NACIONALNI PARK ILI PROSTOR KOJIM SE UPRAVLJA BEZ JASNE GRANICE IZMEĐU ZAŠTITE I KORIŠTENJA?

Šta se posljednjih godina događa sa jednim od najvrjednijih zaštićenih područja Republike Srpske?

Nacionalni park nije osnovan da bi se priroda koristila dok je ima. Nacionalni park je osnovan da bi se priroda sačuvala. To nije stvar mišljenja, političkog stava ili ličnog odnosa prema bilo kome. To je njegova osnovna svrha. Prema zvanično objavljenim podacima, Nacionalni park „Kozara“ prostire se na 3.907,54 hektara, a oko 92 odsto njegove površine čine šume. Park navodi preko 865 biljnih vrsta, među kojima je 24 rijetkih i ugroženih. Zakonom je kao osnovna djelatnost Javne ustanove utvrđena zaštita, očuvanje, unapređenje i prezentacija prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti. Zašto je onda posljednjih godina sve više pitanja o načinu upravljanja Kozarom ostaje bez jasnog i javnog odgovora?

ŠUME: ZAŠTITA ILI EKSPLOATACIJA?

Šuma nacionalnog parka nije isto što i šuma kojom se prvenstveno gazduje radi proizvodnje drveta. U nacionalnom parku šumski ekosistem ima svoju ekološku, zaštitnu i biodiverzitetsku funkciju. Svaka intervencija zato mora imati jasno stručno obrazloženje, plansku osnovu i kontrolu. Upravo zbog toga posebno zabrinjavaju navodi da se posljednjih godina obim sječe povećava, dok se istovremeno na terenu mogu vidjeti zdrava stabla koja se sijeku, a polomljena, izvaljena i osušena stabla nakon snjegoloma ostaju na pojedinim šumskim površinama. Prema informacijama kojima raspolažemo, raniji godišnji limit sanitarne sječe iznosio je do 6.000 m³ drvne mase, dok je posljednjih godina taj obim povećavan i prema dostupnim informacijama prelazi 8.000 m³. Ako je ovaj podatak tačan, onda javnost mora dobiti odgovor na jednostavno pitanje: Na osnovu kojeg stručnog dokumenta i kojeg postupka je povećavan obim sječe u nacionalnom parku? I još važnije: Koliko je od ukupno posječene drvne mase bilo sanitarno, a koliko zdravo i tehnički vrijedno drvo? To se ne može odgovoriti saopštenjem. To se može odgovoriti samo dokumentacijom. Godišnjim planovima. Evidencijama sječe. Doznakama. Zapisnicima stručnih službi. Finansijskim izvještajima. I kontrolom nadležnih institucija.

SNJEGOLOM: PRIRODNA KATASTROFA ILI KATASTROFA U UPRAVLJANJU?

Kozaru su posljednjih godina pogodili snjegolomi, a posljednji veliki događaj ostavio je značajne posljedice, posebno na kulturama smrče. Prirodna nepogoda nije ničija krivica. Ali način na koji se poslije nepogode postupa jeste pitanje upravljanja. Polomljena i izvaljena stabla nisu samo
estetski problem. Ona predstavljaju rizik za širenje štetočina i bolesti i zato zahtijevaju urgentnu stručnu procjenu, taksaciju i odgovarajući plan sanacije. Prema informacijama sa terena, mjesecima nakon posljednjeg ovogodišnjeg velikog februarskog snjegoloma uklonjena su uglavnom stabla koja su predstavljala prepreku na putnim komunikacijama, dok značajan dio štete u šumskim kompleksima još nije saniran. Istovremeno, prema istim informacijama, nastavlja se sječa zdravih stabala. Ako je to stanje zaista takvo, pitanje je sasvim legitimno: Zašto je prioritet sječa zdravih stabala, dok se istovremeno oštećeni šumski fond ne sanira u potrebnom obimu? Odgovor treba da daju stručne službe, uprava Parka i nadležni organi.

KO UPRAVLJA PRIRODOM, A KO DONOSI ODLUKE?

Nacionalnim parkom upravlja javna ustanova čiji je osnivač Republika Srpska. Direktor vodi poslovanje ustanove, dok Upravni odbor ima svoju zakonom utvrđenu ulogu. Zato odgovornost za stanje u javnoj ustanovi ne treba tražiti u pričama i pretpostavkama, nego u odlukama. Ko je donio odluku? Na osnovu kojeg dokumenta? Ko je dao saglasnost? Ko je izvršio stručni nadzor? Ko je kontrolisao realizaciju? To su pitanja koja treba postaviti kada se govori o upravljanju javnim dobrom.

POSEBNO LOVIŠTE „KOZARA“, ZAŠTO JE PROMIJENJEN MODEL UPRAVLJANJA?

Posebno lovište „Kozara“ obuhvata 16.728 hektara i danas njime upravlja Šumsko gazdinstvo „Prijedor“. Zvanična stranica Nacionalnog parka navodi da je u reviru koji se nalazi u granicama Parka lov strogo zabranjen i da taj prostor služi za uzgoj i zaštitu divljači. Ali javnost ima pravo
da zna: Kada je došlo do promjene upravljača lovišta? Na osnovu kojeg akta? Zbog čega je izvršena? Kako je promjena uticala na upravljanje divljači i zaštitu životinjskog svijeta? Ako su promijenjene nadležnosti nad prostorom koji predstavlja svojevrsnu zaštitnu zonu Nacionalnog parka, onda takva odluka zaslužuje javno objašnjenje.

KVADOVI, DŽIPOVI I „NOVA ERA TURIZMA“

Nacionalni park treba da razvija turizam. Ali pitanje nije da li treba razvijati turizam. Pitanje je, kakav turizam? U junu 2026. godine javno je zabilježena vožnja kvadova i terenskih vozila na području Parka, a događaj je u javnosti predstavljen kao turistička aktivnost. Tu dolazimo do suštine problema. Ako je zaštićeni prostor namijenjen očuvanju prirodnih ekosistema, onda se prije organizovanja ovakvih događaja mora znati: gdje se vozi, po kojim trasama, u kojoj zoni zaštite, na osnovu kojeg akta, uz čiju saglasnost, sa kakvom procjenom uticaja na prirodu i ko je odgovoran ako dođe do oštećenja staništa. Jer nije svaka aktivnost koja privlači posjetioce automatski i održivi turizam. Nacionalni park ne bi trebalo da bude mjesto gdje se priroda prilagođava svakoj turističkoj ideji. Turistička ponuda mora biti prilagođena prirodi. To je razlika između nacionalnog parka i običnog turističkog prostora.

A ŠTA JE SA ONIM ŠTO JE VEĆ IZGRAĐENO?

Zvanična stranica Nacionalnog parka navodi četiri biciklističke staze, avantura park, via ferrata staze, vidikovce, mostove, uređena izletišta, klupe, nadstrešnice i brojne pješačke staze. Ali šta se dešava sa održavanjem? Na terenu se ukazuje na zarasle i oštećene pješačke staze, dotrajalu
signalizaciju, povaljana stabla, oštećene klupe i nadstrešnice, probleme sa pojedinim mostovima, vidikovcima i drugim sadržajima. Ako su ti navodi tačni, onda se postavlja pitanje prioriteta. Da li je važnije stalno praviti novu promociju ili održavati ono što već postoji? Da li je važnije pojaviti se na sajmu ili osposobiti stazu? Da li je važnije reklamirati avanturu ili obezbijediti da postojeći avantura park bude siguran za korištenje? Da li je važnije privlačiti nove posjetioce ili sačuvati razlog zbog kojeg bi oni uopšte trebalo da dođu na Kozaru?

NOVI PLAN UPRAVLJANJA POSTOJI. TREBA VIDJETI ŠTA SE OD NJEGA ZAISTA SPROVODI.

Za Nacionalni park „Kozara“ usvojen je Plan upravljanja za period 2025 – 2035. godine. To je dokument koji bi trebalo da bude jedna od glavnih polaznih tačaka za ocjenu budućeg upravljanja Parkom. Zato više nije dovoljno govoriti samo o tome šta bi trebalo uraditi. Treba uporediti planirano i ostvareno. Treba javno pokazati:
– šta Plan upravljanja predviđa za zaštitu šuma, a šta je urađeno;
– šta predviđa za biodiverzitet, a šta je urađeno;
– šta predviđa za turističku infrastrukturu, a šta je urađeno;
– šta predviđa za edukaciju i naučna istraživanja, a šta je urađeno;
– šta predviđa za održivi turizam, a kakve su aktivnosti zaista organizovane;
– koliko je novca planirano i koliko je stvarno potrošeno za pojedine namjene.
To su pitanja na koja javnost ima pravo da dobije dokumentovan odgovor.

KOZARA NIJE NIČIJI PRIVATNI POSJED

Kozara pripada svima nama. Prirodne vrijednosti Nacionalnog parka predstavljaju dobro od opšteg interesa i uživaju posebnu zaštitu. Zato niko ko upravlja Nacionalnim parkom nema pravo da prirodu posmatra samo kroz prihod, turističku statistiku, broj manifestacija ili medijsku promociju. Isto tako, niko ko kritikuje upravljanje nema pravo da iznosi neprovjerene tvrdnje kao činjenice. Zato treba otvoriti dokumente. Treba pokazati brojke. Treba pokazati planove. Treba pokazati izvršenje. Treba pokazati rezultate. I onda neka struka, institucije i javnost procijene šta se zaista događa sa Kozarom.

DESET PITANJA ZA NADLEŽNE
1. Koliki je stvarni obim sječe u Nacionalnom parku „Kozara“ u posljednjih šest godina, po godinama?
2. Koliki dio posječene drvne mase predstavlja sanitarna sječa, a koliki dio zdrava tehnička stabla?
3. Na osnovu kojih stručnih dokumenata je mijenjan godišnji obim sječe?
4. Kolika je šteta nastala nakon posljednjih snjegoloma i da li je izvršena potpuna stručna taksacija?
5. Zašto dio polomljene i izvaljene drvne mase još nije uklonjen i stručno saniran?
6. Ko je donio odluke o organizovanju vožnji kvadova i terenskih vozila na području Parka i na osnovu kojih saglasnosti?
7. Da li je za takve aktivnosti izvršena procjena njihovog uticaja na prirodu i staništa?
8. Kada i na osnovu kojeg akta je upravljanje Posebnim lovištem „Kozara“ prešlo na ŠG „Prijedor“?
9. Koliko je sredstava u posljednjih šest godina uloženo u zaštitu prirode, biodiverzitet, edukaciju i naučna istraživanja, a koliko u promociju, manifestacije, donacije, sponzorstva, stručne saradnike, advokatske kancelarije i druge aktivnosti?
10. Koliko je realizovano od onoga što je predviđeno Planom upravljanja Nacionalnimparkom „Kozara“ za period 2025 – 2035?

NA KRAJU, JEDNO PITANJE KOJE NADILAZI JEDNU UPRAVU

Ovo nije pitanje samo jednog direktora. Nije ni pitanje samo jednog Upravnog odbora. Nije čak ni pitanje samo jedne javne ustanove. Ovo je pitanje sistema. Ako imamo nacionalni park, onda moramo znati šta nacionalni park treba da bude. Ako je njegov osnovni zadatak zaštita prirode, onda se svaka odluka mora mjeriti prema tome. Ne prema tome koliko je atraktivna. Ne prema tome koliko donosi publiciteta. Ne prema tome koliko je politički zgodna. Nego prema tome da li čuva prirodu. Jer kada se posiječe zdravo stablo, ono se može prodati. Kada se napravi nova manifestacija, ona se može reklamirati. Kada se izgradi novi turistički sadržaj, on se može fotografisati. Ali kada nestane stanište, kada se naruši ekosistem ili kada se izgubi prirodna vrijednost, to se ne može vratiti ni kupiti . Zato pitanje nije šta ćemo još napraviti na Kozari. Prvo pitanje mora biti: šta smo dužni sačuvati? A odgovor na to pitanje trebalo bi da bude jednostavan: Kozaru. Njenu prirodu. Njene šume. Njene izvore. Njen iodiverzitet. Njeno kulturno i istorijsko nasljeđe. I, prije svega, pravo budućih generacija da zateknu ono što smo mi danas dobili na čuvanje.

Taxsus Boccata

/Identitet čitaoca poznat redakciji/
Priredio – www.prijedordanas.com
Ustupljene fotografije