da roditeljima djece u spektru autizma treba oslonac i pomoć da se osjete uspješnima jer je autizam toliko nepoznata teritorija sa mnoštvom izazova i velikim brojem pokušaja i pogrešaka gdje povremena dostignuća ne donose dovoljno pouzdanosti da bi se roditelj mogao opustiti.
„Roditeljima iza svega stoji strah šta će biti s djetetom kad njih jednom ne bude. Ja ih vodim ka tome da su požrtvovani i ne želim da to zovemo sagorijevanjem, a ne žele ni oni, ali isto tako ne idemo ni ka tome da su žrtve, ni oni ni djeca“, navela je Dejanovićeva.
Dječiji i adolescentni psihijatar u bolnici „Dr Mladen Stojanović“ Sanja Jarić rekla je da široj javnosti nije dovoljno poznat obim ovih problema, a da kroz svoj posao može govoriti o epidemiji autizma.
„Roditelji najčešće od nas ljekara čuju definitivnu dijagnozu i često svjedočimo eksalaciji emocija. Savjetujem da i oni sami zatraže za sebe pomoć. Neki su saradljivi i prihvate to sve, a neki negiraju i onda imamo ozbiljan problem“, navela je Jarićeva.
Načelnica psihijatrije u bolnici „Dr Mladen Stojanović“ Snežana Dragojević rekla je da nedostaje multidisciplinarni pristup i da je podrška najčešće pojedinačna, od ustanove do ustanove.
„Problemi nastaju u porodici i roditelji rebacuju odgovornost jedan na drugog i ko je više opterećen, a jedan uvijek jeste više opterećen, pa to dalje proizvodi i anksioznost. Pomak jeste nastao u detabuiziranju brige o mentalnom zdravlju, što je dobro, ali još uvijek ne dovoljno“, dodala je Dragojevićeva.
Defektolog u Centru za socijalni rad Gorica Jakovljević rekla je da nema u medijima sadržaja koji aktuelizuju sagorijevanje kod roditelja djece sa razvojnim poteškoćama, a da je to itekako rasprostranjen problema.
„Umjesto da i roditeljima se obezbijedi sistemska podrška, smatra se da samo djeci treba pomoć, a samo stabilan, osnažen i podržan roditelj može pružiti pomoć svom djetetu. Takođe, više se bavimo papirologijom nego živom materijom. Da bismo jasnije vidjeli, primjer je samohrani roditelj djeteta koji ne može otići na operaciju jer nema gdje da zbrine dijete. Imamo i dosta razvedenih brakova zbog nemogućnosti da se nose s ovim situacijama“, navela je Jakovljevićeva.
Ona je ukazala na to da je ključno pitanje šta dalje nakon što djeca izađu iz škole.
„Ujedno, kod ove populacije dolazi do propadnja stečenih sposobnosti i zato je potreban rad u kontinuitetu da se održi sve ono što se uspjelo u obrazovanju formirati“, podsjetila je ona.
Predsjednik Udruženja građana „Plavi balon“ Vojin Nišević rekao je da postojeći dnevni centar pri udruženju „Neven“, koji pohađaju lica s umjerenim intelektualnim poteškoćama, nema kapacitet za rad sa djecom u autističnom spektru.
Današnji panel organizovalo je ovo udruženje koje okuplja roditelje i stručnjake s ciljem da se poboljša kvalitet života licima atipičnih razvojnih karakteristika i njihovim porodicama.
Katarina Panić/SRNA