Međunarodni dan bijelog štapa, 15. oktobar, povod je da se ukaže na svakodnevne probleme s kojima se suočavaju slijepi i slabovidi.

Svima im je želja da, uprkos invaliditetu, ostvare što samostalniji i slobodniji život.

Slađanu Miljević od potpunog sljepila dijeli svega 10 odsto vida na jednom oku, ali jedna je od rijetkih slabovidih osoba koja je zaposlena.

“Imala sam sreću da se u to neko vrijeme kada sam završila srednju školu, u Ljubiji otvorio Omladinski centar u kojem su predstavnici međunarodne humanitarne organizacije sa sjedištem u Trentu držali kurseve italijanskog jezika. Malo pomalo nastavila sam i sama učiti taj jezik, pa su mi poslije dali priliku da budem prevodilac. Zahvaljujući senzibilitetu Italijana, uspjela sam doći do prvog honorarnog posla, da bih od 2012. godine zvanično počela raditi za tu organizaciju i još uvijek sam tu”, navodi Slađana Miljević.

Dodaje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida RS stimuliše poslodavce za zapošljavanje ove populacije, ali da je sljepilo specifično.

“Veliki procenat svega dolazi preko čula vida, a ako je neko u kolicima, može i dalje nesmetano raditi za računarom, može biti menadžer ili ekonomista. Međutim ljudima sa oštećenim vidom, bez obzira na pomagala i na govorne programe, ipak treba malo više vremena i asistencija pri kretanju”, ističe Miljevićeva.

Dan bijelog štapa obilježen je u Gradskoj organizaciji slijepih i slabovidih. Bila je to prilika da progovore o potrebama ove populacije i poboljšanju njihovog položaja.

Snežana Despot koja u ovoj organizaciji obavlja poslove sekretara, vid je izgubila u zrelim godinama.

“Dobro se snalazim, pošto sam doskoro vidjela. Živim u gradu i poznajem sve. Maltene mi se to desilo preko noći. Koristim vještačku inteligenciju i raznorazne aplikacije da mogu da se krećem, jer mi sve govori. Još uvijek mogu da pišem i čitam na računaru, zato što sam to mogla i prije gubitka vida, pa znam gdje mi je šta. Najviše se ustručavam zbog saobraćaja da se krećem po ulici”, navodi Snežana.

Najneophodnija su im tiflotehnička pomagala, a, kako kažu, nemaju ni bijeli štap po kojem je nazvan međunarodni datum posvećen ovoj populaciji.

“Pomagala su veoma skupa, a najpotrebniji nam je kompjuter, lupe i druga sredstva. Nemamo ni administrativnog radnika za rad u našem udruženju, jer naši članovi su ili potpuno slijepi ili sa visokim oštećenjem vida”, rekao je predsjednik Milorad Vasiljević.

Naveo je da su uz pomoć republičke organizacije i lokalne zajednice renovirali prostorije i nabavili najneophodnije stvari.

Vasiljević je najavio da će u narednom periodu podijeliti 40 paketa pomoći najugroženijim članovima, koje je obezbijedilo resorno ministarstvo.

Gradska organizacija slijepih i slabovidih osoba Prijedor ima oko 140 članova.

kozarski.com