Portal www.prijedordanas.com u cjelosti i bez intervencija prenosi odgovor gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora na odborničko pitanje postavljeno u aktuelnom času današnje sjednice Skupštine grada /u trajanju od šest minuta i 13 sekundi/:
„Zahvaljujem se Kukolju na postavljenom pitanju. Generalno, da li sam upoznat? Naravno da sam upoznat. Bio sam više puta na licu mjesta. Dolazili su ljudi sa Bukove Kose i kod mene u kancelariju. Dogovorili smo jedan zajednički sastanak na licu mjesta. Činjenica jeste ta i ja sam se lično uvjerio da su neugodni mirisi povremeno na lokalitetu Bukova Kosa i ono što sam i ranije, kada sam prvi put i odlazio na Bukovu Kosu, razgovarao sa mještanima, išao sam više puta, i prije nego što je uopšte došlo do pokretanja rudnika, ovaj, tu smo razgovarali i ono što sam im tada rekao, rekao sam im i zadnji put kada smo se vidjeli, ovaj, a što su na kraju krajeva i ljudi koji su realno objektivni rekli, sami smo krivi za rudnik Bukova Kosa, tad je bilo aktuelno pitanje Bistrice, zato što, da nisu se prodale parcele, zemljište, rudnika ne bi bilo. To je broj jedan i to sam rekao njima u lice i, evo, javno kažem ovdje. Prodala se zemlja i onda se očekuje od grada, iako je grad u ovoj situaciji nemoćan u smislu svih mogućih dozvola. Ministarstvo je nadležno, Ministarstvo odbrava, Ministarstvo je to koje je, mogu slobodno reći, prva adresa na koju se treba obratiti. Što se tiče grada, što se tiče lično mene, apsolutno imam razumijevanja i za mještane i, skoro, rekao sam da je jedna gospođa bila u kabinetu kod mene, dogovarali smo zajednički sastanak na licu mjesta i jednostavno da se usaglasimo koji su naredni koraci u smislu da vidimo da li pojedini inspektori, da li inspekcije nadležne, ovaj, izlaze na lice mjesta. Njima sam takođe rekao slobodno da se obrate nadležnim inspekcijskim organima, da se vidi da li ima zagađenosti i vazduha i što se tiče same vode. Meni je žao, ali ono što sam tada i zajedno konstatovao sa jednom gospođom, znači, ona kaže, mi, što se tiče grada, Gradske uprave, gradonačelnika, komunikacije, smo zadovoljni. Kad je god bio problem sa vodom, mi smo obezbijedili cisterne sa vodom. Kad je god bio neki drugi problem, ovaj, mi ne možemo, ja sam njima otvoreno rekao, ne možete očekivati od mene da, kada sam prvi put rekao, ako ste složni, ako ste iskreni, ako ste otvoreni jedni prema drugima, ako ste iskrene komšije, ‘ajde da se pogledamo u oči svi zajedno, tu je na sastanku, kada govorim o Bukovoj Kosi, bilo prisutno možda nekih stotinjak mještana, dok, kada je bio sastanak u Bistrici, bilo je prisutno negdje oko 170 ljudi u domu. Pa sam im fino rekao, ako ste iskreni jedni prema drugima, svi su rekli, jeste, iskreni smo jedni prema drugima, da li ste prodali zemljište, nismo prodali zemljište, nismo, ovo, borićemo se do kraja. I, međutim, ja sam prije nego što ću održati sastanak, obratio se Republičkoj geodetskoj upravi, izvukao sam ugovore gdje su, normalno, pojedinci koji su došli tada na sastanak, već bili, sklopili ugovor sa firmom koja eksploatiše rudu i taj dan sam ja pročitao prezimena i onda sam ih pitao da li su vam ta prezimena poznata. I ti ljudi su sjedili taj dan na sastanaku i u Bistrici. Kada govorimo o Bukovoj Kosi, tada dobar dio zemlje nije bio prodat, a na kraju se ispostavilo, znači, da je firma koja vrši eksploataciju što se tiče Bukove Kose dobila svu potrebnu zemlju, njima ne treba više ni jedan jedini metar. Samim tim, znači, bilo je prostora, bilo je mogućnosti, ali, na kraju, kada sam održao ponovo sastanak zadnji, zbirni, odnosno grupni sastanak, rekli su jedni da su morali prodati, s obzirom da su vidjeli da su i komšije prodali, da jednostavno njihova parcela ostaje tu zarobljena i razni razlozi. Znači, ja ne ulazim u razloge. Činjenica je bila kad sam ja god izišao sa njima da se nađem, da pozovem medije, da se borimo svim mogućim sredstvima, da je kvadrat zemlje rastao. Rastao u Bistrici, rastao na Bukovoj Kosi i na kraju sam shvatio da jednostavno to više nema smisla. Ljudi koji su od početka bili protiv, imali su zemlju, nisu odmah prodali, zato su je prodali poslije par mjeseci po skupljoj cijeni. Znači, ja ovo sve što govorim, to sam svima rekao otvoreno, direktno, ovaj, i meni je žao. Meni je žao, jer ima ljudi, stvarno, koji nisu prodali zemlju, koji neće da prodaju svoju zemlju, koji nisu obuhvaćeni eksploatacionim poljem, ali, jednostavno, koji sad trenutno imaju probleme, i problema ima. I ja ne kažem da nema problema. Sad treba vidjeti samo u kojoj mjeri su problemi, koliko su ti problemi aktivni u smislu, kad kažemo da je zamućena voda, da li je konstantno, da li se kasnije izbistri, pa smo to pratili, da li se osjete pojedini loši mirisi, ovaj, da li je to svakodnevno, treba se uključiti inspekcija da konstatuje ona, da izvrši neki inspekcijski nadzor, nalaze da izvrše, mogu slobodno reći, uvid na licu mjesta i da jednostavno diskutujemo o ovome. Ja ne bježim uopšte. Mi možemo staviti, kandidovati neku tačku i pričati o tome i da vidimo, ali činjenica je ključna, a to je da rudnika ne bi bilo da mještajni nisu prodali zemlju. I to su oni sami otvoreno na sastanku zadnjem rekli. Gospođa je fino ustala i kaže, mi možemo pričati šta hoćemo, mi možemo kritikovati vlast u gradu Prijedoru, možemo ići prema, protiv gradonačelnika, ovako, onako. Čovjek je došao svaki put kad smo ga pozvali. Svaki put nas je primio kada smo se najavili. Ali mi smo krivi zbog rudnika u našem selu. Mi smo ti, pa i ja prva sam prodala svoju zemlju, zaradila sam fino, sad imamo to što imamo. I sad je to borba koju trebamo svi zajedno da nosimo. Tako da, znači, konkretan odgovor na vaše pitanje, da li sam upoznat, jesam. Šta ćemo konkretno uraditi? Stavljam se na raspolaganje mještanima, otići ću na lice mjesta sa njima, razgovarati, sve ovo što sam rekao vama ću reći ponovo njima i, naravno, da vidim šta oni očekuju od mene. Da idemo, da zakažemo sastanke, da se zajedno zalažemo za nešto, da se borimo, nije sporno, ali činjenica je da u ovom momentu firma ima sve neophodne dozvole, što nas stavlja u položaj da možemo, ovaj, pokušavati sa više strana, ali bojim se da rezultat neće biti onakav kakav mi svi zajedno sa našim mještanima iščekujemo, a ono što je evidentno da možemo ići prema inspekciji, prema nekome, da, malo, jednostavno, pojačamo kontrolu, da ne dozvolimo, da ne dozvolimo, ne daj Bože, bilo kakve štetne posljedice. Znači, od vazduha, od zagađenja vode, od zemljišta, od bilo čega, da ne ugrozimo zdravlje nijednog jedinog stanovnika iz naše grada. Hvala.“
Tekst i foto – Katarina Panić – www.prijedordanas.com