Obilježavajući 23 godine od velikog zločina na Korićanskim stijena preživjeli i članovi porodica žrtava zatražili su danas odgovornost Kriznog štaba Opštine Prijedor i svih pripadnika Interventnog voda CJB Prijedor koji su učestvovali u izvršenju ovog strašnog zločina. Ove godine otkrivena je spomen-ploča na Korićanskim stijenama, ali i u travničkom selu Vitovlje u znak sjećanja na 200 nevino ubijenih civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a kao i svake godine u ponor rijeke Ilonske bačeno je 200 ruža.
– Logoraši su tog dana bili sami i mi smo danas sami. Onih koji nas vode nema ovdje – kazao je Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH, obraćajući se prisutnima.
Tog 21. augusta 1992. godine, dakle prije 23. godine, na Korićanskim stijenama strijeljano je najmanje 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima. Pod izgovorom da ih vode na razmjenu, logoraši su dovedeni na ovu lokaciju i mučki likvidirani. Pripadnici interventnog voda policije RS iz Prijedora su logoraše postrojili na rubu provalije, naredili im da kleknu i pucali im u leđa, nakon čega su tijela logoraša padala u ponor dubok više od 300 metara. Da bi bili sigurni da niko neće preživjeti, pucali su i bacali bombe na tijela u provaliji.
Identifikovano 117 žrtava
Nakon pet ekshumacija u periodu od 2003. do 2013. godine identifikovano je 117 žrtava velikog zločina na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, na području opštine Kneževo (Skender Vakuf). Najmanje 20 žrtava je identifikovano, ali za njih nema konačnog smiraja.
– Kada su rađene ekshumacije, u mnogim slučajevima pronađene su samo sitne kosti koje zločinci nisu uspjeli izmjestiti ili ih nisu vidjeli. Do ovog trenutka mi imamo 117 identiteta utvrđenih na osnovu DNK analize. Još uvijek se traga za oko 80 žrtava. Ono što je karakteristično za ovaj slučaj je da imamo 20 identiteta, ali nemamo kostiju i nemamo šta predati porodicama kako bi ih ukopali. Imamo sitne kosti na osnovu kojih je utvrđen identitet. Utvrđeno je da su oni ubijeni i bačeni sa Korićanskih stijena, ali nemamo za 20 žrtava šta predati porodicama – kazala nam je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Vlasti RS kriju istinu
Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima, o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine, međutim odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela, pripadnici policije RS i Civilna zaštita iz Skender Vakufa, još uvijek šute o lokaciji ove masovne grobnice, ne dopuštajući da niti nakon 23 godine žrtve pronađu konačni smiraj.
Dnevni avaz