Optuženi Dušan Ćulibrk ispričao je kako su na području Bosanske Krupe ubijeni zatočenici iz prijedorskog logora “Omarska”, a potom još jedna grupa, imenujući više lica koja su u tome učestvovala, uključujući i svjedoke Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Svjedočeći u svoju korist, Ćulibrk je rekao da je bio u rezervnom sastavu policije i da je bio na bolovanju nakon ranjavanja kada je u julu 1992. otišao da posjeti kolege u Johovici. On je kazao da je nosio snajper, ali da u to vrijeme nije mogao pucati zbog povreda.

Ispričao je da je komandir S-4 izlazio iz kuće i da se čuo dolazak vozila, a potom se vratio s nekim spiskom i odredio za polazak S-1, S-2, Milorada Kotura i Božu Došena zvanog Žico.

“Ja nisam bio određen, ali kažu: ‘Hajde s nama, idemo u Prijedor po neke za razmjenu’”, prisjetio se optuženi.

Ispričao je kako su dovezli autobusom zatočenike iz “Omarske” i kako im se u Johovici pridružio S-4, koji je kazao da nema ništa od razmjene, jer su Srbi pobijeni i da se moraju riješiti zatočenika.

Ćulibrk je rekao da je pomislio da ih moraju vratiti u Prijedor, ali su autobusom skrenuli kod sela Dubovik. Kazao je da je Došen donio žicu i da su zatočenicima vezane ruke. Rekao je da je došao i jedan stariji čovjek bez ruke, a da su zatočenicima kazali da dalje moraju pješke, uz izgovor da su blizu linije.

Naveo je da su krenuli svi osim vozača S-1, koji je ostao u autobusu. Dok su išli, kako je rekao, S-2 je prišao S-4 i nešto su pričali, a potom je odvezao jednu od dvije zatočenice koje su bile među grupom iz “Omarske” i ostao s njom. Ostali su produžili kroz boriće do jednog proplanka.

“Nešto se konsultuju… Rafali se čuju. Mene počele peći čahure od Bože Došena. Dok sam se otresao, gotovo. Trajalo je desetak sekundi”, izjavio je optuženi.

On je naveo da nije vidio druge kako pucaju. Vratili su se nazad među boriće, a S-4 im je dao znak da budu mirni.

“Iz gomile čovjek diže glavu, moli, kaže platiće koliko god…”, prisjetio se Ćulibrk, dodavši da je S-4 prišao i pucao u čelo tom čovjeku.

Dodao je kako im se pridružio S-2, sa zatočenicom sa kojom je bio ostao, a S-4 ga je pitao da li je uspio, na šta se on nasmijao. Zatočenica se, kako je naveo, prestravila kad je vidjela tijela, a S-2 je u nju ispalio rafal.

Ćulibrk je naveo da je S-2 otišao da se raspita za, kako pretpostavlja, jamu Lisac. Naveo je da su došli neki ljudi da tijela prebace do jame, a oni su se vratili.

Kazao je da mu je drugog jutra Kotur rekao: “Ono nismo trebali uraditi.”

Optuženi je ispričao kako su nakon četiri do pet dana otišli u Dubovik zbog dojave o grupi koju su zatekli u selu. Prema njegovim riječima, grupi tih lica prišao je svjedok S-3 i udarao ih po glavi puškom i drvetom. Ćulibrk je kazao da su se začuli kratki rafali, a da se on sklonio iza automobila.

Rekao je da ne zna ko je pucao, ali da je moguće da su Kotur i Došen.

Ćulibrk, koji je optužen za učešće u ovim ubistvima, izjavio je da sada sve ovo prvi put priča, a da ranije nije jer bi se “morao iseliti iz sela”. Dodao je da su ga prijatelji i komšije nagovorili da progovori, da ne bude “budala” i ispašta.

Na pitanje tužioca Ahmeda Mešića zbog čega je išao s kolegama iz policije ako je bio na bolovanju, optuženi je kazao da je bio u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.

Optuženi je kazao da su kod grupe civila u Duboviku zatekli Zorana Kondića i Željka Vojinovića, koji su svjedočili na poziv Odbrane, ali su naveli da su vidjeli tijela sa udaljenosti od 100 odnosno 200 metara.

Oba svjedoka su ispričala kako se sedam lica u civilnoj odjeći predalo u šumi trojici, koja su ih povela prema Domu u selu, a da su potom začuli pucnje. Kondić i Vojinović su rekli da su, kada su izašli iz šume, iz daljine vidjeli tijela civila. Obojica su kazala da tada nisu vidjeli Ćulibrka, a Vojinović je naveo da se pričalo da je u civile pucao Milorad Kotur.

Ulaganjem nekoliko materijalnih dokaza okončan je dokazni postupak, a završna riječ Tužilaštva zakazana je za 4. juli.

detektor.ba