U proteklom periodu na prijedorskoj regiji došlo je do pojave američke truleži pčelinjeg legla na više lokacija stacioniranih pčelinjaka. Nakon uzimanja uzoraka iz sumnjivih pčelinjih zajednica, nadležna Veterinarska služba je dostavila na ispitivanje uzorke u ovlaštenu laboratoriju Veterinarskom institutu Republike Srpske „Dr Vaso Butozan“ u Banjaluci.
Nakon ispitivanja uzoraka, zbog pozitivnog nalaza na bolest, imenovana je komisija za provjeru ispunjenosti uslova za ostvarivanje prava na nadoknadu štete i utvrđivanje visine štete nastale zbog pojave bolesti američke truleži pčelinjeg legla.
Za sastav komisije imenuju se tri člana, predstavnik Ministarstva poljoprivrede, doktor veterine ispred nadležne Veterinarske stanice i jedan predstavnik ispred jedinice lokalne samouprave. Komisija u ovom sastavu obilazi terene gdje je došlo do pojave ove zarazne bolesti, te nakon utvrđivanja postojanja zarazne bolesti i pozitivnog nalaza, zaražene pčelinje zajednice se moraju uništiti spaljivanjem zajedno sa korištenom opremom na zaraženom pčelinjaku.
Fotografije o uništavanju zaraženih zajednica kao i ostala dokazna dokumentacija dostavlja se nadležnoj instituciji kako bi se nadoknadila nastala šteta na pčelinjaku.
Šta je američka trulež pčelinjeg legla?
Američka trulež pčelinjeg legla je zarazna i najopasnija pčelinja bolest. Prisutna je više desetina godina sa manjim ili većim intenzitetom i smatra se da je trenutno ima u svim zemljama svijeta. To je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae, koja stvara spore.
Letalna za inficirane larve, ali potencijlna i po čitavo pčelinje društvo. Najprije stradaju polopljene larve, gdje promjena nije vidljiva. Paenibacillus larvae u toku svog razvoja i održavanja ima dva oblika:
1.vegetativna, pokretna forma (gram – pozitivna štapićasta bakterija-bacil)
2.nepokretna forma (spora)
Način infekcije je uvijek sporama, a nikada vegetativnim oblicima.
Tok zaraze
Infekcija je isključivo vezana za pčelinje leglo i nastaje unošenjem spora uzročnika, pri čemu spore bakterije Paenibacillus larvae u leglo deponuju pčele hraniteljice. Uzročnik hranom dospije u crijeva nepoklopljene larve ili ubodom varoe izravno u tkivo larve. Vegetativni oblici-bacili se razvijaju iz unijetih spora nakon poklapanja legla, brzo se razmnožavaju i uskoro izazivaju smrt svog domaćina. Infekcija oboljelog legla je veoma jaka, tako da jedna oboljela larva može da sadrži i preko milijardu spora. Zaražena larva pretvara se u smeđu, lepljivu i rastezljivu materiju, koja se sušenjem prilijepi za dno ćelije nakon četiri do šest nedelja, koja nakon osam nedelja izgleda kao prazna.
U osušenoj larvi uzročnik, pretvoren u spore, ostaje živ i nekoliko desetaka godina te je sposoban ponovno izazvati bolest zdravog pčelinjeg društva u doticaju s primljivom pčelinjom larvom. Zaražena pčelinja zajednica polako slabi jer ugiba leglo i nema dovoljne prinove mladih pčela, pa naposljetkiu ugiba i postaje plijen najezde voskovog moljca i grabeži pčela.
Otpornost spora
Spore bakterije, Penibacillus larvae,su izuzetno otporne, kao na faktore spoljašnje sredine (suša, vrućina, sunčeve zrake, vlaga), tako i na hemijska sredstva. Spore mogu da provedu u starom saću i košnicama i do 35 godina, sačuvavši sposobnost klijanja i infektivnost. Na 110°C u autoklavu izdrže 30 minuta, u ključalom vosku na 125°C izdrže 20 minuta, a u suvom tlu očuvaju infektivnost 228 dana. Takođe, mogu da izdrže kuvanje u običnoj vodi, a u medu ostaju žive pri temperaturi od 100°S više od dva sata.
Prenošenje i širenje zaraze
Unutar košnice, zarazu prenose pčele hraniteljice od larve do larve. U pčelinjaku između pčelinjih društava zarazu prenosi pčelar prilikom pregleda košnica. Prisustvo grabeži na pčelinjaku je takođe jedan od glavnih uzročnika prenošenja zaraze. Zaraza se prenosi i vrcanjem meda iz zaraženih ramova, prihranjivanjem pčela dodavanjem zaraženih ramova, pojačavanjem društva leglom ili mladim pčelama prenošenjem okvira iz košnice u košnicu.
Širenje zaraze se postiže i vještačkim razrojavanjem, nabavkom satnih osnova od nesterilisanog voska, između pčelinjaka posuđivanjem opreme i pribora, prisustvo napuštenih pčelinjaka u krugu 3 do 4 kilometra, selidbom i prodajom zaraženih pčelinjih zajednica, voskov moljac i varoa su takođe jedan od važnih faktora prenošenja zaraze.
Klinička slika
Bolest se može razviti u svako doba godine kada ima legla. Prve promjene koje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule larve jesu tamnije mrlje, posebno u donjem dijelu poklopca, naborani, ulegnuti (uvučeni) i izgriženi poklopci sa rupicama.
Po skidanju poklopaca uočavaju se promjene na larvama, čija se boja mjenja od bijelo sedefaste, sivožute, tamnosmeđe do boje čokolade.
Larva postaje bez oblika, lepljiva i rastezljiva, a ubadanjem čačkalice ili palidrvca u takvu larvu (Ropiness-ov test) izvlače se niti čokoladne boje, duge i po četiri i do pet centimetara, što je siguran znak da materijal treba odnijeti u ovlaštenu laboratoriju i tamo potvrditi dijagnozu.
Četiri do šest nedjelja nakon uginuća, ostatak larve priliježe u tankom sloju uz donju stijenku ćelije-krasta, a nakon osam nedjelja ćelija izgleda kao prazna.
Dijagnostika
U slučaju sumnje na prisustvo američke gnjiloće pčelinjeg legla najsigurnija dijagnoza se uspostavlja ispitivanjem u ovlaštenoj laboratoriji – Veterinarski institut Republike Srpske „Dr Vaso Butozan“ Banja Luka, Ul.Branka Radičevića br.18 . tel.051/229-210.
Na pregled se dostavi u papir upakovan komad saća veličine 10 do 20cm, na kojem ima najviše propalih larvi gdje su promjene na saću najuočljivije.
Po našem zakonu oboljelo društvo i saće se spaljuje, a pepeo zatrpava duboko u zemlju.
pssrs.net