Vještak neuropsihijatar konstatovao je pretrpljenu duševnu bol kod Boška Grujičića zbog povreda slobode, ličnosti i dostojanstva u postupku u kojem je oslobođen optužbi za ratne zločine.
Prije početka glavne rasprave sutkinja Samra Akova konstatovala je da je pravobranilac obavijestio Sud Bosne i Hercegovine da neće moći prisustvovati zbog ročišta u Općinskom sudu u Visokom te da je tražio da se rasprava odgodi ali je Sud donio rješenje da se ona održi u odsustvu pravobranioca jer je ova rasprava zakazana još u junu.
Vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić u zaključku svog nalaza i mišljenja, istakao je da je u toku trajanja krivičnog postupka tužitelj Grujičić osjećao niz psiholoških tegoba, gdje je dominantna bila nelagoda, strah, nesanica, bespomoćnost, poniženost, te da je trpio psihičke tegobe i anksiozno-depresivni poremećaj.
“Mišljenja sam da je tužitelj trpio psihičke tegobe, povrede časti i duševnu bol jakog inteziteta tri mjeseca, šest mjeseci srednjeg inteziteta i 12 mjeseci blagog inteziteta, a sve u okviru rekacije prilagođavanja”, kazao je Kučukalić i dodao da su ove tegobe nastale zbog pritvora i mjera zabrane.
Vještakinja ekonomske struke Dragana Lubura uložila je nalaz i mišljenje bez usmenog obrazloženja.
Grujičić je kazao da je uhapšen 17. novembra 2014. godine u ranim jutarnjim satima kada su po njega došli pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i odveli ga u Sarajevo. Hapšenju su svjedočili njegova supruga i dva sina.
“U Sarajevu sam bio dvije noći, pa sam prebačen u Bijeljinu gdje sam bio godinu i po dana. Bio sam u kućnom pritvoru šest mjeseci, a postupak je trajao deset godina. Ja sam se bojao najoštrije kazne, iako nisam kriv, hvala Bogu pravda je pobijedila”, kazao je Grujičić.
Istakao je da su se za vrijeme vođenja krivičnog postupka pojavili zdravstveni problemi koji su ostavili posljedice.
“Bilo me sramota gdje god da se pojavim, ne mogu ljudima objašnjavati da nisam kriv”, kazao je i dodao da je nakon hapšenja dobio otkaz, ali da je poslije kućnog pritvora vraćen na posao gdje i danas radi.
Svjedok Pero Rodić je kazao da je druženje sa Grujičićem bilo na komšijskom nivou, te da je on bio primjer čovjeka koji nije odlazio u kafane niti pio alkohol.
Rekao je da je saznao od majke i oca da je uhapšen, te da se to hapšenje negativno odrazilo na Grujičića.
“Obolio je, povukao se sam u sebe. Nema komunikacije s ljudima”, kazao je svjedok Rodić.
Punomoćnik Grujičića Siniša Dakić je na kraju rasprave uredio tužbeni zahtjev da potražuje naknadu materijalne štete zbog gubitka posla u iznosu od 24.070 maraka sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate.
Na ranijem ročištu je zatražena isplata nematerijalne štete u iznosu od 75.000 maraka zbog pretrpljelih duševnih bolova, povrede časti i ugleda.
Punomoćnik je u spis uložio pisanu završnu riječ.
Grujičić je pravomoćno oslobođen optužbe za zločine protiv čovječnosti zbog progona ubistvima, prisilnim preseljenjem i nečovječnim djelima za zločine počinjene u julu 1992. u prijedorskom selu Zecovi.
Odluku o tužbenom zahtjevu Grujičića Sud će donijeti u zakonskom roku.
detektor.ba