Rudar-Prijedor se, poslije ispadanja iz Premijer lige BiH, nalazi na prekretnici.
Vraćajući se u raniju prošlost grada na Sani, znao je svojevremeno Rudar, ali iz Ljubije, ispadati iz drugoligaškog ranga SFRJ (bio je u pozicijama da se bori i za ulazak u prvoligaško društvo) u međurepublički i republički rang i dizati se poput „feniksa“, ekspresno izborivši povratke među drugoligaše, a još uvijek je svjež i primjer iz 2007.godine. Tada su „rudari sa Sane“ napustili elitu Srpske, ali upravo pod vođstvom sadašnjeg šefa stručnog štaba Darka Nestorovića sa dvije titule zaredom došli do bh. elite 2009. godine.
Upravo stoga, novo rukovodstvo na čelu sa novim predsjednikom Goranom Bojićem povuklo je pravi potez što je ukazalo povjerenje već dokazanom stručnjaku, jer, iako se prethodnih sezona nerijetko kretalo od nule, ovoga puta to se može smatrati i u bukvalnom smislu. Zašto?
Iako su na Gradski stadion dolazili igrači od Brazila do Japana, ovoga ljeta, uz činjenicu da su samo trojici bili važeći ugovori, odoše: Bodiroga, Tica, Mišan, Vidić, Pejić, Milanović, Aćić, Rastoka, Kotaran, Marinović, Jovičić, Vulić, Raičević, Miloš, Čampara, Beda, Anđelić, Kavanabe, Kenta… Malo li je, u jednom prelaznom roku odlazaka?
Nestorović je još u nepovoljnijoj situaciji, nego u svom prvom mandatu, ali se ne plaši prihvaćenog posla. I tada je udario temelje opredjeljenju da se sa sosptvenim igračkim kadrom u najvećoj mjeri mogu postizati rezultati vrijedni pažnje. Predvođeni sadašnjim njegovim najbližim saradnikom Nedžadom Žerićem, kojeg je u proljeće 2008. godine vratio na teren, kada je sjajni as, nakon ispadanja bihaćkog Jedinstva iz premijerligaške konkurencije, riješio da „objesi kopačke o klin“. Dokazao je popularni Žera svoje umijeće i na terenima najboljih klubova BiH.
Prijedorčani ili igrači iz Kozarske Dubice i Novog Grada, uz Žerića, bili su okosnica tima: Dragoslav Stakić, Vedran Kantar, Saša Kovačević, Goran Kotaran, Ognjen Dašić, Saša Stijepić, Igor Golić, Nebojša Šodić, Boris Muzgonja, Slobodan Dobrijević, Bojan Kecman, Budimir Despotović, Ljubiša Drljača…
I sada principijelni strateg ne odustaje od svojih zamisli. Neki prekaljeni borci, od pomenutih, Kantar, Stakić i Šodić su još na sceni, odani zeleno-crnom dresu, a iako će u decembru napuniti 39 godina, istinski fudbalski znalac, uvažavan na „travnatim tepisima“ širom ovih prostora, Borislav Mikić, još uvijek je tu da bude uzor mladima.
Ne treba svakako zaboraviti ni Borislava Topića-povratnika, čije će iskustvo biti dragocjeno. Nije Nestorović ni zahtijevao skupa pojačanja, već samo vrijedne momke spremne za istinsko dokazivanje. Biće mu teže ngo prvi put, s obzirom da su tadašnji prvotimci imali već više seniorskih utakmica u nogama od nekih novih klinaca kojima će sada biti pruženo povjerenje, izuzimajući reprezentativca Republike Srpske, Nemanju Pekiju, 22-godišnjaka, jer se dobro „iskalio“ braneći boje novogradske Slobode i proljetos bio među najzahvalnijima u sumornom izdanju Prijedorčana.
Ako se zna da Rudar-Prijedor u prva dva kola gostuje (gatačkoj Mladosti i u Donjem Šepku-Napretku), a da pravo nastupa neće imati suspendovani Kantar, da slijedi postavljanje nove podloge na glavnom terenu, pa je pitanje da li će biti spreman za 3.kolo kada dolazi neugodni novajlija Krupa iz Krupe na Vrbasu (uzgred rečeno od početka godine u Prijedoru nije odigrana nijedna jedina prijateljska utakmica), onda je prva riječ koja mora da bude prisutna i među članovima Upravnog odbora – strpljenje. Očekivati da sve odmah teče „kao po loju“ nije realno, ali podržati svoju mladost, izvjesno je, kurs je koji će obradovati sve prave simpatizere ovogodišnjeg finaliste Kupa RS.
N. Đerić